Spašavanje vojnika Duje i brata Zuje

03 velj., 2015 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Polako je završila i saga o transferu Filipa Bradarića iz Hajduka u Rijeku. Mladi Bradarić se slikao s najdražim dresom na najdražem stadionu pod najdražim stijenama. Ostaje za razriješiti hoće li nastupiti u utakmici koja još uvijek nosi naziv derbi, ali daleko je od istoga.

Izvora je mnogo, ali onaj najrelevantniji govori o transferu u kojem odšteta ukupno iznosi oko 600 000€. To je, uz transfere Kramarića i Mitrovića, najveći ulazni transfer Rijeke ikada. Dio cifre iz Rijeke u Split odlazi u cashu, a dijelom se prebijaju dugovi najpravednijeg kluba na svitu prema Rijeci preostali od transfera Anasa Sharbinija iz Splita na Bliski Istok. Također, Rijeka će se odreći udjela u potencijalnom budućem transferu Elvira Malokua. Kako god, to nije previše bitno. Bar onome tko plaća i tko ima za platiti. Malo je više bitno onome kome novac od ovog transfera vrijedi kao suho zlato.

Puno tinte je potrošeno, puno postova na forumima ispisano. Neki navijači Rijeke drže stranu da se dalo previše novca za nedokazanog igrača, neki su sretni da se situacija promijenila i sada je Rijeka ta koja brsti na poljudskim pašnjacima. S druge strane se režu pretplate, pale članske, pišu javna prosvjedna pisma. Nebitni klubić s Kvarnera im je uzeo igrača iz prvih 11. Igrača koji je bio u svim kombinacijama splitskog Contea, bilo na liberu, bilo na zadnjem veznom. Postoje i oni koji smatraju sa su mrskim „Rečanima“ uvalili vrlo skupa muda pod bubrege.

Druga strana medalje

Ne ulazeći u samo nogometno znanje nove riječke akvizicije sagledat ćemo ovaj transfer i s drugog stajališta. Na Filipu je, ionako, da opravda uloženo na terenu.

Filip Bradarić bio je igrač HNK Hajduk iz Splita, nogometnog kluba koji je prvi privatiziran u našoj državi. Oko 8% dionica otišlo je u ruke malih dioničara, nešto raznim firmama kojima je nekadašnji premijer rodom iz Dugobaba sugerirao da bi to bio vrstan poslovni potez, dok je oko 9% vlasništvo rodijaka iz Duvna (Jako Andabak 5,22%, Ivan Rimac 3,74%). Najveći udio dionica je u rukama Grada Splita, 56,10%, te Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, 9,82% (narodno=državno?). Već neko vrijeme, preko tri godine, većinski dio nadzornog odbora Hajduka (7 od 9 članova) čine odbornici koje su izabrali članovi Hajduka, a odabrali članovi udruge Naš Hajduk, kojima je Grad Split, kao većinski vlasnik Hajduka, dao tu mogućnost. Hvale vrijedan potez navijača koji su se udružili i rade nešto za svoj klub. Predsjednik kluba je Marin Brbić, čovjek od povjerenja najvećeg malog dioničara. Zanimljiva simbioza privatnog kapitala i navijačkog miljea. Ruka ruku mije. No, to nije naš problem, iako je malo licemjerno od njih prvi privatizirani klub u Hrvata nazivati „narodni“.

Način na koji oni funkcioniraju, jamstva za kredit od Grada Splita, kašnjenje plaća, minimalac radnoj zajednici. Nas to ništa ne zanima. To su njihovi problemi, ali pomažu shvatiti još jedan razlog kupovine ovog igrača (za kojeg će veliki dio navijača Rijeke reći da je „sumnjivo skup“). Hajduk je marka, to nije sporno. Imaju svoj status, svoje navijače i „navijače“, utjecaj u politici, PR. No već godinama nemaju utjecaja u HNS-u. Što više, njihov predstavnik izgubio je na izborima u vlasititoj bazi, Nogometnom središtu Splitsko-dalmatinske županije. I to od čovjeka kojeg su godinu dana ranije javno podržali. S druge strane, naš predstavnik imao je podršku svoje baze te je dogurao do mjesta potpredsjednika HNS. Jačanje Rijeke i „drskost“ da se usudi doći na pozicije koje su rezervirane za dva državna kluba malo je zasmetala naše drugove s juga. A i sami su imali konja (ili je to kod njih tovar?) za utrku. Prvu su, očito, izgubili.

Rijeka jača na svim poljima. Gradi se kamp, stadion, osvajaju se trofeji, prodaju i kupuju igrači za rekordne svote, ali jača i utjecaj u svim sferama. Oni i dalje igraju na stadionu izgrađenom od državnog novca, a transferi su im misaona imenica (osim kad su u pitanju pojasi za spašavanje iz mrskih im klubova). Utjecaj je, od pada sa vlasti najdražeg premijera, ipak puno slabiji.

Kojim putem krenuti?

Povrh svega, opozicija ovom modelu funkcioniranja kluba, tzv. narodnog, sve je jača. Sve glasniji za zahtjevi za novim investitorom od strane bivših igrača, javnih ličnosti i običnog puka. Novca, a novac pokreće svijet, sve je manje. Ubrzo stiže i sjednica gradskog vijeća Grada Splita na kojoj će se razmotriti i novi model biranja članova NO (predlaže se smanjenje broja članova koji bira udruga Naš Hajduk). Navijači kluba koji je naviknut na uspjeh i moć nisu naviknuti niti na manjak trofeja, niti na manjak utjecaja, a pogotovo ne da gledaju u leđa malog kluba s Kvarnera.

Da stvar bude zanimljivija, od tri zadnja relevantnija transfera njihovog kluba dva dolaze od njima mrskih Dinama i Rijeke. Dva transfera koja im znače život. Nakon neuspjeha sportske politike koja u preko 6 mjeseci nije uspjela prodati dva glavna eksponata, dva sudionika SP u Brazilu, struka splitskog kluba morala se okrenuti onima koji su im najviše u ustima. Prvo Mamić, pa odlazak velikog potencijala Milića u Belgiju, a na kraju Rijeka s kupovinom (a netko će reći i preplaćivanjem) Bradarića „spasili“ su ovaj model Hajduka. Bez tog novca većinski vlasnik kluba, Grad Split bi bio u poziciji povući jedini logičan potez. Prodati oko 31% gradskih dionica kluba. A novi vlasnik ne mari za Naš Hajduk, niti za nekog vlasnika 5% dionica. Novi vlasnik želi i upravljanje klubom. Ovim transferom Rijeka je promovirala Naš Hajduk i ta udruga može samo Rijeci zahvaliti na svom opstanku na čelu kluba.

Postavlja se pitanje zašto bi to Rijeka napravila? Odgovor je jasan. Ovakav nemoćan Hajduk odgovara Rijeci. Dok Hajduk stagnira, pa i nazaduje, Rijeka jača na svim poljima. Potencijalnom prodajom dijela dionica Hajduka na čelo tog kluba može doći netko sličan Miškoviću u Rijeci. Netko tko od Hajduka može napraviti bitan faktor u hrvatskom nogometu. S trenutnim stanjem u Hajduku Rijeka ima slabog rivala, ali isto tako i prijeko potrebnu protutežu. Ima i potencijalni supermarket, jer ovaj transfer će riješiti financijske probleme u Splitu tek nakratko. Prebrodit će se ono njima osnovno, sjednica gradskog vijeća, a onda opet kreće bitka za opstanak. I opet će se prodavati igrači.

Lijepu atletsku dvoranu imamo. Taman da seka ima gdje trenirati kad posjeti brata u dresu Rijeke.

Foto: nk-rijeka.hr

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri