Tko se zadnji smije najslađe se smije

19 lis., 2014 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Matjaž Kek je u najavi utakmice ustrajao u tvrdnji da su Puljani vrlo opasni, a da je u pravu pokazalo je prvo poluvrijeme. Nije Istra ničim iznenadila. Vrlo čvrst blok, dvije linije obrane posložene ispred šesnaesterca. Pamić je kako to već tradicionalno biva, kada njegova momčad gostuje na Kantridi, odlučio sazidati zid ispred svog kaznenog prostora i sve nade da bi mogao neporažen napustiti stadion pod stijenama položio u taj bedem ispred svojih vrata. Radonjić je, odsječen od ostatka momčadi djelovao kao žrtvovani pijun na šahovskoj ploči. Trener gostiju ga je unaprijed prežalio grčevito braneći rezultat kojim je utakmica započela. Iako je na papiru u najavi susreta Pamić ponudio formaciju 5-4-1, na terenu je izgledalo kao da su zadnja linija i vezni red stopljeni u jednu cjelinu pa je bilo teško odrediti s koliko se igrača gosti pokušavaju obraniti a s koliko pokušavaju uspostaviti ravnotežu na sredini terena.

S druge strane Kek je ostao dosljedan sebi. Iako se Zec u Sisku predstavio dvama pogocima ipak nije dobio priliku započeti susret. Trener bijelih odlučio se za igru s dva napadača, a društvo neizostavnom Kramariću pravio je Krstanović. Iako je najavljivao iznenađenja u sastavu ona su ipak izostala. Samardžić je iako oporavljen ostao na klupi kao i već spomenuti Zec. Nakon što se u protekloj reprezentativnoj stanci dosta bure diglo oko Sharbinija i njegovog “povuci-potegni” s mogućim transferom, Anas je zauzeo svoje mjesto na terenu uz lijevu aut liniju, što je značilo da se Kvržić preselio na klupu za pričuve. Tijekom tjedna Moises je osjetio zatezanje u koljenu pa je prema najavama propustio susret. Kek je stoga očekivano na dva zadnja vezna postavio Cvijanovića i Jajala.

Ruganje sreći

Imali su Puljani zaista puno sreće u prvom dijelu. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da su u svlačionicu otišli s prednošću iako su u cijelom prvom dijelu tek jednom ozbiljno prešli u polovicu domaćina. Rijeka je pokušavala strpljivom igrom pronaći neki centimetar praznog prostora ispred Drevena. No ,osim nekoliko pokušaja s distance koji su poslužili gostujućem vrataru da se istakne, nisu uspjeli stvoriti onu čistu, matnu situaciju. Međutim sreći se ne valja rugati. Uzalud se Radonjić pravio da je hladan kao špricer tijekom salvi uvreda koje su stizale na njegov račun. Kada je Tomić postigao pogodak za vodstvo zeleno – žutih umjesto da krene u zagrljaj svome suigraču pogodak je „proslavio s Armadom“. Time je još više navukao bijes tribina na sebe pokazavši još jednom u svoj svojoj raskoši vlastiti intelekt. Bijeli su bili zaista gostoljubivi domaćini pa su početkom drugog dijela odlučili još jednom darivati goste. Tribine su zanijemile kada je umjesto očekivanog, uraganskog, starta domaćih sijevnula brza kontra Istre koja je mogla zapečatiti utakmicu.

Novi vjetrovi za preokret

No što se tiče Istre i njene igre to je bio zadnji „pucanj u mraku“ nakon kojeg su ostali bez metaka. Kramarićeva greda u 51. minuti bila je glasnik preokreta. Osim raspjevane Armade, konačno se probudio i ostatak tribina pa su Riječani jurnuli po izjednačenje. Nakon što su gosti ispucali svoju sreću na red su došli domaći. Udarac Jajala na putu prema vratima skrenuo je Graf te prevario svog vratara koji je ostao na krivoj nozi i samo je pogledom mogao ispratiti loptu na putu u mrežu.

