Veresmarti, Citadela i lančani most…

21 srp., 2014 by G. Kauzlarić

Print this article Font size -16+

“Vodila me kud je htela.. Dobar sam ja gost..
Veresmarti, Citadela, I lančani most..
Zavejani Trg Heroja, gde poželeh da je moja,
I da uvek bude kao tad”

(Đorđe Balašević: “Anita” ili “Budimpeštanski sneg”, s albuma “Dnevnik starog momka”, 2001)

Članak o Budimpešti počinjem legendarnim stihom još legendarnijeg kantautora iz Novog Sada, grada koji s Budimpeštom ima zajedničko to što kroz jednog i drugog protječe jedna od najvećih europskih rijeka te koji je u Budimpešti, ako je pjesma istinita, upoznao jednu od svojih ljubavi. Krajem mjeseca srpnja 2014. godine u Budimpeštu dolazi i moja velika nogometna ljubav te će nakratko Budimpeštom teći dvije rijeke – ona prava, veliki Dunav, i ona, za mene nimalo manja – Rijeka.

Kažu da je Budimpešta grad zaljubljenih. U mom slučaju moglo bi se reći da je to točno jer u oba dva puta koliko sam u mojih 35 godina imao prilike posjetiti Budimpeštu sam se u nju zaljubio. Prvi puta kao mali, nezreli dječačić koji je jedva nagovorio svoje stroge roditelje da ga vode sa sobom na put u slovačke Tatre, željan putovanja i neizmjernog uzbuđenja. Teško je opisati koliko je emocija u tom malom dečkiću, koji je već počeo pokazivati interes za nabijanje lopte po nogometnom travnjaku, izazvala vijest da ćemo na povratku svratiti u glavni mađarski grad i, još bitnije, posjetiti legendarni NEP Stadion, kako se tada zvao. Da, to je isti stadion koji sada nosi ime po najvećoj legendi mađarske lake konjice Ferencu Puskasu i koji će za desetak dana ugostiti nogometaše Rijeke. Neke stvari stvarno ostaju za cijeli život pa tako ću se i ja cijeli život sjećati i svojem potomstvu prepričavati kako im je tata jednom trčao po tartanu legendarnog NEP-a. I to, zamislite, otrčao čak cijeli atletski krug!

Drugi moj susret s Budimpeštom dogodio se za prošlu Novu Godinu. Stara i već izgubljena, u nekoj budimpeštanskoj magli ljubav između mene i tog grada ponovno se rasplamsala, baš kao i što se svaka prava ljubav rasplamsa kada se nakon dugog odsustva sa svojim voljenim opet udružiš. Kako sam tad bio stariji i ozbiljniji prioritet mi je bilo upoznati sve čari koje mi je grad mogao pružiti, a vjerujte mi ima ih i to mnogo. Tako sam, skupa s mojom sadašnjom ženom, hodao po legendarnoj Vaci ulici, sa strahopoštovanjem gledao konjanike na Trgu Heroja, penjao se na stari grad Budim, promatrao i čudio se divovskim mostovima, plovio po moćnom Dunavu, jeo gulaš i pio tokajac po budimpeštanskim Čardama i disao Budimpeštu punim plućima. I da sam ostao još tjedan dana u njoj ne bi mi bilo dovoljno da zadovolji sve ono što sam još u njoj htio vidjeti i okusiti i pitao sam se hoće mi li se ikada ukazati prilika da vidim opet uživo zgradu mađarskog parlamenta, baziliku Sv.Stjepana ili neku drugu budimpeštansku znamenitost.

Nisam mogao ni slutjeti da će mi se prilika za novi sudar tako brzo opet pružiti, no Infantinove kuglice su se posložile tako da je Rijeka spojena s Ferencvarošem, klubom baš iz tog grada i baš s tog stadiona na kojem sam prije 27 godina trčao, pokušavajući sebi i drugima pokazati kako sam ustvari veliki i kako mogu istrčati puni krug legendarnog NEP-a.

Ne, neću vidjeti Budimpeštu i treći put. Ranije dogovorene obaveze ispriječile su mi se ispred ponovnog susreta s voljenim gradom i ne mogu opisati koliko mi je zbog toga žao, draga Pešto. Osjećam se kao da sam prevario ženu i iznevjerio ju, a ona je toliko očekivala od mene. Oprosti mi, Budimpešto, što se nećemo ponovno vidjeti, ali i ti i ja znamo da taj naš susret ne bi bio kao dosadašnji i ne bi se stigli družiti niti približno onoliko koliko bi trebali. Štoviše, vjerojatno bi došao izravno na stadion i nakon utakmice odmah u autobuse i žurno kući. Ne, ne želim da ponovni susret s tobom tako prođe. Želim da bude poseban u najmanju ruku koliko su bili posebna i prethodna dva i da u njemu uživamo sami ti i ja. A što se same utakmice tiče uvjeren sam da će se, ako već ne bude televizijskog prijenosa, naći neki dobar stream uz kojeg ću svim srcem biti uz riječke bijele koji će, nadam se, nakon nje imati razloga za slavlje i za stvaranje novih ljubavi s tobom, baš kao što sam se i ja u tebe zaljubio trčeći onomad po NEP-u.

Komentari

komentari

G. Kauzlarić

More articles by G. Kauzlarić