Vremeplov: finale Kupa 1994. godine

05 svi., 2014 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

U iščekivanju finala Kupa donosimo vam podsjetnik na posljednje i jedino finale u kojem su se sastali Rijeka i Dinamo. Tadašnja Croatia je bila bolja u dvije utakmice. Pročitajte kako je bilo prije dvadeset godina i gdje su i što rade igrači koji su tada nastupili za Rijeku.

Rijeka i Dinamo su kroz povijest odigrali 130 međusobnih utakmica. Dok su brojne utakmice bile važne za prvenstveni plasman ili prolaz u kupu, za Rijeku je sigurno najvažnije bilo finale Kupa 1994. godine, kada su se Rijeka i Dinamo, tj. tadašnja Croatia, po prvi i jedini put susreli u finalu nacionalnog Kupa.

U sezoni 1993.-94. 1. HNL je brojala čak 18 klubova. Rijeka je odlično stajala sve do 27. kola, odigranog 1. svibnja, paralelno s izborenim ulaskom u finale Kupa 27. travnja. Zaključno s 27. kolom, ostvareno je rekordnih 13 uzastopnih utakmica bez poraza i Rijeka je zaostajala samo šest bodova za vodećim na ljestvici. Na žalost, prije prve finalne utakmice uslijedila je serija loših rezultata: tri uzastopna poraza i jedan neodlučeni ishod, uključujući i prvi domaći poraz od Dinama / Croatije (0:3) u čak 30 godina. Loši rezultati prije finala Kupa su s razlogom unijeli nemir među navijače Rijeke.

Ulazak u finale bio je prvi veći uspjeh Rijeke u neovisnoj Hrvatskoj. Riječani su do finala došli nakon pobjeda protiv Budućnosti (Hodošan), Belišća i Bjelovara te trilera protiv Hajduka.

Prva utakmica na Maksimiru

U prvoj utakmici finala kupa na Maksimiru, koja je odigrana 1. lipnja, Croatia je pobijedila 2:0, pogocima Turkovića (12′) i Cvitanovića (48′). Zanimljivo je da je u Zagrebu sudio riječki sudac (Veljko Matković), a na uzvratu zagrebački sudac (Darko Cvitković). Na Maksimir je pristiglo osamnaest autobusa navijača Rijeke te još dosta navijača u privatnom aranžmanu. Oko 1200 navijača Rijeke je okupiralo staru sjevernu tribinu na Maksimiru.

Vrijedi napomenuti da je od 43. minute Rijeka igrala s deset igrača zbog dvojbenog isključenja Alena Horvata nakon što je odgurnuo Dražena Ladića. Organizirana primarno na obranu, posebno nakon isključenja Horvata, Rijeka je samo jednom ozbiljno zaprijetila Ladiću i to udarcem Scorije u 57. minuti.

Rijeka, koju je trenirao Srećko Juričić, je u prvoj utakmici nastupila u sljedećem sastavu: Mladen Žganjer, Ivan Kurtović, Leandar Kelentrić, Alen Horvat, Stojan Belaić, Elvis Brajković, Dragan Raković (od 50’ Robert Rubčić), Mladen Mladenović, Andrej Živković, Fuad Šašivarević, Damir Knežević (od 46. Elvis Scoria).

Uzvrat na Kantridi

U uzvratu na Kantridi, koji je odigran na dan Svetog Vida, zaštitnika Grada Rijeke, pred 15 tisuća ljudi domaći navijači su priredili izuzetan dekor. Nikad puniji zapad, a prikupilo se i preko 200 bengalki i nekoliko desetaka dimnih bombi. Atmosfera je bila veličanstvena. Već sat vremena prije utakmice palile su se bengalke i dimne bombe, a tenzija između Armade i specijalne policije je bila na vrhuncu. Nošeni hukom s tribina, bijeli su poveli već u trećoj minuti pogotkom Dubravka Pavličića. Nakon prekršaja na Scoriji, kapetan Mladenović je ubacio loptu u šesnaesterac, a „Dudo“ bio najviši u skoku i glavom smjestio loptu u lijevi donji kut Ladićevih vratiju. Kantrida je proključala.