Pogodak Jajala vratio je stvari na početak a trener gostiju pokušao je uvođenjem Zvonka Pamića uspostaviti kakvu takvu ravnotežu na terenu. Jer bilo je iluzorno očekivati da će njegovi igrači uspjeti odoljeti do kraja utakmice bez da prime i drugi pogodak. Pogotovo zbog činjenice da su olako gubili posjed, a težište igre se s trideset metara od njihovog gola preselilo pred sam kazneni prostor. Pritisku u drugom poluvremenu ponajviše su doprinijeli igrači koji su u prvom dijelu bili praktički nevidljivi. Tomečak i Jugović su bili vrlo aktivni i opasni. Vrlo dobro su se nadopunjavali u napadačkim akcijama što su osjetili i Cvijanović i Jajalo , koji su ih hranili loptama u tom periodu. Kako Pamićevo uspostavljanje ravnoteže nije uspjelo, pokušao je asom iz rukava nadmudriti Keka. Svjestan da Tomečaka ne može zaustaviti pokušao ga je primorati da se brani. Na njegovu stranu uveo je Joa nadajući se da će Tomečak biti oprezniji te da će se više posvetiti obrambenim zadatcima. U isto vrijeme Kek uvodi Zeca a iz igre izlazi Krstanović.

Nije lako bilo Krstanoviću. Gusta šuma obrambenih igrača Istre oko njega predstavljala mu je nepremostivu prepreku. Uz dosta truda i trke nije uspio ništa konkretnije učiniti. Ulazak svježeg napadača donio je novu energiju na teren. I nije se dugo moralo čekati da Rijeka potpuno preokrene rezultat. Strijelac prvog pogotka, Jajalo, krasno je pronašao one centimetre praznog prostora koje su riječki nogometaši strpljivo tražili tijekom prvog poluvremena i uposlio Kramarića. Kramarić je 14. ligaškim pogotkom pokazao još jednom svoju ubojitost. Othrvao se napadima istarskih stopera i smireno zatresao mrežu. Točku na “i”ovom susretu dao je Zec koji je u svom prvom nastupu pred domaćom publikom uspio zatresti mrežu gostiju . Zec je igrač koji može odigrati protiv guste formacije i ,vrlo slično Kramariću, voli se izvući po loptu i ponuditi za suradnju u igri. Također je pokazao da njegova brzina može doći do izražaja u transformaciji.

Sharbini

Anas je nakon tri propuštena susreta konačno ponovno zaigrao. Puno je pokušavao i puno se trudio. Nije mu često uspijevalo za nogom sprovesti u djelo ono što je zamislio, no nekoliko njegovih, “sharbinijevskih” lopti s desnom vanjskom i nekoliko lažnjaka podsjetilo nas je zašto smo slabi na našeg Sharbu. Treba napomenuti da je Anas odigrao vrlo kvalitetno i u „kontra“ smjeru. Buran pljesak pred kraj susreta, kada je izlazio s travnjaka jasno daje do znanja što publika misli o njegovom ostanku u klubu. Trud i zalaganje prepoznao je i slovenski strateg koji ga je srdačno pozdravio nakon što ga je povukao iz igre.

Pokušao je tijekom utakmice Pamić s nekoliko poteza iznenaditi Keka i preokrenuti stvari na terenu u svoju korist. Međutim ili nije dobio dobru reakciju od igrača koje je uveo ili ga je Kek pročitao i osujetio njegove taktičke promjene. Na kraju jasno je da je kvaliteta debelo na strani domaćih nogometaša. Istru od poraza nije mogla spasiti niti borbenost niti taktičke zamisli Igora Pamića. Bijeli su tako prvu od tri uzastopne domaće utakmice otvorili pobjedom. Nastavak niza u četvrtak protiv Feyenoorda donio bi podno stijena euforiju i nastavak sna o europskom proljeću. Na igračima je da nas svojim igrama ponovno razvesele. Dosadašnje partije pokazale su da mogu. Mi vam vjerujemo, red je na vama!

foto: J. Šimčić

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader