Uzalud vam trud svirači!

11 ožu., 2016 by A. Žic

Print this article Font size -16+

U subotu s početkom od 17 sati Istra 1961 i Rijeka u Puli igraju utakmicu 27. kola MAXtv Prve HNL.

Ovo je 27. prvenstveni regionalni sraz između ova dva kluba. Popularno je prozvan “Derbi della Učka” prema vilovitoj i najvišoj planini istarskog poluotoka koja se pruža uzduž Opatijske rivijere što spaja dvije regije koje dijele istovjetno podneblje. U dosadašnjih 26 utakmica, Riječani su slavili 13 puta, uz 10 remija i 3 slavlja Puležana. Rijeka ne poznaje poraz u 12 prethodnih susreta. Nadalje, sve od 22.09. 2013. (2:3 Benko, Kvržić, Krstanović) Rijeka pobjeđuje Istru u HNL-u na Drosini. Sveukupno četiri pobjede uz samo jedan remi ( 0:0 u veljači 2015.)

Sve navedeno daje zaključak da je Rijeci i više nego lijepo u Istri unatrag nekoliko godina te se s punim pravom možemo pozvati na himničnu uspješnicu “Od Barbana do Vodnjana“ Edija Maružina, osnivača i frontmena glazbene grupe “Gustafi“ koja je fantastično spojila elemente tex-mex izričaja s istarskim folkom. Klimaksni refren spomenute skladbe glasi: “Aj lipo je u Istri, aj lipo je u Istri, piti i živiti, samo neka nan dura“. Nećemo se buniti. Naprotiv. Neka nam i dalje traje i bude lijepo.

Na klupu pulskog prvoligaša ove zime zasjeo je Andrej Panadić. Bivši je igrač zagrebačkog Dinama, HSV-a, Chemnitzera, Uerdingena, Sturma i Nagoye. Panadić je u svojoj trenerskoj karijeri radio u NK Radniku i austrijskom LASK-u iz Linza. Surađivao je s Brankom Ivankovićem u Persepolisu iz Teherana te mu je do dolaska u Pulu bio prvi asistent. Radio je još i u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima. 2014. godine bio je u stručnom stožeru hrvatske nogometne reprezentacije i obnašao funkciju skauta tadašnjem izborniku Niki Kovaču.

Netom po dolasku u Istru je izjavio: “Ja sam u Istru došao s osjećajem kao da ću ostati sto godina, a tako ću i raditi. Iskreno ću reći da sam došao raditi i to krvavo“.

Krvavi rad mu još nije donio pobjedu, ali njegova momčad je protiv Splita u prethodnom kolu odigrala odličnu utakmicu. Imali su inicijativu i posjed lopte te su opravdano izjednačili rezultat u sudačkoj nadoknadi.

Nogometni kruh u Istri zarađuju i dobri riječki znanci, Manuel Pamić i Damir Zlomislić.

Na početku tekuće nam sezone američki šerif s istarskom značkom Michael Glover obznanio je nogometnoj javnosti da mu je kratkoročni cilj jedno od top četiri mjesta i kvalifikacije za pretkola Europske lige. Trenutačna pozicija njegovog kluba je daleko od one koju je najavljivao, otprilike isto toliko kao rodna mu Aljaska od trenutačne pulske adrese. Prije nego je stigao u Istru, Glover je određeno vrijeme proveo u Dalmaciji. Nije se tamo previše zadržavao, ali čini se sasvim dovoljno dugo da se navuče na ponašanje “splitskog stanja uma bez trunke razuma“, a sve na tragu megalomanskih izjava koje se u konačnici pretvaraju u ono u što se recimo pretvara zaboravljeni jogurt ostavljen na zvizdanu kolovoškog sunca zbog igranja picigina na Bačvicama. U najobičniju splačinu.

Bijeli gavran je rijetka i posebna vrsta u svom jatu. Zato kod raznih grabežljivaca izaziva ljubomoru i zavist. Našem Mariu Gavranoviću “potkresana“ su krila u njegovom gnijezdu na Rujevici, a sve uz prešutno odobravanje “crnog lešinara“ koji je doletio sa sljemenskih vrleti. Istinoljubivi Rade Ljepojević nije mogao stisnuti srce u šaku. Ogorčeno je reagirao na očitu nepravdu. Rade uno di noi. Gavran će uskoro poletjeti tamo gdje mu je i mjesto. Nebu pod oblake.

Momčad Rijeke pokazala je rijetko viđenu hrabrost u protekla dva susreta. To su bili dani ponosa i slave koji će biti zauvijek upamćeni u našim srcima. Tako se bori za naš klub! Za našu Rijeku!

Ovo su igrači Rijeke kojima prijeti treći žuti karton na predmetnom susretu: Balaj, Bezjak, Brezovec, Maleš, Matei, Mitrović, Samardžić, Tomasov. Sve odreda avangarda u momčadi s Kvarnera. Creme de la creme ukusne riječke slastice.

Kakav li će to samo biti švedski stol za uvijek gladne delegirane nam slavonske pandure što su učili sviračku tehniku falš fućkanja pri glazbenoj akademiji baruna Širkana. Kladim se da im se već sada brk smije i slina curi niz masne brade.

Tom pomno biranom i probranom društvu s prstima u pekmezu možemo posebno istaknuti sljedeće…

Postoji viši sud od suda pravde, a to je sud savjesti. On nadilazi sve ostale sudove. I neka znaju da je čista savjest najmekši jastuk za spavanje.

Laku noć svirači!

I još nešto…

Bez obzira na sve odsvirane falš note, poručujemo im da nikada neće slomiti naš ponosni duh. Zorno to pokazuje činjenica da će u invaziju na Pulu krenuti više od tisuću vjernih navijača Rijeke koji će pjevati iz sveg glasa u čast svog voljenog kluba.

Kada pomislim na to žmarci mi upravo strojevim korakom prolaze niz kičmu te mi iz valova memorije izranjaju ovi stihovi:

“A ja evo nekad sjetim se, što moj tata znao reći je, sve ti duše sine primorske uz pjesmu prebole, al ne oproste, uz pjesmu mi se evo rodimo, uz pjesmu umiremo, moja Rijeko tko te nije volio, ne zna što je izgubio“.

I zato…

Uzalud vam trud svirači!

Komentari

komentari

A. Žic

More articles by A. Žic