Tri mudra majmuna
Pao je zastor na još jedno izdanje juniorskog turnira. Domaćini su pobjedom nad vršnjacima iz dalekih krajeva (3:0) osvojili turnir namijenjen mladim nogometašima čiji je cilj promocija juniorskog nogometa, “zvijezda” u nastajanju, prije svega mladih ljudi, odnosno većinom maloljetnika po važećim zakonima Republike Hrvatske. Pehar je, da simbolika bude veća, ovoga puta baš 18. put pripao u ruke tih domaćih mladih nogometaša i njihovih trenera.
Velika matura nogometa, broj koji u većini svjetskih zemalja (Amerika je zemlja daleka) predstavlja i zakonsku punoljetnost ovaj put nije u potpunosti ispunila “maturska” očekivanja, simboličan ulazak u punoljetne godine golobradih mladića, barem ako ćemo suditi po jednom od najvažnijih organa ljudskog organizma – oku. Oko je u pravilu vrlo precizan organ koji u većini slučajeva uspijeva detektirati sve malformacije koje se pojave kako u životu, tako i u sportu, iako ponekada zna biti tromo. Iako nam ponekada trebaju i naočale da bi bolje vidjeli.
Ako je suditi po snimci koju su na internet, najmasovniju mrežu svijeta “okačili” bosanskohercegovački mediji, a bez zadrške prenijeli “vodeći”, popularno govoreći “mainstream” mediji u Hrvata koji toliko vape za svakim klikom i svakom senzacionalnom kunom koja se prevrće od predstečajnih do raznih drugih nagodbi, onda možemo govoriti o sumraku nogometa. Nogomet je ogledalo društva, možda se uvaženi sociolozi kao i ekonomisti ne bi složili, no stadion i teren možda su i najbolji lakmus papir svakog društva u cijelosti. Nogomet je odavno prestao biti najvažnija sporedna stvar na svijetu, već to znaju i djeca od barem 12 godina koja treniraju isti. Svi žele biti Messi ili Ronaldo, svi žele slavu, svi žele – novac. Čast iznimkama, nogomet je veliki biznis. I počinje već u najranijoj fazi, pa samo lažni biznismeni i još kvarnije “elite” sporta mogu dozvoliti da se upravo takve utakmice među djecom, maloljetnicima uvrštavaju u ponude raznih kladionica, još jedne pošasti koja se i Lijepom našom, poput svjetskih trendova, “prošetala” galopirajućom brzinom i zahvatila svaku poru ovog nagriženog, bolesnog društva.
Jedna polufinalna utakmica jednog takvog omladinskog turnira još jednom je na površinu izbacila one najniže, sirove strasti koje nisu toliko rijetka pojava u nogometnom svijetu što ne znači da se trebaju tolerirati. Što ne znači da se trebaju zataškivati, što ne znači da se na njih treba ukazivati i po mogućnosti ih ispravljati. Ranije spomenuto oko pak bez glavnog misaonog organa, mozga, teško može zaključiti koji su uzroci i povodi masovnoj tučnjavi između dva kluba u kojoj sudjeluju i odrasle osobe, članovi stručnog stožera, ili nedajbože, suci, oni koji na terenu i jesu u ulozi dijeljenja pravde.
Postoje li takvi bizarni razlozi i uzroci uopće, vjerojatno nikada nećemo saznati. Sudionici samih događaja kao da su preko noći postali budistički svećenici zavjetovani na – šutnju. Prosječnom (ne)vjerniku prosječnog vida, uz svu moguću manipulaciju usmjerenu na organ vida, oko, tako ne preostaje ništa drugo nego izmišljati, ili jednostavno prenijeti moguće i namjerno izrezanu snimku nemilih događaja gdje nogometna lopta, koju se napucava, u sekundi postaje nečija noga, nečija glava ili nečiji vrat. Oko je ipak moguće prevariti, ali…
Redakcija ovog portala odlučila se na treći put, onaj dobronamjernog ukazivanja na očite promjene ponašanja koje se u životu, pa tako i na jednoj nogometnoj utakmici mogu nazvati – normalne. Oči su nam mladenački sjajne, nisu trome, entuzijazmom ispunjene i ako je suditi po samoj snimci u jednom malom istarskom gradiću dogodila se jedna – svinjarija. Svih sudionika koji su se u istoj našli. Po samoj snimci nećemo i ne možemo svakoga ponaosob suditi, do nekih sudionika nažalost nismo uspjeli doći (na upite nismo dobili odgovor), do nekih još uvijek niti ne možemo službeno doći. Odgovorni pojedinci će ipak snositi odgovornost. Stegovnu ili koju drugu, u ovom je slučaju sada već manje bitno. Poštenje prema radu i klubu uvijek se, na kraju, nekako isplati. Naše su namjere iskrene, ali svakako nemamo nikako sličnosti sa tri mudra majmuna.
Komentari
Related Articles
Karolina
Odlučnim pokretima Karolina je raščešljavala svoju dugu, smeđu kosu. Malena četka s mahagonijskom drškom zaranjala je u snopove svježe opranih
Tisuću želja na svakoj isto piše
Potpisima Bernarda Matića i Nikole Totića stavljena je točka na “i” zimskog prijelaznog roka momčadi s Kantride koja privremeno boravi na
Nono, boh i se
Na vjerojatnom oproštaju od Kantride kakvu smo do sada poznavali, nogometaši Rijeke odigrali su neriješeno protiv Slaven Belupa. Nakon twilight
