Nije sve u sreći
Prošlo je nekoliko sati od sinoćnje utakmice, noć se prespavala lošim snom, a glave su (nešto) hladnije. Tuga za tri boda (da tri, ne jednim) ipak nije ništa manja nego sinoć oko 23 sata.
Ipak, stvari se moraju sagledati malo realnije, na loptu se mora stati. Igrači Rijeke su nas zadnjih šest (i više) mjeseci razmazili, porazi su česti kao sunce u Rijeci, a sinoć smo upravo mi bili taj “underdog” koji troši sitniš za svoje igrače naspram Belgijancima, pokazali da se novcu može parirati glavom i srcem. Ipak, koji put treba imati i malo sreće.
Da je…
Da je bilo malo sreće i brdo znanja kojeg naš (a znam da se tu dobar dio naših navijača neće složiti), ipak korisni Krstanović ne posjeduje, mi bi danas na kontu imali 3 boda, te počeli skupljati bodove za koeficijent kluba i HNL-a. Ovako ostaje žal, jer štopanje se Krletu od prošle godine poboljšalo, ali se zato realizacija, ako nije sa bijele točke, nije popravila.
Nogometni “sladokurci” i forumski puk voli se šaliti starim floskulama, a sinoćnja utakmica Rijeke se može sažeti u dvije. Jednu nogometnu: „Tko ne zabije, primi“, te jednu narodnu: „Bolje se rodit’ bez k…., nego bez sreće.“ Pjevao je i Željko Bebek “Da je sreće bilo…”, možda bi ga onda Rijeka i zabila. I Bebeka treba isprovocirati. Nije sve niti u toj sreći.
Nismo od onih koji će sasuti drvlje i kamenje po treneru Keku zbog vođenja utakmice i pogotovo radi zamjena. Slažemo se i s većinom koja naglašava da se strijelac kao Kramarić ne vadi iz igre pa čak i ako ima slomljenu nogu. S druge strane, čast forumskim stručnjacima, ali Kek je taj koji je stvorio ovu, nadamo se “šampionsku” Rijeku i zaslužuje ipak malo više kredita i poštovanja. Određena taktička zamisao je postojala, nije Kramarić, koji je, uzgred, sinoć odigrao najgoru utakmicu u dresu Rijeke zamijenjen bez veze, a Krstanović ostao u igri jer se Kek nadao da ćemo izboriti penal. Ideja je bila podignuti napadačku liniju s Jugovićem, te odmornim Vešovićem i Moisesom iza jakog napadača. Taj jaki napadač je Krle, ne Kramarić. U krajnjoj liniji, pa zar nismo tako zabili i (neprevedno poništeni) gol?
Kontrola igre i rezultata do “blackouta”
Rijeka je majstorski kontrolirala utakmicu prvih 60 do 65 minuta. Osim kiksa uže obrane u prvim sekundama susreta, Standard praktično nije stvorio priliku. Zadnja linija i vezni red su bili usklađeni u svojim linijama, Jajalo i Cvijanović su pokazali da smo u njima dobili dva vrhunska igrača s europskim iskustvom, a napadači su stvarali pritisak na njihovu zadnju liniju i na taj način onemogućavali razvoj napada domaćina. Bila je to klasična „Kekovska“ igra dovedena praktično do savršenstva. Netko će argumentirati da smo u ofenzivi bili tanki (a spominje se i riječ kukavičluk), no tu se vraćamo na početak ovog osvrta. Igramo u gostima, prvo kolo EL, protiv ekipe koja ima imperativ pobjede, i unatoč tome smo kontrolirali tijek i imali dvije matne situacije. Situacije koje se MORAJU realizirati. Da su one ušle nitko ne bi spominjao niti „kukavičluk“, niti zamjene. Uz to, dovoljan je kratak pogled na statistiku. Rijeka je uputila preko 20 udaraca prema golu Standarda. Da li je to odlika ekipe kukavica?
Popularno je prozivati nakon ovakvih utakmica. I igrače i suce. Što se tiče sudaca, da, oštećeni smo za regularan gol. Pomoćnik kao da je daljnji vlaški rođak Zorana Krečaka, ali ruku na srce, Kvržić je mogao biti isključen unutar prvih 45 minuta. Onakvi potezi (pokušaj udaranja igrača s travnjaka) se ne smiju događati igraču Rijeke. Pogotovo igraču koji već ima žuti karton. Osim previda pomoćnog suca, zamjerki na suđenje nemamo. Dapače, glavni sudac je susret odsudio na jednoj vrlo visokoj razini, puštajući otvorenu igru i poštivajući prednost. Da je barem pomoćnik bio na istoj…
Dosta je prozivke
Činjenica je da određeni igrači nisu odigrali na razini na koju su nas, svojim dosadašnjim igrama, navikli. Nema potrebe njih prozivati, njima je sigurno najteže. Ispustili smo tri boda, tri boda koja ćemo negdje morati nadoknaditi ako želimo (a želimo) završiti među dvije prvoplasirane momčadi skupine. Rijeka ispred sebe ima mogućnost još rasti, samo je treba izboriti. Dok smo se prošle godine rijetko nalazili u prilikama ove godine smo pokazali sasvim drugu igru, te umjesto bunkera težimo nadigravanju. Pobjeda visi u zraku, možda upravo Sevilla padne na Kantridi. Ako je mogao Real.
Srce opet sanja…
L. Stojčić i V. Linić
Komentari
Related Articles
9. studenog 2014. – Večer rekorda Andreja Kramarića
Nakon poraza u Rotterdamu na Kantridu je u sklopu petnaestog kola Prve HNL 9. studenog 2014. god. stigla Lokomotiva. Matjaž
Za sladokusce… i one druge
Susretom protiv Intera iz Zaprešića nogometaši Rijeke otvorili su novu sezonu HNL-a. Gledajući kroz prizmu rezultata i renomea, očekivala se
Miran kraj za novi početak
Nakon depresivnog utorka gdje Rijeka nije smogla snage i umijeća nadvladati Dinamo, bolju terapiju od susreta s Hajdukom ne bi
