by L. Stojčić | 17/10/2016 19:35
Ova, možda i najljepša navijačka pjesma o našem klubu, najbolje sumira vrtlog emocija koje su pogodile prosječnog navijača Rijeke. Srce opet sanja!
Jučerašnji susret, derbi kola vodeće ekipe, i do jučer, prvog pratitelja, bio je sve samo ne to. Krivci za takav rasplet nogometaši su Rijeke, na čelu sa mariborskim emperatorom, velikim Matjažem Kekom. Bilo je to 90 minuta škole nogometa, 90 minuta simbioze, unatoč, za hrvatski džep, preskupim ulaznicama, skoro punih tribina i terena, 90 minuta u kojima je Rijeka pokazala da se na Rujevici rađa ekipa koja će, ako ne bude “kuhinje”, sredinom svibnja podignuti pokal namijenjen najboljoj momčadi Hrvatske.
3:0, a moglo je biti i trostruko više. 22 udarca prema vratima, od toga 15 u okvir, u usporedbi s 2 udarca gostiju, totalna dominacija na svakom pedlju, kako bi nepristrani novinar Ivica Blažičko rekao, čudnog terena na koji se je teško priviknut. Moć. Snaga. Tome smo svjedočili 16.10.2016. od 15 do malo prije 17 sati. I ne samo jučer već i u svih 12 do sad odigranih kola u kojima je Rijeka jedina neporažena ekipa lige, a samo zahvaljujući ogromnim sudačkim greškama u Zaprešiću i Vinkovcima, bilanca nije 12 od 12. Kada se već spominje suđenje treba reći da je Fran Jović jučer odsudio savršen susret. Puštao je čvrstu, no fer igru, a pravovremeno je sankcionirao grubosti. Pokazao je da hrvatski suci nisu loši, a tim je mrlja na način na koji većinom “dijele pravdu” pogodujući ekipi okupiranoj od jedne mafijaške obitelji, veća. Nadajmo se da je ovo putokaz koji će i ostali suci slijediti, jer u ovom trenutku, jedini način da Rijeka ne osvoji titulu je da se ponovi 1999. godina. Krađa.
Susret nema potrebe secirati u detalje, dostatna su tek dva detalja s početka prvog dijela susreta. Oko 15. minute gostujući napadač, inače jučer ne pretjerano pokretljiv, Muzafer Ejupi, u jeku ofenzive domaćina, staje na centru i hvata zrak. Nešto kasnije, prva violina riječkog orkestra, Stefan Ristovski, nekih desetak metara u svom dijelu terena u skoku uzima loptu, prosljeđuje ju stoperu i juri svojim desnim bokom. Za nekoliko sekundi već je bio nadomak kaznenog prostora gostiju. Istovremeno, njegov takmac u duelu stoji na onom istom mjestu na kojem je izgubio duel. Žar, zanos, taktička zrelost, ali i odgovornost prema suigračima, to je današnja Rijeka. Možda po imenima slabija od nekih prethodnih, no, sad je to već očito, iskrojena po guštu Matjaža Keka, pripremljena po vojničkim metodama Uga Maranze. Iako je možda nekorektno prema ostalima, par imena ipak treba posebno naglasiti. Već spomenuti Ristovski koji je po desnom boku s Vešovićem izluđivao “Grgu” i po nekima najboljeg lijevog beka lige “Bokyja Purgera”, te je upisao i dvije vrhunske asistencije. Vešovića koji igra najbolji nogomet karijere, konstantno veže dva, pa i više igrača, mijenja pozicije s Gavranovićem, a gol nikako da ga pomazi. Andrijaševića koji daje sve ono što smo očekivali od Moisesa (inače standardnog člana prvih 11 vodeće ekipe brazilske prve lige, Palmeirasa!). Gavranovića (6 pogodaka), Gorgona (5 pogodaka) koji su tiho došli do samog vrha liste strijelaca (koju i dalje predvodi Bezjak sa 7 pogodaka) niti ne treba posebno spominjati, to su igrači koji svojom kvalitetom prelaze okvire HNL-a. Ono što posebno veseli je uigranost ekipe koja kao da zajedno igra 3 godine, a ne kao da u prvih 11 ima čak 5 novih igrača. Velika je to pobjeda taktičkog perfekcionista iz Maribora koji je možda izgubio bitku da ukroti Anasa Sharbinija, no dobio je onu koju je samo on mislio da može dobiti – od Bradarića je stvorio igrača koji sada, nakon godine i pol dana kidanja živaca riječkih navijača, uistinu igra kako dolikuje službeno najskupljem klupskom pojačanju u povijesti (transfer Kramarića, vjerojatno ipak više, nikada nije obznanjen javno).
U cijelu lijepu priču uklopili su se i gostujući igrači i stručni stožer koji su sportski priznali da su razbijeni od jedne puno moćnije ekipe. Izjave i geste prema publici, prije svega, u svakom pogledu vođe ekipe Osijeka, Aljoše Vojnovića, te trenera Zorana Zekića, pokazuju da ti ne trebaju brojni, često na sumnjiv način osvojeni, pokali ili tisuće članova da budeš veliki. Dovoljno je samo srce. Bravo Lege!
Ovi priču treba završiti onima zbog kojih klub postoji – navijačima. Pun istok, skoro pun zapad, pjesma koja nije stajala ne 90, već i 110 minuta. Dašak Kantride na zamjenskom stadionu. Pojavili su se i gostujući navijači, no ispali su smiješni kao i nadimci na dresovima markera koje su nosili prvotimci Osijeka. 100 kuna za kartu i put, manje čak i od cijena dijela karata na zamjenskom stadionu na Rujevici, najavljena “invazija”, a na kraju u skladu s igrom svojih ljubimaca. Posjeta ravna prosječnim riječkim u Gradskom Vrtu. No neka, kako što igrači Osijeka uče od boljih, tako mogu i oni. Istok i zapad zamjenskog stadiona na Rujevici jučer su im dali besplatnu lekciju.
I kako je, lijepo voljet te…
Source URL: http://www.hocuri.com/srce-opet-sanja/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.