Statistička analiza po pozicijama

10 lip., 2015 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

U drugom dijelu statističke analize protekle sezone nogometaša Rijeke donosimo Vam analizu učinka pojedinih igrača po pozicijama. Iako su neki od igrača igrali na više pozicija, učinak pojedinog igrača smo analizirali isključivo kroz njegovu prirodnu, tj. primarnu poziciju. U analizu smo uključili 22 igrača koji su odigrali preko 1.000 minuta tijekom sezone (priložena tablica). Ostalih 16 igrača je igralo premalo za dublju analizu učinka. Za igrače koji su u igri proveli preko 1.000 minuta, u tablici su dostupni podaci o ukupnom [RI+ i RI-] i prosječnom [RI+ (MIN) i RI- (MIN)] broju minuta po postignutom i primljenom pogotku Rijeke dok je igrač bio u igri. Igrači su razvrstani prema koeficijentu postignutih prema primljenim golovima [G+ / G-]. Naravno, viši koeficijent znači da je Rijeka češće postizala nego primala golove dok je pojedini igrač bio na terenu. Igrači označeni zvjezdicom (*) su napustili klub (transfer ili posudba) prije kraja sezone.

Vratari

Ivan Vargić iza sebe ima relativno prosječnu sezonu. “Varga” je u prosjeku primao gol svake 102 minute. U 43 nastupa je primio 38 golova, a u 17 nastupa nije primio gol. Iako, na prvi pogled, ova statistika nije loša, kada je usporedimo s prošlom sezonom, jasno je da je postotak obrana dosta niži. Andrej Prskalo je skupio 12 nastupa, te primio 7 golova (154 minute za svaki primljeni gol). Ipak, budući da je uglavnom branio u “slabijim” utakmicama, iz vrlo malog broja udaraca (19) je primio čak 7 golova, što znači da je obranio tek 63% udaraca. Općenito, riječki vratari nisu imali sezonu za pamćenje, te su rijetke bile utakmice gdje su bodovi osvojeni zahvaljući njihovim obranama. Kao pozitivne primjere, vrijedi istaknuti Vargićeve obrane u Tiraspolu protiv Sheriffa na jesen, te na Poljudu protiv Hajduka na proljeće.

Stoperi

U protekloj sezoni tri igrača su odigrala preko 1.000 minuta na stoperskim pozicijama: Marko Lešković, Matej Mitrović i Miral Samadžić. Učinak stopera smo analizirali koristeći dvije metode: (1) podjelivši ukupan broj odigranih minuta pojedinog igrača s brojem primljenih pogodaka dok je bio u igri, te (2) koristeći istu metodu ali za usporedbu stoperskih parova koji su najčešće igrali skupa (Lešković-Mitrović, Samardžić-Lešković i Samardžić-Mitrović).

Analizom dolazimo do zaključka da je Rijeka najrjeđe primala golove kada su u igri bili Samardžić i Lešković. To vrijedi i pojedinačno za obojicu, te posebno za stoperski par. Ako je suditi prema statistici kada su skupa bili u igri, prava je šteta što Miral i “Leško” nisu bili skupa u igri više od 1.675 minuta, kada je Rijeka primila samo devet golova. Kada je igrao ovaj stoperski par, Rijeka u čak 12 utakmica nije primila gol. Najstandardnija, iako i najnesigurnija, je bila stoperska kombinacija Lešković – Mitrović. Za razliku od sezone 2013.-14. kada su riječki stoperi rijetko bili opasni po protivnički gol, u protekloj sezoni su postigli čak 10 golova (Samardžić 5, Lešković 4, Mitrović 1), što je za svaku pohvalu.

Bekovi

Tri igrača Rijeke su u minuloj sezoni odigrala preko 1.000 minuta na bekovskim pozicijama. Od njih, najstandardniji je bio Ivan Tomečak, koji je u cijeloj momčadi skupio najviše minuta u igri. Tomečak iza sebe ima izvrsnu sezonu, u kojoj je u 48 nastupa postigao 5 golova i skupio 3 asistencije. Isto vrijedi i za Marina Leovca, koji je, nakon Tomečaka i Vargića, skupio najviše minuta na terenu u prošloj sezoni. U 44 nastupa, postigao je 3 pogotka, te čak 9 asistencija. Posebno važan je bio pobjedonosni pogodak Sheriffu pretkraj prve utakmice playoff-a EL na Kantridi. “Tom” i “Leo” su bila dva ključna kotačića prošlosezonske Rijeke, i usudili bi se reći najbolji igrači u HNL-u na svojim pozicijama. Rijeka će teško nadoknaditi njihov (mogući) odlazak.

Statistička analiza nastupa riječkih bekova, tj. postignutih i primljenih golova dok su pojedini igrači bili u igri, pokazuje da je Rijeka najrjeđe primala i najčešće postizala pogotke kada je u igri bio Leovac. Dok je Tomečakova statistika nešto lošija od Leovčeve, Rijeka je općenito najčešće primala pogotke dok je u igri bio Marko Vešović. Od “Vešotove” kratke riječke epizode, najviše će se pamtiti nepravedno poništeni pogodak u Liege-u protiv Standarda na jesen, te pobjedonosni pogodak na Poljudu na proljeće.

Veznjaci

Sedam središnjih veznih igrača je u protekloj sezoni skupilo preko 1.000 minuta. Zanimljivost je da niti jedan od veznjaka nije proveo preko 50% vremena na terenu, a svi, s izuzetkom Jajala, su u igri proveli ispod trećine ukupnog vremena. U napadu, najučinkovitiji od svih veznjaka je bio Moisés, koji je u 22 nastupa na jesen, postigao 8 pogodaka, te još triput asistirao. Hat-trick protiv Zadra je bilo pravo remek djelo. No, sjajan učinak u napadu nije iznenađenje budući da je riječki Brazilac ponajviše igrao poziciju polušpice ili lažne devetke, znači puno bliže protivničkom golu od zadnjih veznih poput Močinića, Cvijanovića, Bradarića i Radoševića. Moisésova obrambena statistika nije sjajna, ali vrijedi istaknuti da mu je Kek uglavnom “birao” (teže) europske utakmice u periodu u kojem ga je konstantno mučila ozljeda koljena. Najlošiju statistiku od svih veznjaka ima Goran Cvijanović. Dok je “Cvijo” bio u igri Rijeka je često primala golove, a i rijetko ih postizala. Ne čudi, stoga, da mu stručni stožer nije ponudio produžetak ugovora.

Najbolje brojke, ne samo u veznom redu, već i općenito, ima Josip Brezovec. Naime, Rijeka je najrjeđe primala i najčešće postizala pogotke kada je “Breza” bio u igri. U samo 12 nastupa na jesen, skupio je čak 7 asistencija. Prava je šteta da su ga klupski čelnici odlučili poslati u Speziju na posudbu, a rijetke je iznenadilo Kekovo negodovanje te odluke. “Odbjegli” Mato Jajalo je od veznjaka skupio najviše minuta u Bijelom dresu iako je igrao samo na jesen. Jajalo je bio ključan u riječkoj vezi, propustivši samo jednu od 34 utakmice na jesen (Dinamo 1:2 kod kuće – nakon u najmanju ruku diskutabilnog trećeg žutog kartona zarađenog kolo prije u Osijeku). U 33 nastupa postigao je dva pogotka, te skupio 10 asistencija.

Ivan Močinić je sezonu odradio na prosječnom nivou po statistici a i po kvaliteti nastupa. Propustio je dvadesetak utakmica na jesen zbog ozljede, te je bilo potrebno dosta vremena na proljeće da se digne u formi. Krajem sezone se u nekim utakmicama učinilo da je to opet onaj stari “Močo”, ali za potvrdu ćemo morati pričekati srpanj.

Tijekom zimskog prijelaznog roka, Rijeci su se od veznjaka pridružili Josip Radošević, Filip Bradarić, Álex Fernández i Josip Mišić. Dok je Španjolac zbog ozljede vrlo malo nastupao (11 nastupa, 805 minuta, 2 gola i 1 asistencija), Mišić je rijetko dobivao priliku pokraj ostalih prinova. “Zujo” i “Brada” su uz “Močota” odigrali solidno proljeće. Statistički, kada je Radošević bio u igri, Rijeka je rijetko primala, ali je bila i manje opasna po protivnička vrata. Bradarićeve brojke su na nivou Jajala ili Močinića, te više manje na nivou klupskog prosjeka. Ipak, vrijedi istaknuti da je “Brada” u 17 nastupa, uz jedan pogodak, čak 8 puta asistirao za pogodak.

Krila

Četiri krilna igrača su u protekloj sezoni na terenu provela preko 1.000 minuta: Anas Sharbini, Vedran Jugović, Zoran Kvržić i Marin Tomasov. Jugović (44 nastupa) i Sharbini (43) su najviše igrali. Ukupno, četiri krilna igrača su postigla 21 pogodak i skupila 34 asistencije, što sugerira da iza sebe imaju izvrsnu sezonu.

Anas Sharbini iza sebe ima vrlo dobru sezonu. Iako je broj golova (5) dosta nizak za igrača njegovih mogućnosti, 16 asistencija (13 u prvenstvu) je impresivno. Anas je (p)ostao najbolji asistent lige. Bilo je susreta tijekom sezone kada “nije došao na utakmicu”, ali većinom to nije bio slučaj. Vedran Jugović iza sebe ima dobru sezonu. Iako od četiri krilna igrača ima najlošiju statistiku, “Jugo” je bio izuzetno važan, posebno nakon odlaska Kvržića. Postigao je 4 gola uz 6 asistencija. Mnogi će pamtiti dopiettu Hajduku na Kantridi na otvaranju proljeća.

Zoran Kvržić je odigrao jako dobru jesen (4 gola i 9 asistencija), ali je uz Brezovca završio na posudbi u Speziji. Kao i u sezoni 2013.-14. (golovi Žilini, Stuttgartu, te Dinamu u uzvratu finala Kupa na Kantridi) i protekle sezone je postigao dva izuzetno važna pogotka (protiv Seville na Kantridi i u Dugopolju). Lijepa je vijest da se “Kvrža” na ljeto vraća s posudbe iz Spezije, ali neće imati lagan zadatak izboriti se za mjesto u sastavu. U većini od 18 proljetnih nastupa (tek nešto više od 1.000 minuta), Marin Tomasov je impresionirao. Postigao je čak 8 pogodaka, te triput asistirao. Većinu pogodaka je postigao pretkraj sezone, neki od kojih su bili fenomenalni (npr. volej protiv Lokomotive na Kantridi).

Napadači

Tri riječka napadača s najviše minuta na terenu su u protekloj sezoni postigla 43 pogotka. Što napisati o Andreju Kramariću? 21 prvenstveni pogodak u 18 nastupa na jesen, 7 europskih golova, 5 golova Lokomotivi i hat-trick Hajduku u prvenstvu, 3 gola Feyenoordu u Europi. Impresivne brojke i nevjerojatna lakoća postizanja golova. Biti će jedan od najvećih koji je ikada igrao pod legendarnim stijenama.

Ivan Krstanović je na jesen bio neučinkovit, te je u 21 nastup svega 5 puta tresao protivničku mrežu. Ipak, izuzetno bitni su bili njegovi jedanaesterci protiv Ferencvarosa na Kantridi i u Budimpešti. Nakon što je pretkraj jeseni dobivao sve manje prilika u sastavu, odlučio je napustiti klub. Na proljeće, Bijeli su uglavnom ovisili o inspiraciji i preciznosti Bekima Balaja. Balaj je u 18 nastupa postigao 10 pogodaka, te se pokazao kao dobra investicija nakon odlaska Kramarića. Vrijedi istaknuti i da su ostali napadači (Zec, Jahović, Hristov i Ivančić) ukupno postigli 12 golova. Prvi dvojac se na Kantridi zadržao vrlo kratko, Ivančić je muku mučio s realizacijom, a Hristov s ozljedama.

Od tri napadača s najvećom minutažom, Kramarić je najčešće postizao pogodak kada je bio na terenu (u prosjeku svakih 90 minuta), slijedi Balaj (159 minuta), te Krstanović (262 minute). Rijeka je najčešće zabijala golove kada je u igri bio Kramarić, a najrjeđe kada je igrao Krstanović.

Komentari

komentari

V. Vivoda

More articles by V. Vivoda