Treću godinu zaredom izabrali smo najbolje

19 lip., 2016 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Treću godinu zaredom pomogli ste nam da izaberemo događaje i igrače koji su obilježili sezonu koja je za nama. I dok reprezentacija u Francuskoj pokušava izboriti drugi krug natjecanja nogometaši Rijeke se, u sjeni Eura i nemilih događaja u St. Etienneu koji su uzbunili svekoliku hrvatsku javnost, pripremaju za novu sezonu i izazove koji su pred njima u nadolazećoj sezoni. Pripreme su počele s neočekivanim problemima. Dva vrlo važna čovjeka iz sastava odbili su produžiti ugovor te treniraju odvojeno d ostatka momčadi. Da stvar bude gora, obojica pokrivaju istu poziciju koja je do sada smatrana možda i najjačim dijelom bijele momčadi. No kako jedna (odnosno dvije) nevolja nikad ne dolazi sama i Datković, koji se vratio s posudbe također je završio na ledu zbog iste stvari kao i Lešković i Mitrović. Uprava čini sve ne bi li našli adekvatne zamjene, no ruku na srce Lešković i Mitrović su povremeni reprezentativci te pred odgovornim ljudima iz kluba nije nimalo laka zadaća. Navijači, s druge strane, ne priznaju alibije i letvica očekivanja je svake godine sve više postavljena. To bi prvenstveno značilo da navijači očekuju borbu za titulu, finale Kupa te novi iskorak u Europi. To ne znači nužno prolazak u skupine, no svako se očekuje barem prolazak do playoffa.

Ostavili smo Vam dovoljno vremena da razmislimo svi zajedno što nam je u protekloj sezone najviše privuklo pažnju te koji igrači su se izdigli iz prosjeka i zaslužili titule najboljih. Sezona koja je završila bila je puna uspona i padova. Početak je bio deprimirajući. Niz neriješenih rezultata te ispadanje od Aberdeena šokirali su sve ljubitelje Rijeke, ekipa se kompletirala u hodu a navijači su počeli sumnjati u ekipu i klub. Novi val euforije sve skupa nas je zahvatio otvaranjem kampa na Rujevici, a nekako paralelno sa selidbom stabilizirala se i momčad. U jednom trenutku bijeli su pobjegli pratnji na veliku bodovnu prednost te su svi počeli sanjariti o tituli. No prosinac je vratio stvari na početak te su navijači, kako to već obično biva brzo potonuli u depresiju. Proljeće je opet donijelo tinjajuću nadu, da bi sve završilo opet u razbijanju iluzija kada su igrači Dinama izbjegli poraz na Rujevici, a Slaven Belupo šokirao nogometnu javnost izbacivši Rijeku u polufinalu Kupa. Često smo iz redova navijača, koji su bili posjetitelji tribine rezervirane za Armadu, mogli čuti kako se navijači žale na represivni odnos prilikom ulaska na tribine, no KN se nije službeno oglasio po tom pitanju, već su se odlučili za dijalog s klubom koji se dogodio iza zatvorenih vrata. Nadamo se da su dogovorili sve preduvjete da takvih primjedbi više ne bude. Od svih događaja koji su se prošle sezone dogodili ipak, gotovo polovica naših čitatelja smatra kako je selidba na Rujevicu i završetak kampa događaj koji će se najviše pamtiti u sezoni 2015/16.

Neki od navijača zamjeraju Keku nedostatak povjerenja prema mladim igračima. A da njihovo mišljenje ima i realno uporište govori nam podatak da smo u kategoriji u kojoj biramo najboljeg mladog igrača morali posegnuti u drugu momčad ne bi li pronašli barem ponekog kandidata. Pobjednici iz prošlih sezona, Močinić i Mitrović „prerasli „su kategoriju, a novih nada na vidiku baš i nema. Radošević je odigrao samo prvi dio sezone za Rijeku no i to mu je bilo dovoljno da premoćno osvoji titulu najboljeg mladog igrača, što i nije bilo pretjerano teško s obzirom na to da ostali nominirani imaju tek nekoliko ili nikoliko odigranih minuta za prvu momčad.

Puno bolji izbor imali smo u kategoriji u kojoj biramo najboljeg igrača sezone. Puno je igrača koji su odigrali i više nego pristojnu sezonu. Rijetki su razočarali, no neki su ipak bili bolji od ostalih. Vargić je postavio nove rekorde u broju minuta bez primljenog pogotka, te u utakmicama u kojima nije savladan, Samardžić je igrao kapetanski, Ristovski je izluđivao svoje čuvare minijaturama na boku. Gavranović je u nekim utakmicama pokazao da može biti čovjek odluke i kada momčad ne igra baš najbolje. Čak je i Matei koji nije igrao dovoljno svojim driblinzima brzo pridobio srca zahtjevne riječke publike i postao ljubimac navijača. No više od 70% čitatelja HocuRi portala smatra kako je Marin Tomasov bio čovjek koji je najviše pružio ove sezone i ostaje veliki žal što se Marin nije našao barem na širem popisu izbornika za Euro u Francuskoj. Svojim igrama je to svakako zaslužio. Tomasov je tako, nakon Vargića kojega smo kao najboljeg izabrali u sezoni 2013/14, te Kramarića koji je titulu osvojio prošle sezone postao treći dobitnik ove prestižne nagrade.

U kategoriji koja je riječkim navijačima gotovo jednako bitna kao i ona u kojoj biramo nabolje, tražimo igrača koji je, kako se to popularno kaže, pustio srce na terenu. Prvi dobitnik ove nagrade, Josip Brezovec vratio se je ove zime u klub s posudbe no nije se nametnuo kao prije dvije sezone kada je premoćno osvojio trofej „Krepat ma ne molat“, dok prošlogodišnji slavljenik, Vedran Jugović više ne nosi bijeli dres. Kandidata je ipak bilo i više nego dovoljno. Močinić i Maleš izgaraju puštajući svaki atom snage na terenu. Ristovski neumorno trči iz obrane u napad te se nikad ne predaje. Samardžić sve više prerasta u lidera i vidljivo je da predstavlja autoritet na terenu. Balaj je stoički podnosio batine protivničkih stopera, no onaj koji je letio terenom i za kojega nema izgubljene lopte je Roman Bezjak. Neumorni trkač i razbijač protivničkih akcija, osim što je neumorno trčao travnjakom i zatvarao sve nastale pukotine u riječkom bedemu, uz to je uspio i biti najbolji riječki strijelac. Gotovo polovica ispitanika upravo u Romanu je pronašla poznatu riječku krilaticu „Krepat ma ne molat“

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader