by C. Brozović | 22/03/2016 13:58
Bilo je to godine 1999. kada je naša Rijeka igrala svoju najpoznatiju sezonu od osnutka Hrvatske lige. Bio je već mjesec travanj, njegov 21. dan, a moćna Rijeka je svladala tadašnju Croatiju usred Zagreba pogotkom Balabana za rezultat od 0:1. Ti bodovi su igrače Nenada Gračana trasirali na vrh ljestvice s dva boda prednosti nad igračkom prvog hrvatskog predsjednika, samo 8 kola prije kraja prvenstva. Euforija koja je vladala tih dana na Kvarneru je bila neopisiva. Odjednom, praktički iz ničega, mala Rijeka može svrgnuti dva protektirana kluba s trona hrvatskog nogometa i po prvi puta ugravirati svoje ime na pehar pobjednika HNL-a.
U narednom kolu, pred 10 tisuća duša na Kantridi je pobijeđen Hrvatski Dragovoljac, a zatim je pod stijene došao Hajduk u jednoj od nezaboravnih utakmica. Po kaljuži od terena odigrao se spektakl. Rijeka je gubila u dva navrata sa 0:1 i 1:2. Nakon toga su Balaban i Sztipanovics okrenuli prednost na stranu Rijeke, a u posljednjim trenucima je Marino Biliškov “zamrznuo” 20 tisuća gledatelja na Kantridi te Hajduku osigurao bod u Jadranskom derbiju. Taj šokantan trenutak je očito djelovao na igrače Rijeke koji u sljedeće tri utakmice nisu osjetili čari pobjede. Katastrofa kod Osijeka rezultatom 5:2, remi u Varaždinu te poraz od Croatije na Kantridi.
Tri kola prije kraja natjecanja, Rijeka je pala na treće mjesto ljestvice ali sa samo jednim bodom zaostatka za vodećim dvojcem. Nazirao se pravi “foto finiš”. 19. svibnja Rijeka je pobijedila “crnce” Stjepana Spajića u Slavonskom Brodu gdje su bili domaćini dok je paralelno u “vječitom” derbiju došlo do podjele bodova. Eto Rijeke ponovno na vrhu, sada sa bodom prednosti ispred dva rivala. Slijedila je utakmica u Splitu. Taj derbi koji i dan danas slovi kao možda i najveća utakmica koju je Rijeka odigrala u svojoj povijesti kada su domaće lige u pitanju. Pred rekordno napunjenim Poljudom i 40 tisuća duša, tri torpeda u mreži Stipe Pletikose su doslovno zapalila Kvarner. Čeka se posljednje kolo, ta utakmica stoljeća što se nogometa u Rijeci tiče. Sve je ostalo povijest koju znate i ne treba je prepričavati.
E sada, zašto sve miriše na tu 1999. godinu?! Pa eto, osam kola ostalo je do kraja prvenstva, a Rijeka “diše za vratom” klubu iz Maksimirske 128. Ovoga puta taj klub ima drugo ime i druge moćnike na vlasti, ali su ostali ista organizacija kao što su bili i tih 90-ih godina. Sada Rijeka isto tako ovisi sama o sebi. Prvotno slijede četiri utakmice koje možemo svrstati u red “manjih”, a zatim i presudni trenuci direktnih dvoboja koji bi trebali na neki način odlučiti prvaka. 20. travnja na Rujevicu stiže Dinamo. I tada kao i možebitno sada, Rijeka je mogla štošta riješiti u tom direktnom srazu. Da, prvenstva se osvajaju na “malim” utakmicama, ali bodovi u derbiju ipak vrijede “dvostruko”. Ukoliko igrači Matjaža Keka prevladaju i tu prepreku, slijedi utakmica koja će, kao i te nesretne 1999. godine, možda odrediti novog prvaka države. Rijeka će tri dana nakon utakmice sa Dinamom krenuti na Poljud u posljednji Jadranski derbi sezone. Opet sve miriše na povijest.
Ipak, “stanimo na loptu”. Daleko je to i potpuno je nepredvidljivo što će se sve događati u narednom periodu. Slovenski gospodin na klupi bijelih voli reći kako Rijeka ide “utakmicu po utakmicu” što je jedino pravo razmišljanje. Nepotrebno je zamarati se utakmicama koje bi se možda mogle igrati, jer sve može “pasti u vodu” već u Koprivnici ukoliko bijeli ne odigraju kako znaju i mogu. Ono što daje dašak optimizma u cijelu priču je to da se Rijeci vraćaju neki igrači koje nismo mjesecima gledali na travnjaku. Kajević, Lešković i Vešović su u punom pogonu te će sigurno biti pojačanja u ovoj završnici prvenstva ali i Kupa. Dok Rijeka ima dobru situaciju sa ozljedama, dijametralno suprotna situacija je sa kartonima. Zbog opće kartonijade koju su proveli raznorazni likovi u crnom, utakmica suspenzije prijeti Balaju, Bezjaku, Brezovcu, Malešu, Mateiu, Samardžiću i Tomasovu dok Mitrovića neće bit u dvoboju sa Slaven Belupom. Možda jedno “čišćenje” u Koprivnici pred utakmicu protiv posljednjeg Zagreba ne bi bilo loše, s obzirom da je HNS nekoliko puta pokazao i dokazao da ono što je u Europi kažnjivo, to u HNL-u ne spada pod zabranjene načine stjecanja prednosti.
Dakle sada je više nego očito da smo došli do trenutka kada treba treneru Keku i njegovim pulenima dati punu podršku i “vjetar u leđa” počevši od Gradskog stadiona u Koprivnici pa preko rasprodane Rujevice u utakmici protiv Zagreba. Eto već prilike da se pridružimo Armadi u toj podršci pa u petak dođemo u kamp i u prijateljskoj utakmici protiv Slovenskog prvoligaša pokažemo što je Rijeka. Generacije navijača su živjele i čekale ove trenutke, pa neka sada uživaju u njima, a igrači i svi u klubu će zasigurno dati svoj maksimum kako bi jedini domaći trofej koji nedostaje napokon stigao i u Rijeku.
foto: NoviList
Source URL: http://www.hocuri.com/sve-jos-mirise-na-nju/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.