Težak poraz kao upozorenje

Težak poraz kao upozorenje

Što reći? Koju posluku porati? Kome? Tako otprilike zvuči svaki navijač Rijeke koji je gledao jučerašnju utakmicu s dječicom ispunjenog Maksimira. Navikli smo mi i na gore stvari na tom čudu od stadiona, ali ne i od ove momčadi koja bi ipak trebala biti puno ozbiljnija i igrati ipak jedan  konkurentniji nogomet.

Klasično otvaranje utakmice i vodstvo Dinama koje ne vidi “pola” navijača Rijeke, jer naravno, nisu još ni stigli na tribine, bi trebalo uvesti pod pravilo kada Rijeka gostuje u Zagrebu. Neka utakmica odmah započne sa “hendikepom” pa da možemo početi igrati nogomet. “Pitanje jedno mi na um pade”, što bi bilo (kad bi bilo) da je Tomasov zabio ono što je “morao” zabiti i kojim bi smjerom utakmica krenula. No, te “priče” moramo ostaviti po strani jer nemamo moći “vidovitog Milana” pa da možemo vidjeti paralelnu stvarnost.

Rijeka je odigrala, u najmanju ruku, jednu od čudnijih utakmica sezone, pa možda i posljednjih nekoliko godina. Iako se mnogi neće složiti sa tom tezom, ali Rijeka je izgledala bolje jučer nego u zadnjih nekoliko utakmica protiv Dinama na Maksimiru, u kojima je rezultatski puno bolje prošla (podnošljiviji porazi). Ta teza nije samo “prazna priča” već i samim pogledom na statistiku slučajnom prolazniku koji nije gledao utakmicu, ništa neće biti jasno. Dinamo pregazio Rijeku rezultatom 4:0, sa četiri udarca u okvir Vargićevog gola, dok isti nije imao niti jednu obranu u cijeloj utakmici (a mogao je). Rijeka je, s druge strane, uputila 13 udaraca prema golu “Portugalca” te četiri u okvir ali nije zabila niti jedan pogodak. Možemo povući “paralele” sa prošlogodišnjom utakmicom kada je momčad Zorana Mamića slavila sa istih 4:0 ali je razlika u tome što se tamo Rijeka “raspala” u 23. minute, pa tek onda počela igrat nogomet. Statistika je i tada bila “podnošljiva”.

Ali ostavimo se statistike, rekao je jedan proslavljeni komentator s državne dalekovidnice, “statistika je ‘ko bikini, puno otkriva, ali skriva najvažnije”. Rijeka je još jednom potopljena od strane Dinama, a ono što najviše “boli” je to da svi osjećamo kako ovo nije realna razlika između ove dvije momčadi. Ili se možda varamo. Dobro je to upozorenje ali i prilika da svi koji brinu o sportskoj politici u našemu klubu prepoznaju neke igrače koji jednostavno nisu “materijal” za visoke europske domete ili lov na naslov prvaka i “detroniziranje”, za nas, ipak trenutno prejakog Dinama. Svaka čast svim pobjedama nad Zadrom, Osijekom ili Istrom, Dinamo i Rijeka su, za HNL, drugi svjetovi, ali opet toliko udaljeni jedan od drugoga.

Nećemo od poraza raditi “dramu”. Nije niti prvi niti zadnji, ali je ružan, nepotreban i gorak. Rivalu smo donijeli tortu, upalili svjećice te se, s oproštenjem, propisno “naguzili”. Valjda neće tako biti dogodine.

foto: NoviList

Komentari

komentari


Related Articles

Groundhog day

Nakon prve četvrtine sezone (9 od 36 kola u 1. HNL) Rijeka je zaostajala 4 boda za jedinim pravim rivalom,

Rujevički remont

U ponedjeljak, 8.1., Matjaž Kek obavio je još jednu prozivku igrača Rijeke, Andrej Prskalo, Dario Župarić, Leonard Žuta i Filip

Zec će “skakati” dvije godine po Kantridi

Ermin Zec je danas nakon liječničkog pregleda pristupio potpisu ugovora za Rijeku. Čvrst stisak ruke Srećka Juričića i novopridošloga igrača