Statistička analiza polusezone ili kako je formacija 4-3-3 preživjela jesen

Statistička analiza polusezone ili kako je formacija 4-3-3 preživjela jesen

Preostalo je svega deset dana do početka proljetnog dijela MAXtv Prve lige. Već u petak, 12. veljače, nogometaši Rijeke pred svojom publikom igraju protiv Lokomotive, a slijede derbiji protiv Dinama i Hajduka, ishodi kojih će uvelike definirati proljetne ambicije riječkog prvoligaša. U najavljenoj borbi za titulu prvaka, Rijeka će u nastavak prvenstva ući s podosta kadrovskih promjena. Bijeli brod su napustili Moisés (Palmeiras), Jugović (Jeonnam, posudba), Sharbini (Osmanlispor, posudba) i Radošević (Eibar via Napoli, povratak s posudbe). Prvog dana veljače senzacionalno je odjeknuo transfer Vargića u Lazio za velikih €2,7 milijuna. Ipak, „Varga“ će do kraja sezone ostati na posudbi u Rijeci. Na Rujevicu su stigli Gavranović i Kajević (FC Zürich), Mateí (Volyn Lutsk), te Brezovec (Spezia, povratak s posudbe). Iako je mnogo vremena još od rujna uloženo u otkup Radoševićevog ugovora od Napolija, igrač je u posljednji trenutak odlučio otići na posudbu u španjolski Eibar. Moguće je da do završetka prijelaznog roka (15. veljače) na Rujevicu sleti još poneka prinova ili pojačanje. No, i bez novih potpisa, prijelazni rok je odrađen izvrsno, nikad bolje. Uvjerenja smo da ćemo na proljeće gledati neku novu, napadački jaču Rijeku, Rijeku koja se otvorenog garda bori za duplu krunu.

Kako se bliži nastavak prvenstva, prikladno je vrijeme da se kroz statističku analizu osvrnemo na učinak nogometaša Rijeke u prvom dijelu prvenstva. U ovoj kolumni, primarno smo se fokusirali na statističke indikatore s 21 prvenstvene utakmice, u usporedbi s protekle četiri polusezone. Komparativna statistička analiza je korisna za identifikaciju osnovnih karakteristika, snaga i slabosti Rijeke u protekloj polusezoni u kontekstu, i u odnosu na, prethodne četiri polusezone. U prvoj priloženoj tablici usporedili smo 31 statistički indikator kroz posljednjih pet polusezona, a u brojke su uključene samo prvenstvene utakmice. U analizi koja slijedi, zbog bolje preglednosti, nazive polusezona smo skratili: jesen 2013/14 -> 2013/14 (1), proljeće 2013/14 -> 2013/14 (2), itd.

Tablica 1 - Brojke i slova - 02022016

Učinak

Okrenimo se statističkoj analizi. U protekloj polusezoni Rijeka je osvojila 68,3% bodova, što je učinak za zlatnu sredinu u kontekstu prijašnjih polusezona. Rijeka je najuspješnija bila u 2014/15 (1), kada je osvojila 73,7% bodova, dok je najmanje osvojeno u 2013/14 (1), tek 63,3%. Dok je kod kuće posljednja polusezona, zbog velikog broja remija, podsjetila na 2013/14 (1), u gostima je bila vrlo uspješna, s tek 3% manje osvojenih bodova u odnosu na 2013/14 (1) i 2014/15 (1). Za razliku od prethodne četiri polusezone, Rijeka je u 2015/16 (1) ostala neporažena. Niz od 21 prvoligaške utakmice bez poraza je novi klupski rekord, a isto vrijedi i za 11 uzastopnih gostujućih utakmica. S 10 remija, Rijeka je nakon samo 21 prvenstvene utakmice dostigla broj neodlučenih ishoda u sezoni 2013/14, i premašila broj remija (9) ostvarenih u sezoni 2014/15. U HNL-u, najviše remija ostvareno je u sezoni 1993/94, kada su Riječani remizirali u 17 od 34 utakmice. Ipak, u to doba je remi vrijedio više jer se za pobjedu dobivalo dva boda.

Analizirali smo i ukupno vrijeme igre tijekom kojega je Rijeka bila u vodstvu, kada je rezultat bio neodlučen, te kada je bila u rezultatskom deficitu. Budući da je neporažena, ne iznenađuje činjenica da je Rijeka jesenas u rezultatskom deficitu bila samo 6,8% ukupnog vremena, što je najmanje u pet polusezona. Iako je broj remija u protekloj sezoni najveći, neodlučen rezultat je bio aktivan 51,5% vremena, što je manje u odnosu na 2013/14 (1) i 2014/15 (2). U vodstvu su Riječani proveli 41,7% ukupnog vremena, u ovom slučaju manje u odnosu na 2013/14 (2) ili 2014/15 (1), kada je Rijeka često dolazila u vodstvo ranim Kramarićevim golovima.

