Torpedo na dar
Način na koji se predstavio Ferencvaroš na Kantridi ne da naslutiti da su upravo njihovi predci bili akteri prve odigrane nogometne utakmice na tlu Hrvatske, u Rijeci, davne 1873. godine. Antipropaganda nogometa, bez udarca na gol i s jednim kornerom, zasigurno ni samim Mađarima ne ulijeva nadu da mogu proći Rijeku, a kamo li se vratiti na staze stare slave.
A došli su puni vjere i nade, pogotovo navijači. Smješteni u najljepšoj fan zoni, na plaži, pored stadiona, uz more i pivo, njihova nadanja su rasla. No ulaskom na tribinu i prezentacijom svojih ljubimaca na terenu, došlo je do ubrzanog triježnjenja, a jako riječko sunce kod Fradija je zazivalo umjesto pive – jogurt. Uostalom, u prvom planu je umjesto igrača u zeleno – bijelim dresovima bio njihov službeni security, na radost ljepšeg spola.
Rijeka nosi u Budim, a i u Peštu, gol prednosti. Nakon prve utakmice i svega viđenog, može se reći – samo gol. Da kojim slučajem pričamo o dva gola prednosti, mogli bi kod njihovog službenog sponzora lige podići kredit i uplatiti putovanje na sjever Europe. Ovako moramo malo pričekati, ali i promijeniti financijera putovanja, jer u slučaju eliminacije Ferencvaroša kamata će za nas biti zasigurno veća.
Za način na koji igra Rijeka, ovo je izvrsna situacija. Ferencvaroš neće moći parkirati autobus ispred svog gola, a osim što ima negativan rezultat, ima i negativnu atmosferu na tribinama. Navijači su u sukobu sa upravom i ispadanje iz Europe bi dodatno rasplamsalo i ovako visoke tenzije. Vjerojatno i donijelo smjenu Thomasa Dolla. Trener Mađara je toga svjestan i morat će se postaviti ofenzivnije, otvoriti igru. Matjaž Kek upravo to i čeka.
Rijeka teško igra protiv bunkera, Kek je mnogo puta izjavio da njega ne zanima posjed lopte, što preneseno znači da ga ni ne želi. Pustiti kontrolirano protivnika da vodi igru, njihov zadnji red, s presingom na sredini, oduzimanjem lopti i munjevitim otvaranjem i dolaskom s više igrača u završnicu, igra je koju preferira riječki strateg. A svi uvjeti za to trebali bi biti ispunjeni ovog četvrtka u Mađarskoj. Jedan gol u mreži Ferencvaroša biti će zasigurno dovoljan za prolazak u sljedeće kolo.
No, kako uvijek ima neki “ali”, tako ima i u ovoj utakmici. Deficitarne pozicije Rijeci su bile na bokovima ( i još su), ali vezni red je do jučer bio savršeni stroj, napučen igračima zadavao je slatke brige. Brige su i dalje tu, ali sada više ne slatke. Nakon što su već ranije otpali Močinić i Maleš, a nekim se igračima zahvalilo na suradnji, sada se ozlijedio i Moises, igrač koji je pokazao najviše u prvoj utakmici. Brazilac je trenutno u najboljoj formi od svih riječkih veznjaka, njegova trka u oba smjera, borbenost, iznošenje lopte i opasnost po protivnička vrata, gubitak su koji će se teško nadoknaditi. Tako je Rijeka ostala u sredini na Brezovcu, Zlomisliću i Jajalu koji nemaju “prava” na ozljedu, a ni na loš dan.
Matjaž Kek je preiskusan i predobar trener da bi ga nešto moglo iznenaditi. Predsjedniku i treneru Zagreba, Mediću, ovog vikenda dao je 15 minuta instrukcija, uvodnih, iz predmeta “Trener početnik”. U rijetkim trenucima kada i ne ide sve po planu, Kek ima pripremljeno rješenje. Ne treba sumnjati da će i iz ove oslabljene Rijeke stvoriti dobro naoružanu i uvježbanu jedinicu za posebne namjene, te potpomognut navijačima koji će pristići iz Rijeke, nastaviti prema konačnom cilju, “Rijeka u EL”.
Rijeka je nekad bila najveća mađarska luka, Mađari su izgradili “pola” našeg grada, no ne mislimo pisati novu Riječku krpicu. Organizator utakmice s početka članka, bio je Robert Whitehead, tvorac Torpeda. Jedan riječki torpedo u mađarski brod trebao bi biti dovoljan, kako nama za prolazak, tako njima za podsjećanje. A i što će im brod kad nemaju more…
Komentari
Related Articles
Rijeka u nastavku “slomila” Opatiju
Opatija – Rijeka 0:3 (0:0) Opatija – Igralište NK Opatije. Utakmica osmine finala Kupa Hrvatske. Gledatelja: 800. Suci: Dalibor Mlakar,
Rent – a – player
Vjerovali vi ili ne čak 23 igrača Rijeke prošlu je sezonu provelo na posudbi. Rasuli su se kao rakova djeca
Grade, sramiš li se?
Jel’ vas sram što se godinama riječki sport muči s neimaštinom, a već polako dotiče dno? Ljudi koji vode ovaj
