Veza “ne veže” golove, “raketni” napad izaziva “bolove”
Nastavljamo sa statističkom analizom protekle sezone kroz pojedinačnu analizu učinka svih igrača. U prvom dijelu smo analizirali vratara i posljednju liniju, sada je red na ofenzivnije vedete.
Vezni igrači
Sedam središnjih veznih igrača je u protekloj sezoni nastupilo u deset ili više utakmica. Ivan Močinić je nedavno dobio “dvoglavog orla” za najboljeg igrača Rijeke u protekloj sezoni. Kovačev poziv među 30 vatrenih za Svjetsko prvenstvo u Brazilu je potvrda fantastičnog napretka u njegovoj igri. S izuzetkom Vargića, Močinić je nastupio u najviše utakmica (47), od kojih je u nekima briljirao. U posebnom sjećanju su njegovi europski nastupi. Osvojena lopta kojom je asistirao za legendarni pogodak Mujanovića u Stuttgartu je jedan od najljepših trenutaka u klupskoj povijesti. Treba spomenuti i fenomenalnu igru na Kantridi protiv Lyona, kada Gourcuffu nije dao disati, te “bezbroj” osvojenih lopti protiv Betisa na Kantridi. Pretkraj sezone, sjajno je funkcionirao u tandemu s Brezovcem u sredini terena, te je bio jedan od ključnih obrambenih kotačića koji su Rijeku odveli do prvoj trofeja nakon osam sušnih godina. Iako će ga neki kritizirati za manjak ofanzivne krativnosti te (iako ima odličan udarac) premalo postignutih golova, treba zapamtiti da ga je Kek primarno koristio kao defanzivnog veznog. Ipak, i “Močo” ima prostora za napredak, posebno po pitanju (pre)čestih “alibi” dodavanja stoperima. Čini se kao da mu nedostaje malo “kuraja” ili bezobraznosti da “okrene” igrača jer sigurno ima tehničku potkovanost za veću kreativnost kada je lopta u njegovom posjedu.
Mate Maleš iza sebe ima sezonu uspona i padova. Odlične igre do pretkraj jesenskog dijela sezone su rezultirale u pozivu u reprezentaciju. Maleš je posebno dobro odigrao u utakmicama u kojima se Rijeka branila, gdje su njegova snaga, duel igra i postavljanje (pregled igre) došli do izražaja. Početkom prosinca je uslijedio pad forme te skupe greške protiv Slaven Belupa na Kantridi, kada je Raku poklonio loptu za gostujuće vodstvo, te na Poljudu, kada je skrivio dva jedanaesterca te zaradio crveni karton. Također u prosincu, iako nije bio izravni krivac za pogodke, u prilog mu ne ide činjenica da je Istra 1961 na Kantridi postigla dva gola iz kontranapada. Na proljeće smo opet gledali starog Maleša. Na žalost, posljednjih desetak utakmica (i novi izbornikov poziv) je propustio zbog ozljede. Prostora za napredak Maleš ima u brzini kod primanja i dodavanja. Zbog relativno spore tranzicije, protok lopte kod riječkih kontranapada je često patio. Također, iako je primarno defanzivni vezni igrač, trebao bi poraditi na udarcu izvan kaznenog prostora. Iako je u protekloj sezoni često imao priliku oprobati udarac, posebno protiv ekipa koje su se branile, za razliku od Močinića nije nijednom zatresao protivničku mrežu.
Josip Brezovec je odigrao dobru sezonu, i to posebno na proljeće. Iako je zbog ozljede na početku sezone propustio europske oglede protiv Žiline i Stuttgarta, “Breza” se ubrzo vratio u ritam utakmica, ali ostatak jeseni nije odigrao na svom standardnom nivou. Nedostajalo je kreativnosti u igri, a samim time i asistencija, koje su u prijašnjoj sezoni bile njegov “trademark”. Iako ima dobar udarac, u nekim utakmicama na jesen ga je previše forsirao iako je i nogometnom laiku bilo očito da mu nije bio dan. Ipak, proljetni dio, i to posebno nakon ozljede Maleša, kada se ustalio u prvom sastavu, Brezovec je odigrao na vrhunskoj razini. U paru s Močinićem je dirigirao riječkim veznim redom, te je svojom borbenošću i agresivnošću redovito frustrirao protivničke veznjake. Posebno važan je bio pobjedonosni pogodak protiv Lokomotive (3:2), te asistencije Kramariću u polufinalu i Mitroviću u finalu Kupa. Također, izuzetno razigran je bio i protiv Hajduka (4:1) kada je sjajno asistirao za Sharbinijev drugi pogodak.
Uz Borasa, Mehmed Alispahić je jedno od većih razočaranja u protekloj sezoni. Dok je u europskim utakmicama odigrao solidno, u prvenstvu je, uz dvije iznimke, odigrao loše i neučinkovito. Iznimke su bile utakmice protiv Osijeka (5:1), kada je postigao dva pogotka, te poništeno poluvrijeme protiv Hrvatskog dragovoljca na “bazenu” Kantrida, kada je bio odličan. Iako ga je Kek na jesen forsirao, vjerojatno nadajući se da će se “Meša” pronaći, nije pokazao ništa konkretno, već redovito stvarao frustracije navijačima zbog nerezonskih udaraca, izgubljenih lopti te ležerne igre u obrani. Na proljeće je započeo samo dvije utakmice, i to obje protiv Lokomotive, a u jednoj je postigao pogodak.
Moisés Lima Magalhães je na zimu neočekivano sletio na Kantridu. Na proljeće je nastupio u svim utakmicama s izuzetkom 31. kola kada je bio suspendiran. Moisés je impresionirao svojom upornošću u obrani, posebno oduzetim loptama, ali i okomitim prodorima, kada su ga stoperi mogli zaustaviti jedino prekršajem. U uzvratnoj utakmici finala Kupa, oba Dinamova stopera su u prvih 20 minuta utakmice zaradila žuti karton zbog prekršaja na Moisésu. Postigao je i što se kasnije pokazalo ključni pogodak u četvrtfinalu kupa protiv Osijeka, a imao je i nekoliko atraktivnih asistencija, od kojih se ističe ona Kramariću u polufinalnoj utakmici Kupa, te fantastična lopta za Krstanovićev prvi gol protiv Lokomotive (5:1).
Sezona Nikole Pokrivača sliči Alispahićevoj, iako je Pokrivač odigrao vrlo dobro na samom početku. Nakon što je postigao ključan pogodak za prolazak u playoff Europske lige u Žilini, te lijepe pogotke protiv Osijeka i Dragovoljca u prvenstvu mnogi su očekivali da će “Dekica” biti važan kotačić u veznom redu Rijeke kroz ostatak sezone. Ipak, nakon kriminalne igre u “centru svijeta”, gdje su se bijeli provukli zahvaljujući Benkovim golovima, izgubio je Kekovo povjerenje, te je do kraja sezone (kao i Boras) započeo još samo jednu utakmicu, protiv Lokomotive u pretposljednjem kolu. Vrijedi spomenuti i da ga je pretkraj jeseni i do polovice proljetnog dijela sezone mučila ozljeda.
Prava je šteta što se Damir Zlomislić ozljedio u 33. minuti utakmice 7. kola 1. HNL protiv Hrvatskog dragovoljca. Mnogi će se sjetiti njegove sjajne igre protiv Stuttgarta na Kantridi, te je u prvih desetak utakmica bio pravo otkriće i veliko iznenađenje za pristalice bijelih. Zbog slomljene kosti u stopalu, “Zlome” na terenu nije bilo preko sedam mjeseci.
Statistička analiza nastupa riječkih veznjaka, tj. postignutih i primljenih golova dok su pojedini igrači bili u igri (s izuzetkom Zlomislića koji je igrao premalo), pokazuje da su Riječani najčešće postizali i najrjeđe primali pogodak kad je u igri bio Josip Brezovec. Razlika između njegove i statistike Močinića i Maleša je posebno izražena u analizi perioda u kojem je mreža bijelih ostala netaknuta kad je pojedini igrač bio u igri. Razlika od nešto više od 30 minuta (Brezovec 118, Močinić 86, Maleš 85) je prevelika da bi bila statistička anomalija, posebno jer su ta tri igrača najviše nastupala. Kad su Maleš i Močinić bili u igri Rijeka nije samo primala gol češće (a kad je bio Brezovec u igri rjeđe) nego što je prosjek u svih 56 službenih utakmica, već isto vrijedi i samo za 36 prvenstvenih utakmica (Maleš 77, Močinić 81, Rijeka 93, Brezovec 109).
U oko također upada pozitivan doprinos Moisésa u defanzivi, te negativan u napadu, te činjenica da je Vargić najčešće vadio loptu iz mreže kad je u igri bio Pokrivač (svakih 68 minuta), a kad bi se računale samo prvenstvene utakmice, primat bi pripao Alispahiću (svake 63 minute). Zlomislićeva statistika je fenomenalna, ali je premalo igrao da bi mogli donositi zaključke.
| Igrač |
U igri (min) |
Golovi (+) |
Golovi (–) |
Min / gol (+) |
Min / gol (–) |
| Ivan Močinić |
3373 |
67 |
40 |
51,66 |
86,53 |
| Mate Maleš |
3079 |
55 |
36 |
55,98 |
85,53 |
| Josip Brezovec |
2251 |
48 |
19 |
46,90 |
118,47 |
| Mehmed Alispahić |
1669 |
33 |
20 |
50,58 |
83,45 |
| Moisés |
1455 |
24 |
14 |
60,63 |
103,93 |
| Nikola Pokrivač |
1290 |
26 |
19 |
49,62 |
67,89 |
| Damir Zlomislić |
623 |
19 |
4 |
32,79 |
155,75 |
| RIJEKA (Ukupno) |
4950 |
99 |
50 |
50,00 |
99,00 |
| RIJEKA (HNL) |
3240 |
72 |
35 |
45,00 |
92,57 |
Krilni igrači
Uz Mujanovića, kojeg smo svrstali u bekove jer je na beku odigrao više nego na krilu, Kek je još tri igrača uglavnom koristio na krilnim pozicijama. Naravno, uloge krilnih igrača su ovisile o taktici, pa su kod 4-3-3 krila bila više orijentirana na napad nego u situacijama kad se koristila formacija 4-4-2. Zoran Kvržić je igrao najviše te je na jesen bio jedan od najzapaženijih igrača Rijeke. S pet postignutih prvenstvenih pogodaka bio je treći klupski strijelac, a postigao je i vrlo važne golove protiv Žiline i Stuttgarta na Kantridi. No, početkom proljeća ga je pogodila misteriozna ozljeda, te ga nije bilo u sastavu u devet uzastopnih utakmica. U Puli u 28. kolu mu je Kek počeo davati priliku s klupe, ali se u početnom sastavu našao tek u Osijeku u 32. kolu. Iako do kraja sezone nije igrao na razini najboljih jesenjih partija, pogodak Dinamu u uzvratnoj utakmici finala Kupa, je neodoljivo podsjetio na pogodak Stuttgartu i po načinu na koji je postignut a i važnosti.
Anasa Sharbinija se protekle sezone čekalo i dočekalo. Pristalice bijelih su s nestrpljenjem isčekivali povratak “sina razmetnog” na travnjak Kantride, a frustrirajuća je bila činjenica da u prve četiri utakmice nije imao pravo nastupa jer Anasovi prijašnji poslodavci nisu poslali papire. Prvu utakmicu je odigrao u 3. kolu protiv Dinama na Kantridi (0:0) da bi onda “eksplodirao” sjajnim golom protiv Žiline. No, kad je većina očekivala još barem pola tuceta Anasovih golova na jesen, on je zakazao. Nekoliko asistencija je bilo nedovoljno za apetite navijača Rijeke. Ipak, na proljeće se “stari” Anas vratio na Kantridu. U četiri domaće utakmice, i to protiv Dinama (gol), Splita (gol i tri asistencije), Lokomotive (gol i asistencija), te Hajduka (dva gola), Anas je pokazao da je (prvo)klasan igrač. Na žalost, u periodu između utakmice protiv Lokomotive i Hajduka, je samo iz njemu poznatih razloga odlučio promjeniti kopačke, što je izazvalo žuljeve te upalu palca. To je Anasu prekinulo kontinuitet dobrih igara, te se do kraja sezone nije upisivao u strijelce.
Vedran Jugović zaslužuje titulu “pehista godine”. Na jesen, u razmaku od nekoliko mjeseci je zaradio dvije teške ozljede koje su ga koštale poduže stanke i izbacile s travnjaka u trenucima kada je rastao u svojim izvedbama. Posebno frustrirajuća je bila prva ozljeda, kada je zbog istegnuća tetive nožnoga palca (!) pauzirao dva i pol mjeseca. Srećom, ozljede su ga poštedile na proljeće, te je “Jugo” pružao sve bolje partije što se sezona bližila kraju. Uz efektan pogodak protiv Zadra u 31. prvenstvenom kolu, posebno važne su bile asistencije Tomečaku u prvoj te Kvržiću u uzvratnoj utakmici finala Kupa.
Statistička analiza nastupa krilnih igrača Rijeke otkriva da su bijeli najrjeđe primali gol kada je u igri bio Vedran Jugović, a najčešće postizali pogodak kada je igrao Anas Sharbini. Još jedan igrač kojeg je Kek koristio na krilnoj poziciji, točnije kao lijevokrilnog napadača, je Nigerijac Goodness Ajayi. Iako nije puno igrao, zanimljivo je da, kada je Ajayi bio u igri, Rijeka ima najveći koeficijent zabijenih prema primljenim golovima (16:3), čak 5,33. Ipak, bez obzira na ovaj podatak, kao i u slučaju Zlomislića, Ajayi je premalo igrao da bi se donosili nekakvi zaključci. Neugodno nas je iznenadilo što ga je jedan sportski portal nedavno proglasio najvećim razočaranjem Rijeke u protekloj sezoni.
| Igrač |
U igri (min) |
Golovi (+) |
Golovi (–) |
Min / gol (+) |
Min / gol (–) |
| Zoran Kvržić |
2687 |
48 |
29 |
55,98 |
92,66 |
| Anas Sharbini |
2283 |
52 |
23 |
43,90 |
99,26 |
| Vedran Jugović |
1723 |
34 |
13 |
50,68 |
132,54 |
| Ajayi |
575 |
16 |
3 |
35,94 |
191,67 |
| RIJEKA |
4950 |
99 |
50 |
50,00 |
99,00 |
Napadači
Tri bijela napadača su u protekloj sezoni tresla protivničke mreže čak 66 puta u 56 utakmica. Početkom sezone, te sve do pretkraj jeseni, bijeli su uglavnom ovisili o inspiraciji i preciznosti Leona Benka. Benko je na jesen postigao 15 pogodaka u prvenstvu, 6 u Europi te 2 u kupu. Posebno atraktivne golove je Benko postigao protiv Stuttgarta, Hajduka i Betisa na Kantridi. Pamtiti će se i europski promašaji u Lyonu i Sevilli, te nepotrebna “rolica” na Kantridi protiv Vitórije, kao i slabo izveden jedanaesterac u Zadru u prvom proljetnom kolu. Da nije otišao u Kinu početkom proljeća, uvjereni smo da bi se Leon još jednom okrunio titulom najboljeg strijelca u HNL-u.
Andrej Kramarić je debitirao pogotkom za pobjedu u Koprivnici u 9. kolu, a “špina” mu se definitivno otvorila nakon što je početkom listopada postigao nevjerovatnih osam golova protiv Zmaja. Posebno impresivan je bio pogodak protiv Lyona, kada je “bombom” s tridesetak metara rasparao francusku mrežu. Protiv Istre 1961 je na Kantridi postigao hat-trick, ali mnogi će pamtiti loše izveden jedanaesterac koji je Ježina obranio bez većih problema. Iako je proljeće otvorio u sjajnoj formi, sa 6 golova u 7 prvenstvenih utakmica, te “dopiettom” u kupu protiv Istre 1961, u posljednjih 12 utakmica je postigao samo dva gola. Jedina mana “Krame” je to što ponekad predugo zadržava loptu u nogama. Iako je sjajan tehničar, pomoglo bi kada bi se rjeđe upuštao u nepotraban dribling. Bez obzira na lošiju formu pretkraj sezone, sa 27 golova “Krama” je najbolji klupski strijelac.