Udarci i golovi

U protekloj polusezoni, Rijeku će se pamtiti po granitnoj obrani, posebno u periodu nakon prva četiri prvenstvena kola. Dok su u prvih 295 minuta prvenstva Bijeli primili čak 7 golova, u preostalih 1595 minuta igre samo 6 puta su vadili loptu iz svoje mreže, od čega dvaput nakon najstrože kazne. Vargić je oborio klupski rekord s 783 minute bez primljenog gola u prvoligaškim sezonama. Nakon pogotka Andrijaševića u 25. minuti utakmice 4. kola, Vargić je primio samo 4 pogotka iz igre u preostalih 17 utakmica. U prosjeku, Rijeka je primala gol svakih 145 minuta, što je uvjerljivo najduži period u odnosu na prijašnje polusezone. Ove brojke su posebno impresivne u kontekstu podatka da su protivnici, u odnosu na proteklu polusezonu (3,43), samo u 2013/14 (1) imali u prosjeku veći broj udaraca u okvir riječkog gola po utakmici (3,75). Nakon loše forme u 2014/15 (2), kada je obranio samo 62,5% udaraca u okvir, „Varga“ je u 2015/16 (1) obranio čak 88,9% udaraca. Iako su u 2014/15 (2) protivnici po utakmici imali točno dva udarca u okvir riječkog gola (u odnosu na 3,43 u protekloj polusezoni), fascinira podatak da je Rijeka u 2014/15 (2) češće primala gol (127,5 minuta) u odnosu na 2015/16 (1) (145 minuta). Protivnicima je u protekloj polusezoni u prosjeku bilo potrebno 10,23 udarca po pogotku, uvjerljivo najviše u proteklih pet polusezona, te za trećinu više u usporedbi s 2014/15 (2) (6,75).

Istodobno, dok su Vargić i obrana bili neprobojni, realizacija je „štekala“. Bijeli su jesenas pogodak postizali u prosjeku svake 54 minute, što je najduži period u posljednjih pet polusezona. Bijelima je u prosjeku bilo potrebno dodatnih 7 minuta po pogotku u odnosu na 2014/15 (2), odnosno dodatnih 14 minuta naspram 2014/15 (1), kada je protivničkim šesnaestercima harao Kramarić. Prokletstvo bijele točke pratilo je Bijele tijekom cijele jeseni, pa tako Lešković, Moisés, Bradarić i Tomasov nisu iskoristili jedanaesterce. Da su sva četiri jedanaesterca iskorištena, period između dva postignuta gola bi se skratio na 48 minuta, što bi bilo na razini 2013/14 (1). Uz promašene jedanaesterce, Riječani su 15 puta tresli okvir gola. U slučaju da je, uz četiri jedanaesterca, primjerice 7 udaraca u okvir završilo u protivničkoj mreži, prosječan period postizanja pogotka spustio bi se na razinu najefikasnijih polusezona (oko 40 minuta). Uz neiskorištene jedanaesterca i udarce u okvir gola, ne iznenađuje podatak da je u protekloj polusezoni igračima Rijeke u prosjeku bilo potrebno 7,09 udaraca po postignutom golu, najviše u posljednjih pet polusezona. U ovom kontekstu, ne može se zaključiti da igra Rijeke nije bila „dovoljno napadačka“. Bijeli su u prosjeku imali 12 udaraca po utakmici, od čega 6 u okvir, što je na razini nekih prijašnjih polusezona, uz vrlo male razlike. Nerealizirani jedanaesterci i nedostatak sreće spriječili su Bijele da postanu (uvjerljivi) jesenski prvaci.

Prekršaji i kartoni

Dok je prosječan broj prekršaja po utakmici, kako Rijeke tako i protivnika, na razini ostalih polusezona, drastična je promjena u broju žutih i crvenih kartona pokazanih igračima Rijeke. U 2014/15 (2), nogometaši Rijeke su po utakmici dobivali 1,29 žutih kartona, a nijednom nisu zaradili isključenje. Jesenas, suci su igračima Rijeke u prosjeku dijelili 2,86 žutih te 0,24 crvenih kartona po utakmici. Razlika u prosječnom broju prekršaja po zarađenom žutom kartonu je drastična: 11,3 na proljeće 2014/15, 5,9 na jesen 2015/16. Istovremeno, nije bilo promjene u broju protivničkih prekršaja (oko 6) po zarađenom žutom kartonu. Neosporno je da je došlo do nagle promjene sudačkih kriterija prema igračima Rijeke.

Posjed lopte, korneri i zaleđa

U posljednjoj polusezoni, Rijeka je loptu u posjedu imala u prosjeku nešto manje od 55% vremena, što je manje samo u odnosu na 2014/15 (2) (57%). Budući da su u velikoj većini utakmica Riječani koristili taktiku 4-3-3, s tri centralna vezna, logična je izražena premoć u posjedu lopte. Iako razlika nije drastična, nešto manji posjed lopte u odnosu na 2014/15 (2) je djelomično uzrokovan činjenicom da su Bijeli u pet utakmica (ukupno 117 minuta igre, odnosno >6% ukupnog vremena) igrali s igračem manje. Bijeli su u protekloj polusezoni imali nešto manji broj udaraca iz kuta po utakmici (5,67) u odnosu na prijašnje tri polusezone, dok su protivnička 4 kornera po utakmici na razini ostalih polusezona, s izuzetkom 2014/15 (2). U toj polusezoni protivnici su, uz općenito najmanji posjed lopte i broj udaraca, vrlo teško dolazili u priliku za udarac. Budući da je riječka veza u većini utakmica kontrolirala posjed lopte, dok su protivnici bili koncentrirani na obranu, nerijetko s 10 igrača na suženom prostoru iza lopte, ne iznenađuje podatak da je Rijeci u protekloj polusezoni dosuđeno najmanje zaleđa (2,79 po utakmici) u odnosu na ostale polusezone.

Strijelci i asistenti

Uz svu nesreću, riječki napadači su efikasni. S 11 pogodaka, Bezjak je drugi na listi strijelaca (prvi je Nestorovski s 13 pogodaka), dok je Balaj, sa 7 pogodaka, na osmom mjestu. Balaj postiže pogodak u prosjeku svake 174,3 minute provedene u igri (na proljeće 126,4 minute), a Bezjak svakih 128,7 minuta. U 2013/14 (2) i 2014/15 (1), najefikasniji igrači su u prosjeku postizali pogodak svakih 66,5 minuta (Krstanović – 8/13 iz jedanaesterca), odnosno 55,7 minuta (Kramarić) provedenih u igri. U kompletnoj sezoni 2013/14, Benko je u prosjeku zabijao svakih 103,6 minuta, a Kramarić svake 109,3 minute provedene u igri.

U protekloj polusezoni, Marin Tomasov skupio je nevjerojatnih 12 asistencija, što ga čini uvjerljivo najboljim asistentom u MAXtv Prvoj ligi (drugi je Fiolić sa 6 asistencija). Da je bio malo prisebniji, postigao bi i više od pet prvenstvenih pogodaka jer je, uz neiskorišten jedanaesterac, u četiri navrata uzdrmao okvir protivničkog gola (a tu je još i vratnica protiv Aberdeena na Kantridi…). Ipak, unatoč imperfektnoj realizaciji, Tomasov je minulu polusezonu odigrao u fenomenalnoj formi i primarno je njegova zasluga da se Rijeka na ljestvici nalazi rame uz rame s Dinamom.

U priloženoj tablici, usporedili smo prosječan broj postignutih pogodaka / asistencija po utakmici u dva scenarija. U prvi scenarij su uključeni svi strijelci i asistenti, a u drugom scenariju izuzeli smo tri najbolja strijelca i najboljeg asistenta u svakoj polusezoni. Pogledom na tablicu dolazi se do zaključka da je Rijeka u 2013/14 (1) najviše ovisila o golovima prva tri strijelca, bez kojih je u prosjeku postizala tek 0,45 golova po utakmici. Protekla polusezona je nešto bolja, s 0,57 golova po utakmici bez najubojitije trojke. S druge strane, u 2014/15 (2), Rijeka je najmanje ovisila o najboljim strijelcima, te je s njihovim izuzećem postizala 0,88 golova po utakmici. Zanimljiv je podatak da je u 2014/15 (1), unatoč velikoj dominaciji Kramarića, i bez prva tri strijelca Rijeka postizala čak 0,79 golova po utakmici, što je dokaz da je protivnički gol bio na udaru sa svih strana. U protekloj polusezoni Rijeka je postizala najmanje golova po utakmici, a karakterizira je i druga najniža efikasnost ako se izuzmu tri najbolja strijelca. Situacija je poražavajuća ako se izuzmu asistencije Tomasova, bez kojih prosječan broj asistencija po utakmici pada s 1,48 na 0,90. S izuzećem najboljeg asistenta, 0,90 asistencija je na razini od svega 50% iz 2014/15 (1). Zaključak je da su Bijeli, za razliku od ostalih polusezona, na jesen bili kronično ovisni o inspiraciji jednog igrača, u ovom slučaju Tomasova. Neupitno je da je ostatak momčadi zakazao u kreaciji.

