Sva čuda svijeta

Sva čuda svijeta

U nedjelju, 02.08. u 21:00, HNK Rijeka igra prvenstveni susret na Stadionu u kampu.

Kažu da su čuda svijeta piramide afričke. Kažu da su čuda svijeta velike rijeke Indije u kojoj se još nalazi i mirakul Taj Mahal u vidu arhitektonskog spomenika u gradu Agri, na teritoriju savezne državi Uttar Pradesh koji je izgradio mogul Džahan-šah kao spomen za svoju rano preminulu ženu. Na drugoj strani svijeta u Južnoj Americi na visini od 2.350 metara u istočnim Andama je Machu Picchu, što u doslovnom prijevodu znači “stari vrh“, a bio je sveti grad Inka. Na području Jordana poznati je grad Petra isklesan u kamenu, u doslovnom prijevodu s latinskog naziva se “stijena“. Kineski zid ili Veliki kineski zid vjerojatno je jedno od najvećih djela ljudskih ruku, a može se vidjeti čak i s Mjeseca. Diljem naše Planete ima još postignuća ljudske vrste što ostavljaju bez daha te stvaraju mnoštvo upitnika u glavama promatrača.

Ali nijedno navedeno čudo nije ravno onome koje se dogodilo s obrambenom linijom riječkog prvoligaša.

Ivan Tomečak, Marin Leovac, Matej Mitrović i Marko Lešković izabrani su redom, svatko na svojoj poziciji u momčad proteklog nam prvenstva u velikoj većini nogometnih anketa. Znači kompletna riječka obrana prepoznata je od strane hrvatskog nogometnog puka kao najbolja.

Ivan Tomečak carevao je svojom stranom, jurio poput letjelice na mlazni pogon, izluđivao čuvare i ubacivao lopte u protivnički šesnaesterac preciznošću snajperista iz elitne postrojbe britanskog SAS-a.

Marin Leovac pristigao iz Austrije bio je lijevi bek strahovito brzog startnog koraka. Manirom osice napadao bi igrača kojeg je čuvao te nakon isčačkane lopte kretao u brzi protunapad s jasnom vizijom prostora i posluživao profinjenošću vrhunskog sommeliera uvijek golova žednim napadačima.

Matej Mitrović i Marko Lešković tvorili su središnji bedem, tehnički besprijekorni, a poseban forte im je bila igra glavom, pritom ne mislim samo na loptu.

Miral Samardžić taj bespoštedni legionar, odrađivao je rudarski posao, a sjećamo se da je upravo izašavši iz zrakoplova u Omišlju zakucao loptu u protivnički gol.

Potpuno zasluženo i sa svakim pravom svi ovi predmetni nogometaši odjenuli su dres reprezentacije vlastitih država. Četvorica Hrvatske, a peti Slovenije.

Ti stasiti braniči preko noći iz labuda su se pretvorili u ružnu pačad. Iz prinčeva u žabe. Iz leptira u gusjenice.

Da li da angažiramo šamane, vračeve, svećenike okultnih kultova ili možda znanstvenike u želji za saznanjem ovog upravo nevjerojatnog misterija o kafkijanskom preobražaju riječkih obrambenih igrača? Ili ćemo kimnuti glavom i potvrditi da je samo riječ o papirićima što se ponekad nalaze u velikoj, bijeloj poslovnoj zgradi, a ponekad u prljavom smeću na kraju grada, ponekad ljepljivim od znoja i masnim od krvi?

Možda će ova nesretna pojavnost nestati sama od sebe kao ljetni neverin te ćemo je potisnuti duboko u nutrini svoga bića i nikada više o njoj prozboriti ni riječ.

Postavljena teza biti će možebitno vidljiva u nedjeljnom susretu s NK Trojanskim konjem upisanim u registar Trgovačkog suda pod imenom Lokomotiva. Ako ikada odluče promijeniti ime, zasigurno će se odlučiti za NK Kukavičje jaje što ga ta prijetvorna ptičica podmeće u tuđa gnijezda u želji za parazitiranjem i nasamarivanjem.

Nitko više i ne spominje ulogu NK Trojanskog konja u HNL-u. Svi su se već umorili, a Veliki Brat i dalje ulazi u prvenstvo s dvanaest bodova “fore“. Štoviše, lažni željezničari marljivo poput pčelica na rosnim zelenim livadama skupljaju nektar ili ako baš hoćete bodove s ostalog klupskog cvijeća noseći ga u košnicu “Maksimir“. Miroslav Krleža je znao te onomad prorekao svoju čuvenu: “Ni med cvetjem ni pravice“.

Podrobnije razmišljajući došao sam do spoznaje, da ipak postoji još jedno čudo koje nadmašuje sva “gore“ navedena.

Pripomogla mi je engleska glazbenica Adele Lauri Blue Adkins, poznatija kao Adele svojom pjesmom “Skyfall“ napisanom za istoimeni film o Bondu. James Bondu.

U slobodnom prijevodu na hrvatski, pjesma glasi “Pad s neba“. Nikako drugačije nije objašnjiv nastanak kampa na Rujevici, a predstavlja “čudo nad čudima“.

Desetljećima se rogoborilo o potrebi izgradnje objekta takve namjene. Legendarni Ljubo Španjol pokušao je, ali ga je tadašnja politička vrhuška sputala. Damira Miškovića ništa nije uspjelo spriječiti. Gledano iz naše riječke perspektive, ovaj novoizgrađeni kamp predstavlja Keopsovu piramidu, Machu Picchu, Taj Mahal, Kineski zid, Petru i to sve u isti mah.

Poznato je da se čuda događaju rijetko.

Stoga, poći ću na kraju vikenda pogledati jedno, diviti se i uživati.

Komentari

komentari


Related Articles

Res, non verba

Nedavno se kao kakva zarazna i teška bolest gradom proširila vijest da nas napušta Josip “Joža” Brezovec. Igrač je to

Učinimo nešto da ne bude kasno

Ne treba stalno vikati “To je vuk!To je vuk!”, no treba biti i na oprezu kada si njima okružen, čak i kada su siti.

Kora riječkog kruha

Posljednjim sučevim zviždukom, kojim isti označava kraj susreta ali i sezone nogometaša te ih pošalje na kratki odmor, počinje vrijeme iščekivanja