Ivan Krstanović je na jesen odigrao jako loše, te je u 19 nastupa samo jednom tresao protivničku mrežu. Rijetki će zaboraviti loše “štopanu” loptu u Sevilli kada je Rijeci mogao donijeti pobjedu, te su mnogi zazivali njegov odlazak, posebno nakon incidenta s Armadom u Zadru. Ipak, nakon odlaska Benka u Kinu, “Lord” je na proljeće dobio veću minutažu, te je u posljednjih 13 prvenstvenih utakmica postigao isto toliko pogodaka, te je bio najbolji proljetni strijelac u HNL-u. Također, postigao je i izuzetno važan pogodak u uzvratnoj utakmici polufinala kupa u Puli. Iako je postigao 8 pogodaka iz jedanaesteraca, impresionira njegova sigurnost pri izvođenju kaznenih udaraca.
Dubljom analizom nastupa bijelih napadača dolazi se do zanimljivih saznanja. Leon Benko je najčešće postizao pogodak kad je bio na terenu (svakih 111 minuta), iako treba spomenuti da je Kramarić bio efikasniji ako se računa i utakmica protiv Zmaja. Bez te utakmice, Kramarić je tresao protivničke mreže u prosjeku svakih 125 minuta, a Krstanović svakih 126 minuta.
Dok je Benko najčešće parao mreže kad je bio u igri, Rijeka je najčešće zabijala gol kada je u igri bio Krstanović, a najrjeđe kada je igrao Benko. Ova činjenica je vjerojatno uzrokovana načinom igre pojedinog napadača, te općenitim taktičkim pristupom. Mnogi navijači bijelih će se složiti s konstatacijom da je Benko rijetko dodavao loptu igračima koji su se možda nalazili i u boljoj poziciji za udarac, te da je igra bijelih uglavnom bila podređena “traženju” Benka. Također, kada je Benko bio u igri on je češće bio jedini napadač na terenu nego što je igrao u tandemu s Kramarićem ili Krstanovićem. Analiza efikasnosti bijelih ovisno o igri s jednim ili dva napadača pokazuje da su bijeli češće postizali pogodak kada su dva napadača bila na terenu.
Za kraj, analiza efikasnosti napadačkih tandema pokazuje da su u paru najučinkovitiji bili Kramarić i Krstanović, te je Rijeka dok su oni skupa bili u igri u prosjeku postizala pogodak svakih 40 minuta. S druge strane, kad su u igri bili Benko i Kramarić (nismo uključili utakmice kada je Kramarić igrao na poziciji lijevog krila, kao npr. u Portugalu), Rijeka je u prosjeku zabijala gol svake 62 minute.
| Igrač |
U igri (min) |
Golovi (Ri) |
Golovi (igrač) |
Min / gol (Ri) |
Min / gol (igrač) |
| Leon Benko |
2667 |
45 |
24 |
59,27 |
111,12 |
| Andrej Kramarić |
2373 (2463) |
46 (57) |
19 (27) |
51,59 (43,21) |
124,89 (91,22) |
| Ivan Krstanović |
1895 |
46 |
15 |
41,20 |
126,33 |
| RIJEKA |
4950 (5040) |
99 (110) |
58 (66) |
50,00 (45,81) |
85,34 (76,36) |
| Tandem / taktika |
U igri (min) |
Postignuto golova |
Minute po postignutom golu |
| Benko – Krstanović |
358 |
8 |
44,75 |
| Benko – Kramarić |
932 |
15 |
62,13 |
| Kramarić – Krstanović |
693 |
17 |
40,76 |
| 1 napadač u igri |
2877 |
56 |
51,38 |
| 2 napadača u igri |
2073 |
43 |
48,21 |
| RIJEKA |
4950 |
99 |
50,00 |
Komentari
komentari
