Unatoč posrtaju karte su i dalje u rukama bijelih

07 svi., 2017 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Stvarno nije lako biti navijač Rijeke. Kroz povijest popili smo mnogo gorkih pilula. Veselje je stizalo na kapaljku u nepravilnim razmacima od po deset do dvadeset godina. Dva kupa za vrijeme bivše države, dva čitavu jednu eru kasnije pa opet pauza. Između tih radosti mnoštvo razočaranja i frustracija. Posljednjih godina stvari su se okrenule. Lica riječkih navijača su ozarena i ponosna, Rijeka grabi prema povijesnom naslovu prvaka i u našem kraju opet vlada euforija. Nažalost naši nogometaši jučer su zapeli za stepenicu zvana Lokomotiva. Trebao je ovo biti tekst o izgubljenoj utakmici. Ali što napisati nakon onakve predstave sinoć. Naš izvještaj je bio dovoljno jasan.

Teško je okarakterizirati predstavu bijelih sinoć nekim drugim epitetom nego sramotnim. Uoči utakmice Rijeka je imala 46 bodova viška u odnosu na Lokomotivu. Kada dvije momčadi dijeli toliki bodovni jaz, a po riječima Matjaža Keka nitko u ligi nema veći motiv  od igrača Rijeke koji pišu stranice povijesti kluba, onda je stvarno vrlo neobično da ta momčad u utakmici ogromnog uloga ne uputi niti jedan udarac u okvir vrata domaćina. Ako vam je riječ sramotno preteška sami izaberite epitet koji ćete koristiti da bi opisali sinoćnju predstavu. Predlažem da budete umjereni, jer ako se drznete u opis uvrstiti “tešku” riječ –  sramotno, mogli bi završiti na stupu srama. Jer nije dozvoljeno napisati ništa kritično na temu Rijeke. Možda nekome zaista nije. Zna se da mediji imaju na plaći novinare kojima je zadaća gurati bijeli brod u mirne vode prilikom svakog neverina. Neugodna pitanja i analize nisu dozvoljene da ne bi narušili pozitivnu atmosferu. Svatko se bori za sebe i za svoju poziciju. HocuRi.com ima privilegiju u odnosu na druge medije. Privilegij da svaki od autora ima slobodu ponuditi svoj doživljaj utakmice ili trenutka. Često se dogodi da nešto napisano nema potporu svih uključenih u rad portala. Dovoljno smo demokratični da sve takve trenutke pregrmimo bez većih turbulencija. Nemamo doticaja s klubom, pa tako nema niti naputaka kako upakirati neki trenutak u celofan kako bi i dalje vladala idila. Utvaramo si da smo opstali i da smo prepoznati od navijača Rijeke upravo zbog beskompromisnog stava prema svemu što se veže za naš klub. Takav status donosi i odgovornost. A bilo bi neodgovorno napisati da je jučerašnja utakmica bila išta drugo doli očajna. I možemo se sakriti iza posjeda lopte, iza intenziteta jedanaesterca, iza motiva gostiju koji unatoč tome što se bore za maticu zasigurno nije veći od onog naših igrača koji se bore za naslov. Možemo napisati i to da je logično da je serija neporaženosti zakonom velikih brojeva prije ili kasnije morala puknuti. I u svemu tome ima istine i ne bi pogriješili kada bi pronašli opravdanje u jednom od navedenih primjera. Isto kao što ne griješimo kada tvrdimo da jučer nije bilo dobro.

To što nije bilo dobro ne znači da su igrači odjednom letve, a trener pijani kibic koji je do sada imao sreće. Oni koji smatraju da se jučer nije dogodila blamaža služe se ironičnom retorikom kako treba potjerati Keka i igrače jer ovi ništa ne valjaju. Ironično komentiranje takve vrste znači da nemaju dovoljno argumenata kako bi izgurali svoju tezu pa je najlakše prizvati se na stare zasluge igrača i stručnog stožera. Svima je jasno da je Kek najbolji trener Rijeke u povijesti kluba, a da vrlo vjerojatno klub od svog osnutka nikada nije imao jaču momčad. Teško da će poraz od Lokomotive promijeniti ono što su gradili tijekom cijele sezone. I dalje su to naši heroji. I dalje imaju našu bezrezervnu podršku. I dalje vjerujemo da su upravo oni, a ne neki drugi, sposobni učiniti za ovaj grad i za ovaj klub ono što nitko do sada nije uspio. Osvojiti naslov prvaka.

Karte su i dalje u rukama bijelih. A k tome su i prvi na štihu. I dalje se sve pita nas i zavisi samo od nas. Liše karte i škart su odbačeni. U rukama su as, duja i trica baštoni. Bila bi prava šteta da se kompromitira ono za što su krvarili tijekom cijele sezone. Svi smo i dalje uvjereni da na susret  zadnjeg kola u Maksimir dolazimo samo pokupiti bujol. To znači da nam treba tri od tri  prije toga. Nemoguće? Ne, itekako je MOGUĆE!!!!

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader