Vezni red – duša momčadi

by A. Hader | 03/07/2015 9:47

U prethodne dvije ankete izabrali smo one koji su zaduženi za obranu i koji su temelj svake dobre i pobjedničke ekipe. Stručnjaci se slažu da nema vrhunske momčadi koja u svojim redovima nema vrhunskog vratara. Također od velike važnosti za sigurnost ostatka momčadi je i obrambeni red koji nastoji pomoći vrataru da sačuva mrežu netaknutom. Ako je obrana temelj od kojega se gradi uspješna momčad vezni red je njena duša. Iz veznog reda se povlače konci igre. O tom dijelu momčadi ponajviše zavisi kojim će načinom momčad igrati i na koji način će pokušati doći do pozitivnog rezultata. Neki treneri preferiraju igrače profinjene tehnike i izraženih organizatorskih sposobnosti. Neki pak više vjeruju destruktivcima i beskompromisnim borcima. Naravno idealno je kada igrač može ispuniti zahtjeve modernog nogometa i kvalitetno igrati u oba pravca. Takvih igrača nema mnogo i izuzetno su tražena roba. U nemogućnosti da u momčadi posjeduju više igrača s takvim karakteristikama treneri često kombiniraju postavljajući u momčad i destruktivce i plemenite veznjake te pokušavaju pronaći balans. Općenito treneri vole kada im momčad može zadržati posjed i kada ne predaje protivniku olako loptu. A naročito važnim smatraju onaj period od trenutka kada je lopta izgubljena do trena kada je opet osvojena. Naime što je kraći period u kojem je momčad opet došla u posjed to je mogućnost da protivnik ugrozi momčad manja.

U periodu u kojem pokušavamo izabrati najbolje od najboljih, u momčadi Rijeke bilo je podjednako i jednih i drugih. Bilo je igrača koji su radili za momčad i u tišini rovarili sredinom terena i činili sve kako bi onemogućili protivnika u razvijanju igre. Bilo je i igrača koji su oduševljavali publiku izvodeći minijature i plijenili potezima koji su dizali stadion na noge. Manje je bilo onih koji su podjednako kvalitetno igrali i fazu obrane, a u isto vrijeme bili učinkoviti u napadu. U nekim periodima bijeli su imali momčad koja nije imala igrače koji bi bili u stanju držati loptu u posjedu te je igra bila bazirana na brzom otvaranju i kontri. Najbolji primjer je ova nova, Kekova, generacija. Kada je slovenski stručnjak sjeo za kormilo bijelog broda profil igrača bio je takav da posjed nije bio od presudne važnosti. Igra se često preskakala, a brzo otvaranje bilo je glavni adut momčadi. No kako su novi igrači dolazili tako se mijenjala filozofija igre. Iako i sada Kek inzistira na što bržem prenošenju lopte pred protivnička vrata, igra je češće bazirana na posjedu lopte i kontinuiranom napadu. Rijetke su momčadi koje mogu imati veći posjed u utakmicama protiv Rijeke. A upravo Kek ponajviše inzistira na igri u oba smjera. Prvi koji je to osjetio je Sharbini, koji je u dosadašnjem dijelu karijere obranu doživljavao kao mučenje, i od trenera je često slušao kritike zbog takvog svog stava. Puno toga u njihovom odnosu se promijenilo kada je grobnički as shvatio da neće dobro završiti ako ne počne raditi na povratnom trku.

Kako smo se dotaknuli aktualnog (do)kapetana red je da s njim i otvorimo pregled najbolji veznih igrača koji su kreirali igru Rijeke od osamostaljenja. Anas Sharbini prošao je sve selekcije Hrvatske reprezentacije, a pozornost na sebe skrenuo je igrajući za Rijeku od 2005-09 kada je u 72 nastupa postigao impresivnih 28 pogodaka čemu je dodao i dosta asistencija. 2013 vratio se u klub, te u 53 nastupa dodao još devet pogodaka. Nova dimenzija u igri Sharbinija je i sve češća igra u oba smjera. Prepoznao je to i izbornik reprezentacije te ga nagradio s nastupima u tri utakmice pri čemu je popularni Sharba zabio dva pogotka.

U aktualnoj momčadi igra i Vedran Jugović. On možda nema umjetnički štih poput Sharbinija, ali je svakako jedan od onih igrača koji može igrati u oba smjera i koji ispunjava sve pretpostavke modernog veznog igrača. Uvijek vrlo borben i požrtvovan, što ste u ostalom i vi čitatelji prepoznali nagradivši ga trofejem „Krepat ma ne molat“ za najsrčanijeg igrača, u nedavno provedenoj anketi na našim stranicama. U Rijeku je stigao 2013. godine iz Osijeka, a posebno je cijenjen kod trenera koji voli igrače poput Jugota. U 58 nastupa Jugović je za Rijeku bio strijelac pet puta.

Dumitru Mitu proveo je u Rijeci tek jednu polusezonu no ostavio je vrlo upečatljiv dojam. Igrač nepredvidivog driblinga i isto takvog karaktera u 18 odigranih utakmicu za Rijeku zabio je šest pogodaka, a posebno se istaknuo u finalu Kupa kada je bio strijelac u obje utakmice protiv Hajduka.

U isto vrijeme, ali u nešto dužem vremenskom periodu, za Rijeku je nastupao Igor Novaković. Brzonogi igrač koji je igrao najčešće kao krajnji vezni igrač uz aut liniju posebno se istaknuo za prvog boravka na Kantridi kada je u 70 nastupa 16 puta tresao protivničke mreže. U drugom pokušaju nije bio tako uspješan. Dodao je još 34 nastupa a u strijelce se upisao tek dva puta. Ipak biti će zapamćen kao igrač koji je sudjelovao u dva osvojena Kupa.

Goran Mujanović odigrao je od 2012. do 2014. za Rijeku 58 utakmica pri čemu je postigao četiri pogotka. Posebno mjesto u njegovoj biografiji, ali i klupskoj povijesti ima onaj koji je postigao u Stuttgartu, za prvi ulazak Rijeke u skupine Europa Lige. Inače, vrlo zahvalan igrač sredine terena koji je po potrebi, a sve u službi momčadi, zatvarao više pozicija u momčadi.

Mladen Mladenović igrao je u Rijeci u više navrata. Karijeru je započeo u klubu s Kantride još davne 1981. godine, međutim, debi u HNL-u, u dresu Rijeke dočekao je 1993. U sjajnoj sezoni u 31 nastupu zabio je čak 20 pogodaka i time si omogućio transfer u tada vrlo jaku Austriju Salzburg. „Bombarder s Kvarnera“ je sveukupno za Rijeku odigrao 156 utakmice i pri tome postigao 44 zgoditka.

U srcima navijača novije generacije posebno mjesto zauzima Damir Kreilach. Ovaj rođeni Vukovarac u Rijeku je stigao iz Opatije još u mlađim kategorijama, a njegova bezrezervna ljubav prema klubu i bijelom dresu prepoznata je od navijača i često se ističe kao primjer kako se igrač odnosi prema klubu za koji nastupa. Krajla je u 128 nastupa, strijelac bio u 19 navrata, a sličnim igrama nastavio je u Unionu iz Berlina u kojem je također vrlo brzo postao kapetan, a u prošloj sezoni je izabran i za najboljeg defenzivnog veznog igrača lige.

Dragan Tadić slovio je za vrlo vrijednog igrača koji je staloženim reakcijama unosio potrebnu mirnoću u momčad. Izbjegavao je riskantnu igru i samim time broj grešaka u igri mu je bio minimalan. Gotovo uvijek sklon jednostavnim rješenjima koja su vrlo često i najbolja bio je igrač koji je više doprinosio momčadi u defenzivnom smislu nego u napadačkim nastojanjima. No i pored takvog načina igre zabio je 13 pogodaka u čak 201 nastupu.

Borimir Perković igrao je za bijele u periodu od 1994-97. pri čemu je skupio 67 nastupa i 16 pogodaka. Igrajući za Rijeku, Perković je bio vrlo omiljen kod navijača zbog fine tehnike i vrlo lijepih driblinga. Igrao je za više klubova u Hrvatskoj no najviše se svidio upravo igrajući za Rijeku.

Fuad Šašivarević u Rijeku je stigao kada je u Bosni, ali i u Hrvatskoj, još bjesnio rat. Fudo, kako su ga od milja prozvali navijači igrao je za Rijeku dvije godine te u 51 nastupu postigao šest pogodaka. Onaj dio koji navijačima nije baš drag je činjenica da je Šašivarević nakon toga bijeli dres zamijenio modrim. No u Dinamu nije upio niti približno ponoviti igre koje je pružao podno stijena.

