Umjesto čuda čuđenje

29 ruj., 2017 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Rijeka je sinoć ostala na korak do senzacije. Iako po prikazanom bod ne bi bio nikakva senzacija. Daleko od toga da Milan nije bio bolji protivnik, no Rijeka je ipak imala bolje prigode i prava je šteta da riječki napadači nisu bolje reagirali u izglednim situacijama pred talijanskim reprezentativnim vratarom, Donnarummom. Na kraju, duboko u sudačkoj nadoknadi nakon što su se vratili iz ponora bijeli su grubo prizemljeni pogotkom Cutronea u trenucima kada su navijači već slavili osvojeni bod.

Posjed Milana i Riječke prigode

Od početka utakmice bilo je jasno da Milan kvalitativno nije puno bolji od Rijeke. Prednost se ponajviše očitovala u brzini reakcije i čvrstoći u duelu. Rijeka je s druge strane puno lakše dolazila u prigode i poluprigode. Tri puta su u prvom poluvremenu igrači Rijeke bili u poziciji da postignu pogodak i u tome nisu uspjeli. Nažalost Milan, točnije Andrè Silva iz prve i jedine prilike domaćina u prvom dijelu uspijeli su doći u prednost. U drugom dijelu Rijeka je pomalo nesretno dobila drugi gol, jer Bonucci sigurno nije imao namjeru uposliti Musacchia koji je povećao prednost Milana početkom drugog dijela. Nakon toga Riječani su izgubili potpuno bitku na sredini terena. Možda i najviše zbog tog drugog pogotka kao i zbog činjenice da su bijeli prečesto kasnili u dvoboje na sredini terena, Kek je upro prstom u igrače optužujući ih pritom za nezalaganje. I doista pojedinci već odavno ne djeluju odveć zainteresirano za zbivanja na terenu. Puno se prašine podiglo oko Gavranovića od trenutka kada je posjećujući Zagreb „slučajno“ završio na Maksimiru. Iako je bilo jasno da igrač koji je glavom već otišao teško može pružiti momčadi i navijačima ono što se od njega očekuje iz kluba su se pravili mutavi i pravili se kao da je sve u najboljem redu. Niti mjesec dana kasnije, Gavranović je u jednoj od najvećih utakmica u povijesti Rijeke ostao prikovan za klupu što je jasna naznaka da se u Riječkoj svlačionici ipak događa nešto neobično. Vešović preko instagram profila svoje bolje polovice šalje poruke Keku kako nije zadovoljan s pozicijom koju trenutno pokriva, a kako smo svi odavno već upoznati s načinom razmišljanja riječkog stratega to znači da će Vešović ili igrati beka ili uopće neće igrati. Zna se kakav je Kek kad se zainati pa ne bi trebalo čuditi ni ako Vešović završi na lijevom beku. Elez u posljednje vrijeme također igra u nekom svom filmu po principu jedan meni jedan tebi. Potezi mu variraju od senzacionalnih do početničkih a najveći problem je to što zbog pozicije na kojoj igra svaka njegova pogreška završava ili pogotkom suparnika ili u najboljem slučaju prigodama koje spašavaju riječki vratari. Naravno da krivica za poraz ide i na dušu Župarića koji je vrlo loše reagirao kod prvog pogotka domaćina, no gledajući igru Riječkih stopera izvan konteksta ove utakmice jasno je da Elezova nonšalancija i dekoncentriranost imaju puno veći utjecaj na riječku igru od Župarićevih povremenih loših reakcija koje su ipak puno rjeđe nego kod Eleza. Gorgonov izostanak je je stvorio Rijeci više problema no što se moglo očekivati ponajprije zbog njegove okomitosti i činjenice da svojim iskustvom ipak daje određenu mirnoću igri Rijeke.

Utakmica u Milanu kao i ona u Koprivnici prije nje pokazale su da neke stvari očito nisu slučajne. Kvržić i Vešović ne funkcioniraju na način na koji bi trebali.  Za Crnogoraca smo već konstatirali da „pati“ na poziciji beka, dok Kvržićeva igra pokazuje kako je za momčad ipak bolje kada uđe u igru naknadno te svojom energijom podigne ritam momčadi kada ekipa posustane. Također nije slučajno da Kek ima svoju viziju od koje ne odustaje. Previše puta nas je sve demantirao da mu ne bi i dalje bespredmetno vjerovali. No ipak mnogi navijači u čuđenju se pogledavaju prilikom ponekih neobičnih zamjena. Možda i najviše se to odnosi na Malešovo prisustvo na terenu. Dobri naš kapetan Mate je nažalost totalno van forme, a nama običnim nogometnim laicima se čini i kako sve teže prati visoki ritam kojeg riječka igra zahtjeva. Ipak trener ga nerijetko gura u vatru a rezultat prilikom toga i nije previše važan. Tako je i sinoć Maleš kao klasični zadnji vezni zamijenio ofenzivnog Pavičića kod rezultatskog deficita. Riječki come back nakon toga sigurno nije uzrokovan Malešovim uvođenjem u igru, već je plod sretno- spretnih situacija na terenu. A ono što vjerojatno mnogi zamjeraju Keku je da je tim potezom zapravo pokazao da je odustao od rezultata i da je zamjena napravljena da se izbjegne veći poraz. Sticajem okolnosti Rijeka je došla na korak do boda no nije izdržala do kraja.

Trener Rijeke optužuje neke igrače da nemaju želje i da nisu spremni dati sve od sebe za bijeli dres. Unatoč tome što su ga mediji razapeli nakon te njegove izjave mora se priznati da nije baš daleko od istine. Ali isto tako njegovi potezi prilikom pripreme utakmice i tijekom igre pokazuju kako nema puno povjerenje u snagu i mogućnosti svojih igrača. Jasno je da će Kek morati odstraniti strano tkivo iz momčadi kako bi iznova mogao sagraditi momčad koju će krasiti sinergija koja je i dovela Rijeku do situacije da se gotovo ravnopravno bori sa europskim momčadima.

Rudeš za iskupljenje

Prava prilika da momčad i Kek pokažu karakter je gostovanje protiv Rudeša. Nakon što je u Koprivnici Rijeka prosula dva važna boda u nedjelju momčad jednostavno nema pravo na krivi korak. I pri tome nije važan sastav ni sustav. Rijeka je u svim kombinacijama puno bolja momčad od domaćina i tako se i mora postaviti na terenu. Ako se može parirati Milanu na San Siru onda se u Kranjčevićevoj momčad mora postaviti na način da se zna tko je gazda u hrvatskom prvenstvu. Treba reći i to da je Rudeš u prvom susretu ova dva protivnika unatoč visokom porazu na Rujevici uopće nije bio loš protivnik i da je dugo držao Rijeku u šahu. Upozorenje je to da protivnik nije bezazlen i da je upravo po pravoj mjeri da bijeli pokažu zube.

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader