Ulaganje ili promjena
Polako dolazimo do konca i te „zlokobne“ veljače, barem što se hrvatskih nogometnih „travnjaka“ tiče ali malo što se promijenilo na bolje. Naša nogometna liga u Europi i dalje nažalost uživa omanju pozornost i zanimaciju. Nije tome kriva kvaliteta nogometa i igrača, jer po istoj spadamo u srednji „sloj“ nogometne karte Europe, već sve ono što prati samu igru i natjecanje, sve ono bez čega kvaliteta ne dolazi do izražaja i pada u drugi plan.
Krivac za „sliku“ koja s hrvatskih „travnjaka“ stiže u nogometni svijet Europe pa i šire, je infrastruktura na kojoj se hrvatski klubovi pokušavaju natjecati. Hrvatska nogometna liga se „davi“ u vlastitim organizacijskim propustima i odlukama koje utječu i na kvalitetu nogometa ali i sam dojam jedne sportske priredbe. Radi se o ligi koja ima najviše odgođenih utakmica pa i cijelih kola u posljednjih 10-ak godina, među svim ligama pod okriljem UEFA-e. Veljača se tu nameće kao glavni krivac, iako je veljača ista u većini zemalja staroga kontinenta.
Stadioni na kojima se igra najelitnije nogometno natjecanje u zemlji po rijetko kojoj točci pravilnika zadovoljavaju kriterije. Travnjaci na jesen, zimu ali i velik dio proljeća izgledaju kao njive za saditi povrtne namirnice te bi teško zadovoljili i najmanje standarde primjerice engleskih nogometnih vikend liga. Igrači koji igraju po tim “travnjacima” nerijetko moraju, uz one nogometne, pokazivati kojekakva umijeća iz drugih sportova, poput hrvanja u blatu, plivanja u lokvama vode te čiščenja snijega s rubnih dijelova terena.
HNL je jedina liga u Europi koja se, praktički, ne igra po kiši ili se igra u nemogućim uvjetima. Svaka iole jača kiša ili snijeg odgađaju susrete kao da se radi o ligama s istoka i krajnjeg sjevera Europe, a ne o mediteranskoj zemlji s relativno blagom klimom. Natjecanje je to koje nema apsolutno nikakve veze s kalendarom i rasporedom utakmica koje se odrede prije početka prvenstva. Susreti se odgađaju za dva tjedna, mjesec dana, a momčadi se „pune“ kartonima, vraćaju igrače s posudbe i samo natjecanje postaje neregularno.
Stadioni poput „Stanova“ u Zadru liče na mjesto održavanja stočnog sajma u okolici bugarskog Loveča. Navijače od terena dijeli čelična armaturna mreža s nazubljenim vrhovima, televizijske kamere vise s drvenih skela, travnjak više liči na „blatnjak“, a svečana loža se nalazi u kutu igrališta natkrivena „valoplastom“ koji propušta. Na takvom stadionu se zna odigrati odlična nogometna utakmica, puna predivnih poteza, dodavanja, proigravanja i pogodaka, ali kada pogledamo cjelokupnu sliku, imamo dojam da se radi o „nedjeljnoj ligi“ općine Špičkovina.
Da se ne bi uvrijedili u Zadru ili lijepom mjestu u hrvatskom Zagorju, moramo se dotaknuti i naše Kantride. Ona je isto nažalost prošla svoje “vrijeme uporabe”. Travnjak na kojemu su izvršene brojne preinake više ne može izdržati niti jednodnevnu kišu. Stadion Rijeke je na “izdisaju” kao i većina stadiona na kojima se igra HNL. Svaka utakmica na ovoj našoj staroj ljepotici je pod znakom upitnika čim se oblaci navuku nad Učku. Kvaliteta našeg nogometa nije upitna, upitno je sve ono što okružuje taj nogomet, počevši od stadiona pa nadalje. Rijeku je pomazio trenutak sreće i radosti poslavši nam lokalpatriota koji je voljan svoj dugogodišnji trud i rad pokloniti Rijeci i ne dopustiti da rijetke stvari koje u današnje doba navlače osmijeh na lica ljudi, poput nogometa, padnu u zaborav. Rijeka će dobiti novi suvremeni stadion i kamp, ali što je sa ostatkom koji nema mogućnosti unaprijediti infrastrukturu?
Dakle, infrastruktura je loša i to je činjenica. Nažalost činjenica koja se u ovom trenutku teške ekonomske situacije ne može lako ispraviti i poboljšati. Zato treba težiti drugim rješenjima. Krovna hrvatska nogometna kuća nema volje niti sluha poslušati struku. Nemaju “takta” za klubove koji predlažu stvari koje našem nogometu mogu donijeti samo bolje i vedrije dane. Treneri iz kola u kolo upozoravaju na jako loše uvjete za sportaše koji se često ozljeđuju, a utakmice liče na vaterpolo susrete jer je netko iz kancelarija u Rusanovoj odlučio da se prvenstvo nastavlja u jeku najhladnijih i najkišovitijih dana u godini. Kako je gospodin Kek ustvrdio, mnoge lige počinju kasnije i nema gužve u kalendaru, samo HNL to ne može.
Put ka ozdravljenju hrvatskog nogometa počinje s ulaganjem. Ulaganjem u infrastrukturu i objekte na kojima se nogomet igra i koji nogomet okružuju. Bez toga nema ni nogometnih utakmica kao ni tisuća navijača koji na ovim prostorima, dokazano, vole nogometnu igru..ALI, također taj put mora krenuti iz kancelarija Hrvatskog Nogometnog Saveza. Ljudi koji vode nogomet u našoj zemlji moraju shvatiti da nije dovoljno imati reprezentaciju na svjetskom prvenstvu i time se “kititi”, kao ni sa time opisivati cjelokupnu sliku hrvatskog nogometa. Za nove Modriće, Mandžukiće i Kramariće su nam potrebni uvjeti i pametne odluke vodstva i klubova, talenata ionako imamo “na bacanje”.
foto: 24sata
Komentari
Related Articles
Sezona svih sezona
Nakon kratkog vremenskog odmaka objavljujemo Vam i posljednji dio naše kronike – Sezone iz snova. S veseljem se prisjećamo posljednje
VIDEO: Put do obrane naslova osvajača Jugoslavenskog nogometnog kupa
Nakon osvajanja Jugoslavenskog nogometnog kupa u sezoni 1977./78. Rijeka je dobila priliku upisati se u povijest jugoslavenskog nogometa kao jedini
24. svibnja, dan za finale kupa
Rijeka je svoj prvi trofej osvojila u sezoni 1977./78. pobijedivši u finalu jubilarnog 30. Jugokupa Trepču rezultatom 1-0. Sezonu kasnije