O Goranu Brajkoviću, nažalost, puno se pisalo posljednjih dana. Nesreća koja nam je odnijela Braleta potaknula je mnoge da se prisjete dana koje je proveo igrajući za Rijeku. Ovaj vižljasti veznjak produkt je opatijske škole nogometa. Po dolasku nije mu mnogo trebalo da se adaptira na veliku scenu. Odmah u prvoj sezoni u kojoj je Rijeka zamalo izgubila naslov postaje standardni član postave. Mnogi se sjećaju sjajne asistencije za Stipanovicza na Poljudu u predzadnjem kolu. A jednu od najupečatljivijih partija odigrao je u Beogradu igrajući za mladu reprezentaciju u pobijedi 2:6. Osim igrama na terenu, srca navijača pridobio je odbijanjem otvorene ponude za prelazak u Dinamo.

Siniša Linić jedan je od brojnih Grobničana koji su ostvarili dječački san i zaigrali za Rijeku. Ovaj vrijedni veznjak nastupao je za Rijeku šest sezona pri čemu je zabilježio 136 prvenstvenih nastupa postigavši pri tom 14 pogodaka. Nakon Rijeke Linić je u HNL-u nastupao za Hajduk te Istru, no ni približno na razini na kojoj je nastupao igrajući za matični klub kada je uspio doći i na popis potencijalnih reprezentativaca.

Ramon Fernandez jedan je od najomiljenijih stranaca koji su nastupali u bijelom dresu. Dvije godine proveo je na Kantridi, a posebno je dobar bio u drugoj sezoni kada je zabio šest pogodaka. Ukupno je za Rijeku nastupio 50 puta, a strijelac je bio sedam puta. Pratio ga je glas da dobre partije pruža isključivo na domaćem travnjaku dok na gostovanjima nije previše pokazivao.

Hrvoje Štrok je u Rijeku stigao 2006. godine i na Kantridi se zadržao pet sezona. Iako rođeni Zagrepčanin i bivši Dinamovac, Štrok je svojom lepršavom igrom vrlo brzo po dolasku stekao naklonost publike te je u periodu u kojem je igrao za Rijeku bio ljubimac publike. I danas se pri spomenu njegovog imena mnogi prisjećaju njegovih izvrsnih driblinga i pogodaka koji su često bili prava mala remek djela.

Iako još uvijek formalno član Rijeke, Josip Brezovec je Kantridu napustio uz rijetko viđene ovacije. Kada je odlučeno da će Breza pojačati redove Spezije navijači su ga za iznimnu požrtvovnost i borbenost odlučili nagraditi ovacijama i skandiranjem a niti Brezovec nije skrivao emocije. U tri riječke sezone skupio je 61 nastup te je dodao i tri pogotka. Zbog odličnog izvođenja prekida nerijetko bio i asistent.

Ivan Močinić je biser riječke škole nogometa. Još od vremena kada je omladinski pogon iznjedrio Anasa Sharbinija Rijeka nije dala boljeg nogometaša u seniorsku momčad. Vrlo često ga uspoređuju s Lukom Modrićem. Iako je bio član reprezentacije koja je otputovala u Brazil na Svjetsko prvenstvo, brutalan start Ognjena Vukojevića odnio mu je nadu da će tamo i upisati poneku minutu. Nažalost, nakon dugotrajne rehabilitacije Močo se dugo vraća u ritam kakvog je imao prije ozljede. No nitko ne sumnja da će ljubimac publike ponovno pronaći čaroliju koja ga je već jednom dovela do nacionalnog dresa.

I za kraj ostao nam je Moisés. Ovaj netipični Brazilac, koji plijeni svojom predanošću i koji se je vrlo brzo adaptirao na europski nogomet, ubrzo po dolasku pokazao se je kao veliko pojačanje za bijele. Podjednako dobro igra i u defanzivi i u ofenzivi. Dosta vremena je proveo ozlijeđen, a o važnosti njegovog doprinosa za momčad dovoljno govori da svi u klubu smatraju kako će najveće pojačanje za ekipu biti ako se Moisés pojavi zdrav na početku prvenstva.

 Loading ...

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/vezni-red-dusa-momcadi/