by A. Hader | 16/04/2017 11:22
U trenutku kada je Zebec prošle subote dao znak da je derbi završen postalo je jasno da će Rijeka želi li na Maksimir doći s četiri boda prednosti morati pobijediti sve utakmice do posljednjeg kola. Četiri boda prednosti na papiru izgledaju kao ogromna prednost, što svakako i jesu. No s obzirom na odnos snaga u našem nogometu, na sve igre i igrice te na „rodbinske“ veze između klubova jasno je kao dan da Dinamo do 27. svibnja neće izgubiti više niti boda. Stvari su otišle toliko daleko da su suci za igrače Dinama počeli izmišljati nove disciplinske mjere. Za nekoga žuti karton, za nekoga crveni. No ako se zoveš Soudani, igraš za Dinamo i prijeti ti ne igranje u predstojećoj utakmici protiv Hajduka koja je još jedina mini prijetnja za Dinamov „sveti cilj“, onda dobiješ novu umotvorinu iz radionice sudačkih magova. Dobiješ RESPEKT. No problem za modre predstavlja da ove sezone još jedan klub ima isti takav cilj. Taj klub nema podmazane mehanizme zakulisnih igara kao Dinamo, ali ima nešto što modri nemaju. Ima momčad, ima trenera i ima navijače. Tako je ove subote za bijele počelo odbrojavanje pobjeda do posljednjeg kola. Još sedam ih treba za naslov prvaka. S druge strane u Maksimirskoj šumi također su počeli s odbrojavanjem, ali neke druge vrste. Oni se igraju …3,2,1 – kuhaj. Kuhanje je počelo već odavno. No jedanaesterac u Vinkovcima bio je tek hladno predjelo za ono što nas, po svemu sudeći, čeka do kraja svibnja. Dvoboj između Lokomotive i matice je bilo toplo predjelo a velika je vjerojatnost da nas glavno jelo tek očekuje. I to u nekoliko sljedova.
Riječani su tako u dvoboj sa Splitom ušli sa spoznajom da nemaju prava na kiks. I otvaranje utakmice bilo je pomalo u grču. Protok lopte nije bio dovoljno brz da se Splitovce otvori, agresija je unatoč najavama očekivano bila na nešto nižoj razini nego protiv Dinama i to je bilo dovoljno igrači iz Parka mladeži imaju dovoljno zraka da bez panike mogu razmišljati čak i o napadačkim akcijama. Još jedna utakmica u kojoj bi Rijeka morala hvatati vodstvo gostiju bila bi pogubna za srce i razum navijača. A nije mnogo nedostajalo da se upravo to i dogodi. U 10. minuti Prskalo je već bio svladan, no Elez je spriječio kolektivnu šizofreniju na tribinama. Kako je vrijeme odmicalo Rijeka je stajala sve bolje na terenu. Pogodak u smiraju prvog poluvremena bio je pravi penicilin i jamstvo da će ova utakmica proći bez većih stresova. Bio je to mat u tri poteza. Akcija je demonstracija modernog nogometa koja je završena izvrsnim potezom Gorgona. Austrijanac je tako svoju odličnu partiju ukrasio prekrasnim pogotkom. Povratak u formu Gorgon je potvrdio i akcijom za drugi pogodak. Vešović je iskoristio njegov poklon na pladnju i zaključio svaku moguću neizvjesnost do kraja ove utakmice.
Kako je Ristovski ozlijeđen, njegovo mjesto na desnom boku očekivano je zauzeo Martić. Upravo je on bio asistent za prvi pogodak bijelih. I odigrao je vrlo solidnu utakmicu. Moglo se s tribina čuti svakakvih povika na njegov račun. Neke su kritike bile opravdane a neke besmislene. Jasno je da igraču koji ne igra standardno samopouzdanje nije na vrhuncu, upravo stoga ne čudi da Martić u pojedinim situacijama nije stajao visoko ili koristio prostor na način na koji bi to činio Ristovski. No asistencija i vrlo dobro odrađeni defanzivni zadaci su i više nego dovoljni da možemo njegovu igru ocijeniti pozitivnim ocjenama. Da navijači nikad nisu zadovoljni najbolje se očituje u primjeru iz osamdeset i neke minute. Naši vode s dva razlike, igra se pod ručnom da se odrade posljednje minute, a stariji gospodin želi spolno općiti s Martićevom mamom. Osim što nije imao odnose s dotičnom gospođom može biti sretan da sam na utakmicu vodio i svog juniora. Vrlo je izgledno da bi u svakom suprotnom slučaju uslijedio težak verbalni incident u kojem vjerojatno ne bi bilo pošteda. Daleko od toga da mi je Martić pri vrhu omiljenih igrača, no vrijeđati našeg igrača u utakmici u kojoj smo već zabilježili tri boda i u kojoj smo se približili još jedan korak bliže naslovu je čisti kretenizam. Maleš koji je u utakmici zamijenio kartoniranog Mišića prošao je tek nešto malo bolje. Kapetan je vjerojatno bio pošteđen zbog starih zasluga i respekta prema svemu učinjenom od kad je stigao u Rijeku. I on je poput Martića odigrao solidno. Igrao je na sigurno, bez rizika. Odradio je svoje pošteno. Lako je za pretpostaviti da su i trenerove upute prije utakmice išle u tom smjeru. Maleš je dao svoj doprinos u defanzivi. Suspenzija Mišića je prošla bez posljedica i to je jedino bitno. Zato je važno u momčadi imati igrača poput našeg kapetana. Igrača koji će, iako je kapetan, bez razmišljanja sjesti na klupu, ući u zadnjoj minuti ako treba tek toliko da se ukrade vrijeme ili podmetnuti leđa kada nema igrača koji inače startaju. Najmanje što je Mate zaslužio nakon svega što je napravio za klub i zbog načina na koji se odnosi i prema gradu i prema klubu je duboki naklon i zahvalu.
Bijeli su nakon subote još korak bliže naslovu. Sljedeći vikend igra se na još jednom „domaćem“ terenu. Stadion u Puli magnet je za riječke navijače. Ne sumnjamo da će i ovog puta biti tako. Termin je idealan. Subota 19:00h. Upravo savršeno. Dovoljno vremena da se na vrijeme obave sve subotnje obiteljske obveze, ode na utakmicu i na povratku proslavi nova pobjeda po restoranima diljem unutrašnjosti Istre. Pošto Rijeka mora pobijediti sve preostale utakmice jasno je da je podrška s tribina Aldo Drosine potrebnija nego ikad prije. Apeliramo na sve navijače da u subotu pođu u Pulu i pomognu našim igračima pri prelasku još jedne prepreke na putu prema vječnoj slavi.
Source URL: http://www.hocuri.com/tri-dva-jedan-kuhaj/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.