Iako je u susret ušla sjajno, Rijeka na žalost nije uspjela dostići prednost Zagrepčana iz prvog susreta. U ne baš prelijepoj utakmici, Croatia je imala bolje prilike, posebno pred kraj utakmice kada je Juričić bacio sve karte u napad. Vrijedi spomenuti da sudac Cvitković nije dopuštao da se igra razvije te je cjepkao igru bezbrojnim prekidima, često kada za to nije bilo potrebe. Režimska Croatia, koju je vodio Ćiro Blažević, a za koju su između ostalih igrali Dražen Ladić, Dario Šimić, Goran Vlaović, Igor Cvitanović, ali i sadašnji „stručni“ analist s MaxTV-a Joško Jeličić te trener Dinama Zoran Mamić, je tada ipak bila prejaka za Rijeku.

Nakon utakmice, uslijedile su nemile scene i neredi na tribinama i ispred zapadne tribine te se gomila pristiglih specijalaca obračunala s domaćim navijačima. Sukobi su se nastavili po gradu. U sukobu specijalaca i navijača stradali su i neki igrači Rijeke, a posebno znakovita je bila slika Mladenovića koji je raskrvavljene arkade prkosno mahao velikom riječkom zastavom.

Za Rijeku su u uzvratu nastupili sljedeći igrači: Mladen Žganjer, Ivan Kurtović, Robert Rubčić (od 78’ Stojan Belaić), Alen Horvat, Dubravko Pavličić, Elvis Brajković, Dragan Raković (od 67’ Ilija Aračić), Mladen Mladenović, Elvis Scoria, Andrej Živković, Jasmin Samardžić.

Gdje su sada?

Budući da je skoro 20 godina prošlo od tog finala, i da Rijeka i Dinamo za dva dana igraju novo finale kupa, upitali smo se gdje su i što rade igrači koji su tada nastupili za Rijeku.

Neki od protagonista finala iz 1994. su i danas aktivni u nogometu u HNK Rijeci ili nižerazrednim klubovima u riječkom prstenu. Na primjer, tadašnji trener Srećko Juričić je trenutno sportski direktor Rijeke, Mladen Žganjer je trener vratara (iznad 14 godina) u HNK Rijeci, a Elvis Brajković je trener U18 ekipe HNK Rijeke. Stojan Belaić i Mladen Mladenović redovito igraju za veterane Rijeke, a «Rambo» je nedavno s juniorskom ekipom putovao u Viareggio kao gost kluba. Alen Horvat je trener prve ekipe Pomorca, Jasmin «Sova» Samardžić od nedavno trener u omladinskoj školi Pomorca, Andrej Živković trener Halubjana, a Robert Rubčić trener u Školi nogometa Gorski kotar te vlasnik ugostiteljskog objekta u Otočcu.

Većina ostalih je i dalje u nogometnim vodama. Elvis Scoria, koji je i sam trenirao Rijeku, je trener Slaven Belupa, Dragan Raković trener «originalne» pulske Istre, Ilija Aračić trener juniora (U19) VfB Stuttgarta, a Damir Knežević je do rujna 2013. godine bio trener austrijskog niželigaša SV Gössendorf, od kada mu se gubi trag. Ivan Kurtović je do 2012. godine bio sportski direktor NK Pule, ali je odlučio uzeti odmor od nogometa te nismo uspjeli saznati čime se trenutno bavi. Također nismo uspjeli saznati gdje je i što radi Fuad «Fudo» Šašivarević, dok je Leandar Kelentrić poslovođa u kompaniji Petrol d.o.o. u Rijeci.

Za kraj, riječki strijelac iz uzvratne utakmice, Dubravko Pavličić, je na žalost u 44. godini života preminuo od raka pankreasa u Elcheu u Španjolskoj, gdje je živio nakon završetka profesionalne karijere. Ova vijest je 4. travnja 2012. godine šokirala navijače Rijeke i španjolskog Hérculesa, gdje je ostavio veliki trag. Njemu u spomen, ulaz broj pet Hérculesovog stadiona u Alicanteu nosi ime Dubravko Pavličić.