Statistička analiza sezone

05 lip., 2015 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

Donosimo Vam statističku analizu protekle sezone u kojoj je HNK Rijeka ostvarila još jedan povijesni uspjeh plasmanom u skupine Europske lige, osvajanjem Superkupa, te drugog mjesta u HNL-u.

U priloženoj tablici možete vidjeti osnovne statističke podatke za svakog igrača Rijeke. Igrači su razvrstani prema broju odigranih minuta, a zvjezdicom su označeni igrači koji su tijekom sezone napustili klub, što zbog odlaska na posudbu ili transfera. Podaci uključuju broj:

• nastupa (u prvih 11 [N11], kao zamjena [NZ] i ukupno [NU])
• utakmica provedenih na klupi bez ulaska u igru [KL]
• utakmica propuštenih zbog ozljede [OZLJ]
• utakmica propuštenih zbog suspenzije [SUSP]
• utakmica u kojima igrač nije bio u kadru Rijeke [IK]
• minuta provedenih u igri [MIN]
• žutih [ŽK] i crvenih [CK] kartona
• golova [G]
• asistencija [A]

Nastupi i minutaža

Tijekom sezone, ukupno je 43 igrača Rijeke bilo u zapisniku u jednoj ili više utakmica. U 55 službenih utakmica u protekloj sezoni nastupilo je rekordnih 38 igrača. U prvenstvu je nastupilo 36 igrača, u Kupu 29 igrača, a u Europa ligi 25 igrača. Najviše nastupa ukupno je skupio Ivan Tomečak (48), a slijede ga Marin Leovac i Vedran Jugović (44), Anas Sharbini i Ivan Vargić (43), te Marko Lešković (41). U početnom sastavu (uz Vargića) najviše puta su se našli Tomečak (47), Leovac i Vargić (43), Lešković i Jugović (40), te Sharbini (39).

S klupe u igru su najčešće ulazili Zoran Kvržić, Goran Cvijanović i Josip Ivančić (15). Uz rezervnog vratara Andreja Prskala (41), Mateo Bertoša (16), te Matej Mitrović i Goran Cvijanović (13) su u najviše utakmica bili neiskorištene zamjene. Čak pet igrača, mahom vratara (Nwolokor, Rebernik, Mršić, Sluga i Raspor), nije dobilo ni minute na terenu iako su sjedili na klupi.

Četiri igrača su na terenu provela preko 70% ukupnog vremena (4950 minuta), a to su Tomečak (84,3%), Vargić (78,2%), Leovac (77,1%), te Lešković (72,2%). Sharbini, Mitrović i Jugović su na terenu proveli između 60% i 65% ukupnog vremena, a blizu 60% je i Samardžić. Kramarić i Jajalo su na oko 50% iako su na zimu napustili Kantridu. Od ostalih igrača, jedino je Kvržić (35%) proveo preko trećine ukupnog vremena u igri iako je na zimu posuđen Speziji. Činjenica da je šest od osam igrača s najvećim brojem minuta iz zadnje linije je dokaz uigranosti iste na proljeće, što je rezultiralo u manjem broju primljenih golova po utakmici u odnosu na jesenski dio sezone.

Ozljede, suspenzije, transferi…

Naravno, neki od tih igrača, a i mnogi ostali, bi odigrali veći broj utakmica da nije bilo ozljeda. Ipak, za razliku od sezone 2013.-14. u kojoj je čak 13 igrača Rijeke propustilo deset ili više utakmica tijekom sezone, ponajviše zbog ozljeda, tijekom minule sezone je to bio slučaj sa samo 6 igrača: Maleš (cijela sezona), Knežević (37 utakmica), Moisés (31 utakmica), Močinić (22 utakmice, od kojih 2 zbog suspenzije), Hristov (11 utakmica), te Samardžić (10 utakmica, 2 zbog suspenzije).

Ako se ozljedama i suspenzijama dodaju i utakmice u kojima pojedini igrači nisu bili pod ugovorom ili su bili na posudbi, dolazimo do saznanja da je samo 8 stožernih igrača bilo dostupno u preko 60% utakmica, a to su ujedno isti igrači koji su na terenu proveli najviše vremena. Budući da se ljetni prijelazni rok odužio do kraja srpnja, te da je na zimu na Kantridi bilo vrlo prometno, čak 21 igrač koji je barem jednom bio u zapisniku (od ukupnih 43), nije bio pod ugovorom (ili je bio na posudbi) u 20 ili više utakmica. U ovu kategoriju spadaju igrači koji su napustili Rijeku na zimu (Kramarić, Jajalo, Brezovec, Kvržić, Krstanović i Zlomislić), ili su dovedeni da ih zamjene (Álex, Tomasov, Balaj, Bradarić, Radošević, Mišić i Hristov). U ovom kontekstu i laiku je jasno da je Matjaž Kek imao izuzetno težak posao slagati ekipu i konstantno pronalaziti nova rješenja.

Igrači Rijeke nisu imali većih problema s (ne)disciplinom. U 55 utakmica su zaradili 110 žutih i 7 crvenih kartona. Prosjek od 2 opomene po utakmici nije Keku stvarao velike probleme. Rijeka je u prvenstvu zaradila najmanje žutih kartona od svih klubova. Općenito, najviše žutih kartona (11) je zaradio Leovac, a slijede ga Sharbini (10) i Krstanović (9).

Golovi i asistencije

Rijeka je u protekloj sezoni postigla rekordan broj pogodaka (117) u svojoj povijesti. Prosjek od 2,13 golova po utakmici je impresivan, te dokazuje da momčad gaji napadački nogomet. Bijeli su u protekloj sezoni primili 45 golova, što je u prosjeku svega 0,82 po susretu. Usporedbe radi, u sezoni 2013.-14. Rijeka je postigla 110, a primila 50 golova u 56 susreta (u prosjeku 1,96 postignuta i 0,89 primljena po utakmici).

Rekordnih 25 igrača je postizalo pogotke (23 u HNL-u). Od ukupnog broja pogodaka, najviše ih je postigao Kramarić (28), a slijede ga Balaj (10), te Tomasov i Moisés (8). Zanimljivost je da nitko od četiri najbolja strijelca na Kantridi nije proveo cijelu sezonu. Iako je Moisés bio igrač Rijeke, propustio je cijelo proljeće zbog ozljede. Najbolji klupski (i ligaški) asistent je Anas Sharbini s ukupnih 16 asistencija (13 u HNL-u). Anasa slijede Jajalo (s 10 asistencija), Leovac i Kvržić (9), Bradarić (8), te Brezovec (7). Od najboljih asistenata jedino su Sharbini i Leovac proveli cijelu sezonu pod stijenama.

Kao što se može vidjeti u priloženom grafu, koji prikazuje broj postignutih i primljenih golova po vremenskim intervalima, Rijeka je najopasnija bila između 15. i 45. minute te 61. i 90. minute. Rijeka je nešto manje opasna bila u prvih 15 minuta u oba poluvremena, ali je isto tako u tim intervalima i primala manje golova.

Usporedba jesen-proljeće

Iako je Rijeku na zimu napustio najbolji strijelac (Kramarić), najbolji asistent (Jajalo), te jedan od najboljih asistenata i strijelaca (Kvržić), a zbog ozljede nedostajao je i drugi najbolji strijelac (Moisés), statistička usporedba učinka na jesen i proljeće sugerira da učinak (i bodovi) nisu previše patili. Ipak, razlika je uočljiva ponajviše kroz postotak bodova osvojenih u HNL-u na jesen (73,7%) i proljeće (64,7%). Ipak, tu se nameće pitanje sudaca, koji su početkom proljetnog dijela prvenstva Bijele oštetili za vjerojatnih sedam bodova. Proljetna Rijeka je u prosjeku postizala nešto manje golova, ali je i primala manje. Odlaskom Kramarića, nešto više udaraca je u prosjeku bilo potrebno za postizanje pogotka. Rijeka je na proljeće imala u prosjeku podosta veći posjed lopte, a protivnici su imali manje kornera. Ostali statistički indikatori su ostali na razini jeseni.

Komentari

komentari

V. Vivoda

More articles by V. Vivoda