Tablica 2 - Brojke i slova - 02022016

Gledanost

U prošloj polusezoni, Rijeku je na domaćim utakmicama u prosjeku gledalo petstotinjak gledatelja manje u odnosu na 2014/15 (2). Dok je u 9 proljetnih utakmica Kantridu pohodilo 45.000 ljudi (5.000 po utakmici), u 10 domaćih utakmica u minuloj polusezoni (1 na Kantridi i 9 na Rujevici), Rijeku je gledalo 45.155 ljudi (4.516 po utakmici). Ukoliko usporedimo proteklu polusezonu s 2013/14 (1) i 2014/15 (1) , tj. polusezonama u kojima je Rijeka još uvijek bila u borbi za prvo mjesto, pad gledanosti je izraženiji – 6.000 (2013/14), 5.233 (2014/15), 4.516 (2015/16). Nebi bilo na odmet da klupsko čelništvo detaljno proanalizira uzročno-posljedične razloge slobodnog pada domaće gledanosti u prvom dijelu prvenstva kroz posljednje tri polusezone, te pokuša vratiti izgubljenu publiku na tribine. Primarni razlog lošije posjete domaćim utakmicama ponajprije treba potražiti u (pre)visokim cijenama ulaznica. U prijašnjim kolumnama smo analizirali cijene ulaznica na Rujevici naspram klubova u regiji, a i šire. Drugi razlog nešto manje posjećenosti je limitirajući kapacitet Rujevice (oko 5.800). Ovaj podatak je posebno važan u kontekstu derbija. Na primjer, u posljednje dvije sezone, na Kantridi je na 8 domaćih derbija protiv Hajduka i Dinama u prosjeku bilo nazočno 8.450 gledatelja. Dva derbija odigrana na Rujevici u prosjeku je pohodio tek 5.381 gledatelj,  primarno zbog manjeg kapaciteta. Razlog što derbiji nisu bili „sold out“ treba pronaći u astronomskim cijenama ulaznica za zapadnu tribinu, posebno na dan utakmice. Ako se iz računice prosječne gledanosti izuzmu domaće utakmice protiv Dinama i Hajduka, prosjek u sezoni 2015/16 (4.299) je za dvjestotinjak gledatelja manji u odnosu na sezone 2013/14 (4.536) i 2014/15 (4.450).

Analiza po pozicijama

Za detaljniju analizu, odlučili smo pogotke i asistencije kroz posljednjih pet polusezona podijeliti po pozicijama. U priloženoj tablici dostupni su prosječni intervali (u minutama) tijekom kojih je netko od bekova, veznih, krila i napadača postigao (G+) ili asistirao (A) za pogodak. Za braniče smo također uključili podatak o prosječnom intervalu postignutog pogotka (G+), iako im to nije primarna zadaća. Mnogo važniji indikator za braniče (i vratare) jest prosječan period primljenog pogotka (G–). Za vratare, u tablici je dostupan podatak o postotku obrana tijekom pet polusezona. Na samom dnu kolumne dostupna je lista igrača po pozicijama za svaku od polusezona. Podaci za nekolicinu igrača (Mujanović, Vešović i Bezjak) su uključeni u dvije kategorije, ovisno o poziciji na kojoj su igrali u pojedinoj utakmici. Zelenom i crvenom bojom smo označili najbolju, odnosno najgoru, polusezonu za svaku poziciju.

Tablica 3 - Brojke i slova - 02022016

Analizom podataka došli smo do sljedećih zaključaka.

(1) Ivan Vargić iza sebe ima izvrsnu polusezonu. Općenito, vratari su obranili nešto manje od 82% udaraca, što je uvjerljivo najbolji postotak obrana u posljednjih pet polusezona. No, budući da je (nesretni) Sluga u samo dva nastupa inkasirao 6 pogodaka (iz samo 9 udaraca), Vargićeva statistika je još impresivnija. „Varga“ je u protekloj polusezoni obranio nešto manje od 89% udaraca, što je u europskim standardima izuzetno visok postotak obrana. Uz već spomenuti oboreni rekord u broju minuta bez primljenog pogotka, prvi vratar Rijeke je u prošloj polusezoni pogodak primao u prosjeku svake 244 minute, što je, uz 88,9% obrana, veliki pomak u odnosu na 2013/14 (90 minuta, 72,4% obrana) i 2014/15 (105 minuta, 69,6% obrana). Vrijedi dodati i da je u samo 19 ovosezonskih prvenstvenih nastupa, 12 puta Vargićeva mreža ostala netaknuta, čime je izjednačio učinak iz 2013/14 (34 nastupa) i 2014/15 (28 nastupa). Iako su mnogi kojima je Rijeka u srcu ostali šokirani viješću o izuzetno unosnom transferu Vargića u Lazio, vjerujemo da sjajna ovosezonska statistika nije prošla nezapaženo u menađerskim krugovima i da je utjecala na interes s Apenina.

Tablica 4 - Brojke i slova - 02022016

(2) Srednji braniči su također zaslužni za vrlo mali broj primljenih pogodaka, a posebno se ističe par Lešković – Samardžić. Činjenica da su postizali pogodak u prosjeku svake 472 minute ide u prilog tezi da su srednji braniči vrlo uspješno odradili proteklu polusezonu. Nakon što su u sezonama 2013/14 i 2014/15 vrlo rijetko tresli protivničke mreže (svega pet puta), u minuloj polusezoni tri riječka braniča postigla su čak četiri pogotka (Samardžić 2, Lešković i Mitrović 1). Detaljnom analizom po parovima (priložena tablica), izdvaja se par Lešković – Samardžić. Impozantan je podatak da u sezonama 2014/15 i 2015/16, Rijeka je primala pogodak u prosjeku svakih pet sati kada je u igri bio ovaj par braniča. Isto vrijedi i za njihov učinak po sezonama, koji je usidren na 300 (+/– 10) minuta po primljenom pogotku. Zaista je impresivna činjenica da je Rijeka primila samo 6 pogodaka u kumulativnih 20 utakmica u kojima su „Leško“ i „Miral“ komandirali obranom. Iako nešto mlađi i neiskusniji, Matej Mitrović ponekad plijeni svojom sigurnošću u igri s loptom i čitanju igre. Unatoč umjetničkoj impresiji, kada je „Mitar“ u igri u paru s Leškovićem ili Samardžićem, Rijeka u prosjeku prima gol svakih 90-100 minuta, što je ispod klupskog prosjeka (u 2014/15 i 2015/16), te na razini svega trećine vremena bez primljenog pogotka u odnosu na period kada je u igri par Lešković – Samardžić.

Tablica 5 - Brojke i slova - 02022016

(3) Bekovi i veznjaci su podbacili u napadačkom učinku u odnosu na prethodne četiri polusezone. Iako je teško, gotovo nemoguće, „izmjeriti“ njihov direktan doprinos u defanzivnim zadacima, činjenica da je Rijeka vrlo rijetko primala pogotke je djelomično „krivnja“ riječkih bekova i veznjaka. U prilog ovoj tezi ide i činjenica da Matjaž Kek od svakog igrača traži maksimalnu odgovornost u obrambenim zadaćama, a čvrsta sredina i nepropusni bekovi se nameću kao izuzetno važan kotačić, ako ne i osovina, riječke obrane. Unatoč „nemjerljivom“ doprinosu obrani, riječki bekovi i veznjaci su u protekloj polusezoni vrlo rijetko asistirali i postizali pogotke. Iako golovi nisu njihova primarna zadaća, bekovi su na jesen postigli samo jedan pogodak (Leovac), što je razočaravajuće u odnosu na tri pogotka po polusezoni (2014/15). Još veće razočaranje su samo četiri bekovske asistencije tijekom protekle polusezone. Dok su u 2015/16 (1) riječki bekovi asistirali u prosjeku svake 472 minute, u 2014/15 (2) to im je polazilo za nogom svakih 219 minuta. Uz kritike, vrijedi istaknuti Stefana Ristovskog, koji je tijekom jeseni skupio tri asistencije.

Kao moguće objašnjenje nedostatka bekovskih asistencija nameće se taktički raspored (4-3-3). U takvom rasporedu, budući da su tri srednja veznjaka ordinirala između prve i treće linije riječkog napada, bekovi su većinom bili izolirani od krila. U protekloj polusezoni, vrlo rijetko smo svjedočili „overlapu“ ili izmjeni brzih duplih pasova beka i krila koji su ne tako davno bili riječki „trademark“. Sjetimo se samo nezaustavljivih akcija Tomečaka i Kvržića ili Leovca i Sharbinija. No, protivničkim trenerima nije trebalo previše vremena da pročitaju riječku igru po bokovima, te je dupliranje bokova u utakmicama protiv Rijeke postala praksa za većinu stratega u HNL-u, čime se otupio riječki forte.

