Svi u “ludaru”

05 stu., 2014 by S. Lončar

Print this article Font size -16+

HNK Rijeka je kroz svoju, što daljnju, što bližu povijest igrala nekoliko “povijesnih” susreta. Nerijetko su neke od tih  nazivane i utakmice “odluke”. Ona sutrašnja ( četvrtak, 21:05) u Rotterdamu na legendarnom De Kuipu protiv Feyenoorda sigurno se može svrstati u jednu od takvih, povijesnu, odlučujuću, užasno bitnu.

Da se razumijemo, unatoč sjajnoj pobjedi na kišnoj Kantridi prije dva tjedna, unatoč sjajnom kadru i sjajnom treneru Keku kojim Rijeka i danas raspolaže, na stadionu koji prima 51.177 gledatelja, i koji možda neće biti ispunjen do posljednjeg mjesta, ali sigurno će biti prilično popunjen – Rijeka nikako ne može biti i nije favorit u ovom susretu. Rijeka nepovoljnim ishodom relativno malo može izgubiti, ako razmišljamo realno i propitkujemo realnost, ali može bezobrazno puno toga dobiti, čak i neriješenim rezultatom.

Preobražaj

Je li ijedan navijač, ljubitelj, simpatizer momčadi podno stijena Kantride prije nešto više od tri godine mislio da će Rijeka u bliskoj budućnosti ući u Europa ligu i pri tome pobjeđivati znatno jače i eminentnije protivnike od sebe? Je li ijedan navijač Rijeke mislio da će Rijeka osvojiti Kup, Superkup, dvije sezone zaredom igrati Europa ligu i pri tome ostati neporažena protiv europskih velikana kakvi su primjerice Lyon, Sevilla (još uvijek boli i boljet će!), Feyenoord? “Sigurno” smo zajedno maštali o gostovanjima po Budimpešti, Nizozemskoj, Portugalu dok smo čitali vijesti kako momčad prvo odbija zbog ogromnih dugova i ići na pripreme, a onda kada i ode ostane zametena snijegom u nekoj, da prostite na izrazu, hercegovačkoj vukojebini? Ili dok su si igrači međusobno posuđivali novce za colu i miješanu u jeftinim “prčvarnicama” po gradu jer nisu imali, kako se ono kaže, ni za papar?

Danas je na meniju složena i bogata mediteranska, skupa i uravnotežena prehrana, dostojna europskog kluba. Danas i europski velikani padaju podno stijena, danas i “Švabo” plače kad se sjeti imena Rijeka. Nekad bi nas, da smo o tome tada maštali, poslali u ludaru. Kolektivno ili pojedinačno, sasvim je svejedno. S pravom.

Danas imamo pravo sanjati najviše domete. S pravom. Neka nas šalju kolektivno u ludaru, ili pojedinačno, sasvim je svejedno. Ma još bolje, idemo samostalno u tu ludaru. Jer danas, danas imamo pokriće. Danas Rijeka ne samo da nije presušila (bankrot je visio kao giljotina nad glavom) nego teče kao prava hitra europska tekućica. Nije u šoldima sve, puno je, ali nije sve. Sinergija kluba i grada, kohezija navijača, jedinstveni pogled u visine. Neke se stvari ne mogu kupiti tim jebenim novcem, taj osjećaj pripadnosti, to veselje, te emocije podno stijena, sve te male Doriane i Doriane koje sa svojim obiteljima jednostavno vole – Rijeku. I taj Miško, taj Miško koji prilikom “demontiranja” Stuttgarta navija kao malo dijete, prilikom pobjede u Zagrebu   podno dupke ispunjenog riječkog juga skakuta od radosti sa šalom u ruci, odmahujući pritom na nebitne stvari i osobe… Još samo da skinemo tu ružnu, crnu membranu koja je okovala HNL…Neke se stvari zaista ne mogu kupiti novcem.

Povijesni susret

Neka nas šalju kolektivno u ludaru jer sanjamo europsko proljeće. Od svih susreta, ovaj bi zaista mogao biti povijesni susret. S tri boda iz te umjetne depresije Nizozemske Kek & c.o. s pravom se mogu nadati europskom proljeću. S ta tri boda branje europskih jaglaca, vjesnika proljeća, ne bi nikad bilo bliže staroj ljepotici na izdisaju, Kantridi. Ako Nizozemci mogu ukrasti toliko mora i imati zemlju ispod razine istoga, onda valjda i mi možemo dočekati to europsko proljeće, ništa nije nemoguće.  I zato susret jest povijesan, jer se može itekako upisati u sve povijesne almanahe kao takav, kao početak još jedne prekrasne, nove ere. I bod bi nagovijestio slične stvari. Za to se vrijedi boriti. Navijači su toga svjesni, jesu li i igrači? Nema sumnje da jesu. Unatoč mini-krizi igre i rezultata, unatoč zamoru glavnih kotačića motora, unatoč ozljedama glavnih pokretača akcija i golova. Imaju sve u svojim nogama. Lamentacije o taktici i sustavu igre pustit ću ovaj put onima koji o njima zaista i odlučuju. Griješiti je ljudski ( i sam je Kek priznao neke svoje pogreške), neka na De Kuipu bude – bezgrešan, barem na jedan susret, barem na jedan dan. Ono što je nagovijestio posljednji trening na hrvatskom tlu je to da bi se Ivan Močinić mogao napokon vratiti od prve minute na svoju prirodnu poziciju u veznom redu, kao i da je drugo stopersko mjesto rezervirano za Mirala Samardžića. Matej Mitrović svoje je kaparirao sjajnim igrama.

Mogući sastavi: Feyenoord: Vermeer, Wilkshire, Nelom, Van Beek, Kongolo, Trindade de Vilhena, Clasie, El Ahmadi, Toornstra, Kazim-Kazim, Boetius.

Rijeka: Vargić – Leovac, Samardžić, Mitrović, Tomečak- Močinić, Sharbini, Jajalo, Jugović, Moises – Kramarić.

Feyenoord je u naletu (treći u prvenstvu), pobjede nižu u Eredivisiji, nizali su ih i prije – Kantride. Neka im se opet dogodi splet nesretnih okolnosti, neka opet žive na lovorikama stare slave, i omalovažavanja nekih tamo nebitnih i malih protivnika. Od srca im želim sjetan pogled na trofejne tribine iz ropotarnice povijesti. S bolnom uspomenom na “malu” Rijeku.

foto: Elena Škerjanc Srok

Komentari

komentari

S. Lončar

More articles by S. Lončar