Vezni igrači Rijeke su u protekloj polusezoni postigli tek tri pogotka, u prosjeku svakih 630 minuta. Uz nevjerojatnih deset sati i trideset minuta igre po postignutom pogotku, teoretski „najkreativnijem“ dijelu momčadi bilo je potrebno skoro četiri sata igre (236 minuta) za asistenciju. Ove poražavajuće brojke su najlošije u posljednjih pet sezona, a u oči posebno bode razlika s 2014/15 (1), kada su Jajalo i Moisés sjajno dirigirali ostatkom riječkog orkestra (244 minute po pogotku, 107 minuta po asistenciji). Realna razlika u brojkama je još i veća, budući da je u protekloj polusezoni u prosjeku u igri bilo preko 2,8 srednjih veznjaka, u usporedbi s prosječnih 2,35 u 2014/15 (1). Kao i kod bekova, uz kritike, vrijedi istaknuti Ivana Močinića, koji je četiri puta asistirao za pogodak, a poništen je i „Močotov“ regularan pogodak u sudačkoj nadoknadi protiv Intera na Rujevici.

Dok su bekovi postali „žrtva taktike“, formacija s tri mahom defanzivno orijentirana veznjaka je ponajprije uzrokovana nedostatkom ofanzivnih veznjaka kako u rosteru tako i u formi. Prošlo ljeto, klupski čelnici od Espanyola nisu odlučili otkupiti Álexov ugovor iako je, unatoč iritirajućoj ozljedi koju je vukao za vrijeme boravka u Rijeci, pokazao naznake veznjaka „sa štihom“. Na ljeto je prekinuta suradnja i sa Cvijanovićem, koji je nakon vrlo dobre prve polusezone, u 2014/15 (2) minute dobivao na kapaljku. Unatoč pedigreu iz Maribora, „Cvijo“ se u svojoj prvoj polusezoni nije iskazao u ofanzivnoj kreaciji, iako mu to, uz Moisésa u formi, nije bila primarna zadaća. Umjesto otprije otpisanog Cvijanovića, te Španjolca, koji bi se vjerojatno pokazao vrlo korisnim u minuloj polusezoni, kocka je bačena na Moisésa. Ovaj „atipični Brazilac“ je ljetos prolazio fazu oporavka od dugoročne ozljede i operacije koljena. Na žalost po stručni stožer i navijače, Moisés na jesen nije dostigao razinu forme s početka sezone 2014/15, kada je dominirao sredinom terena u HNL-u i Europi. Tek jedan pogodak (bez asistencija) u nešto manje od 700 minuta provedenih na travnjaku je učinak na razini defanzivnih veznjaka u riječkim redovima. Nije iznenađenje da su se, nakon silnog čekanja, na Rujevici odlučili pustiti Moisésa natrag u Brazil. Iako su ga navijači Rijeke obožavali, možda je tako i bolje.

U ovom kontekstu, izbor taktike ne predstavlja nikakvo iznenađenje, već je posljedica dostupnog (i spremnog) igračkog kadra. Uz već dostupne Močinića, Bradarića i Radoševića, u riječki roster se ljetos vratio još jedan rekonvalescent, Mate Maleš. Matjaž Kek se tako početkom sezone našao u situaciji da u kadru, uz Mišića koji je ekspresno poslan u Speziju, ima četiri (tri spremna) defanzivno orijentirana veznjaka, te atipičnog Brazilca. Dok se Moisés nije uspio vratiti na razinu forme iz protekle sezone, Maleš je, nakon skoro 500 dana izbivanja, odigrao polusezonu za pamćenje. Nakon što je početkom sezone riječka obrana puštala kao Titanik (11 golova u 4 utakmice), Maleš je poput armiranog betona u kratkom roku začepio sve rupe na riječkom brodu, koji je nakon kriminalnog starta u prvenstvu i šokantnog ispadanja od Aberdeena, počeo tonuti. Nije slučajno da je Vargićeva rekordna serija bez primljenog pogotka započela 53 minute prije Maleševog ulaska s klupe, u utakmici 4. kola protiv Lokomotive. Stari dobri Maleš i Moisés „na nekih 60%“ ostavili su stratega Rijeke s četiri primarno defanzivne opcije u sredini terena. Nakon prelaska s 4-2-3-1 na 4-3-3 Rijeka je prestala primati golove, nakon nekoliko remija stigle su i pobjede i prvo mjesto na ljestvici. Do kraja polusezone, unatoč novom serijalu remija i prisilnom „forsiranju“ veznjaka koji bi teško „zabili i u javnoj kući“ (šala mala, unaprijed se ispričavam navedenim igračima), ova formacija je preživjela, ni kriva ni dužna. Od sezone 2013/14, Močinić, Bradarić, Radošević i Maleš ukupno su za Rijeku u 166 nastupa (ukupnih 11907 minuta u igri) postigli 6 pogodaka, uz 18 asistencija. Pod uvjetom da su bilo koja 3 (od 4 navedena) igrača neprestano u igri, statistika „garantira“ jedan pogodak i tri asistencije u prosjeku svakih 10 utakmica. Zbirna dva pogotka i osam asistencija u protekloj polusezoni (21 utakmica), su proporcionalni „statističkoj garanciji“.

(4) Poput bekova i veznjaka, većina krilnih igrača iza sebe ima vrlo lošu polusezonu uz dvije izuzetno važne iznimke. Prva iznimka je Marin Tomasov, koji na svom „kontu“ ima više pogodaka i asistencija od preostalih krilnih igrača, ukupno, s izuzetkom druge iznimke: Bezjaka. Iako je „Mrgud“ primarno napadač, budući da je Rijeka većinom igrala u formaciji 4-3-3, Bezjaka je Kek često koristio na desnom krilu. Bezjak je u šestotinjak minuta (ili oko 40% ukupnog vremena u igri) odigranih na desnom krilu postigao pet pogodaka (uz šest na poziciji napadača). Općenito, u prosjeku, za pogodak su krila asistirala svakih 111 minuta, što je najbolji učinak u proteklih pet polusezona, dok su krilni igrači pogodak postizali u prosječnim intervalima od 135 minuta, čime su drugi po učinku tijekom minulih polusezona. No, ovaj kumulativni učinak je velikim dijelom djelo Tomasova (asistencije i golovi) i Bezjaka (golovi). Mišljenje ovog autora jest da je taktika 4-3-3 preživjela polusezonu ponajviše zahvaljujući lucidnosti Tomasova i efikasnosti Bezjaka. Ako se iz analize izuzme njihov učinak (10 golova i 12 asistencija), preostala riječka krila su postizala pogodak u prosjeku svake 472 minute, a asistirala svakih 378 minuta, što bi predstavljalo najgori učinak u posljednjih pet polusezona. Iako je postigao tri pogotka (uz jednu asistenciju) u nešto manje od 800 minuta u igri, Anas Sharbini nije odigrao polusezonu na svojoj razini. Uz činjenicu da se previše repova vuklo izvan terena, što je neosporno utjecalo na njegovu (ionako problematičnu) psihu, Anas nije krio nezadovoljstvo statusom u momčadi i na kraju polusezone došlo je do, čini se, neizbježnog rastanka. Isto vrijedi i za Jugovića koji je silom prilika poslan u kaznenu ekspediciju u Koreju. Uz anemične bekove i vezni red, bez učinka Tomasova i Bezjaka, Rijeka bi trenutno vjerojatno taborila negdje na sredini ljestvice.

(5) Na prvi pogled statistika riječkih napadača (u priloženoj tablici – gore) izgleda katastrofalno u odnosu na prethodne polusezone. No, prvi pogled u ovom slučaju nije dovoljan. Balaj i Bezjak (kada je igrao na poziciji napadača) u prosjeku su tresli suparničke mreže svakih 145 minuta, te asistirali (dvaput) u intervalima od 945 minuta. U oba slučaja brojke su najlošije u posljednjih pet polusezona. Zašto? Za razliku od prijašnjih polusezona, s izuzetkom 2014/15 (2), Rijeka je u minuloj polusezoni veliku većinu vremena igrala samo s jednim napadačem, i to ako se isturena krila u formaciji 4-3-3 tretiraju kao „krila“ a ne „napadači“, što je u najmanju ruku dvojbeno. Analizom formacija kroz minulu polusezonu došli smo do saznanja da je u 92% vremena Rijeka igrala u formaciji 4-3-3, te 8% vremena s dva klasična napadača na terenu. S izuzetkom 2014/15 (2), kada su Bijeli uglavnom igrali u formaciji 4-2-3-1, u ostalim polusezonama u prosjeku je igralo oko 1,4 napadača u raznim formacijama. Drugi napadač je bio klasična špica, polušpica ili nešto treće. U ovom kontekstu, prosjek minuta po pogotku / asistenciji gubi smisao jer se uspoređuju „kruške s jabukama“. U formaciji 4-3-3, logičnije je da se „krila“ i „napadač“ tretiraju kao jedna cjelina. No, za autora ovih redaka problem je što takva analitička cjelina nije usporediva sa „tradicionalnom“ podjelom na krila i napadače iz prošlih polusezona.

Što i kako dalje?

Za kraj, kakva sudbina očekuje formaciju 4-3-3? Budući da je u rosteru Rijeke došlo do značajnih promjena za očekivati je da 4-3-3 neće „doživjeti stotu“ (utakmicu). Matei, Gavranović, Kajević i Brezovec su zamijenili Sharbinija, Moisésa, Jugovića i Radoševića. Pridošlice će nedvojbeno osvježiti momčad koja je u posljednjih nekoliko kola izgledala umorno i zasićeno. Novi igrači po statistici i pedigreu definitivno nisu lošiji od igrača koje su zamijenili. Neupitno je da su puni motivacije i želje da se pokažu i dokažu u novom klubu, pred novim navijačima. Spremni Matei, Gavranović i Kajević nude nove taktičke opcije strategu Bijelih, dok je Brezovec u najmanju ruku dostojna zamjena za Radoševića. Ostatak momčadi je ostao na okupu. Starosjedioci su jesenas (a i prije) dokazali svoju kvalitetu i ne sumnjamo da će u nastavak sezone ući sa željom da 2016. na Kvarneru postane velika godina.

Lista igrača po pozicijama:

  • 2013/14 (1): VRATAR – Vargić; STOPERI – Knežević, Marić, Lešković, Datković, Mitrović; BEKOVI – Tomečak, Bertoša, Mujanović, Boras, Škarabot; VEZNI – Maleš, Močinić, Alispahić, Brezovec, Pokrivač, Zlomislić, Pušić; KRILA – Kvržić, Sharbini, Mujanović, Jugović, Ajayi, Čulina; NAPADAČI – Benko, Kramarić, Krstanović, Tadić.
  • 2013/14 (2): VRATARI – Vargić, Prskalo; STOPERI – Lešković, Knežević, Mitrović, Marić; BEKOVI – Tomečak, Bertoša, Leovac, Mujanović, Boras; VEZNI – Močinić, Moisés, Brezovec, Maleš, Alispahić, Pokrivač, Pušić, Zlomislić; KRILA – Sharbini, Jugović, Mujanović, Kvržić, Ajayi; NAPADAČI – Kramarić, Krstanović, Benko.
  • 2014/15 (1): VRATARI – Vargić, Prskalo; STOPERI – Mitrović, Lešković, Samardžić, Špikić; BEKOVI – Tomečak, Leovac, Bertoša, Vešović, Lima; VEZNI – Jajalo, Moisés, Cvijanović, Brezovec, Močinić, Zlomislić, Čanađija; KRILA – Sharbini, Jugović, Kvržić, Ajayi, Vešović; NAPADAČI – Kramarić, Krstanović, Jahović, Ivančić, Zec.
  • 2014/15 (2): VRATARI – Vargić, Prskalo; STOPERI – Lešković, Samardžić, Mitrović, Knežević; BEKOVI – Tomečak, Leovac, Vešović, Bertoša; VEZNI – Bradarić, Radošević, Močinić, Álex, Mišić, Cvijanović; KRILA – Sharbini, Tomasov, Jugović, Vešović, Ajayi; NAPADAČI – Balaj, Hristov, Ivančić, Dangubić.
  • 2015/16 (1): VRATARI – Vargić, Sluga; STOPERI – Samardžić, Lešković, Mitrović; BEKOVI – Ristovski, Zhuta, Leovac, Tomečak, Vešović, Bertoša; VEZNI – Močinić, Maleš, Radošević, Moisés, Bradarić, Mišić; KRILA – Tomasov, Sharbini, Bezjak, Jugović, Roshi, Vešović, Kvržić; NAPADAČI – Balaj, Bezjak.

Komentari

komentari


Related Articles

Pobjeda za početak travanjske trilogije!?

U subotu nam u goste stiže novi, stari prvak Dinamo. Kako su neki, oni bliže oltaru, skloni tvrditi dva prijateljska

Osnivanje udruge navijača Rijeke na Kiriji

Poziv na nova druženja u organizaciji Udruge navijača Rijeke “Vavik vjerna Kirija” dolazi nam sa istočnog bedema fanatika Rijeke. Prenosimo

Rijeko pobijedi za nas

Minutama, satima, danima i godinama, desetljećima, generacije ljudi ovoga grada i njegove okolice, strepili su i sanjali momenat kada će