Warp

Warp

Moja zubarica ili kako naš narod radije kazuje, liječnica dentalne medicine izrazito je radišna i marljiva osoba. Nadasve i poduzetna. Privukla je horde talijanskih zdravstvenih turista u svoju ordinaciju koji njene stomatološke usluge plaćaju tri do četiri puta jeftinije nego u matičnoj Italiji. Posla je toliko da vrijedna liječnica povazdan bulji i čeprka po raljama dentalno osviještenih stanovnika Apeninskog poluotoka. Zna se dogoditi da se lampa u ordinaciji ne gasi do kasno u noć. “Toliko posla, a tako malo vremena“, sažeo bi negativac Joker u prvom “Batmanu“ slatke probleme zdravstvene djelatnice. Zbog količine posla ne stigne kuhati, prati, peglati, odlaziti u kupovinu i još mnogo sličnih sitnica koje život znače. Srećom njena financijska situacija joj je dozvolila uzimanje pomoćnice u domaćinstvu koja obavlja kućanske poslove uz razumnu novčanu naknadu. Zbog toga ostaje joj i dragocjeno slobodno vrijeme u kojem se posvećuje obitelji.

Ima jedan vic u kojem supruga spočitne suprugu kako je sigurno zaboravio datum njihovog vjenčanja. Suprug joj je odgovorio da nema šanse kako bi mogao zaboraviti takvo što jer je to bilo na isti dan kada je Rijeka pobijedila Vallettu tijesnim 5-4. Prema istom memorijskom ključu znadem da sam se zadnji puta ove godine okupao u moru dva dana nakon što je Rijeka uvjerljivo sa tri metka upucala Sheriffa posred prašnjavog tiraspolskog makadama.

Zen

Tih zadnjih kolovoških dana spustili smo se na plažu Ploče ispod bazena na Kantridi s namjerom da iskoristimo prekrasno subotnje jutro. Moja morska vila otplivala je na svoju uobičajenu kilometarsku turu dok sam se ja leđno plutao na površini očiju uprtih u nebeski svod i blagotvorno okruženje. Kurenat me je vodio svojim znanim morskim stazama. Utonuo sam u stanje koje budisti imaju običaj nazivati zenom. Uvijek iznova kada promatram ljepote rodnog kraja postavljam sebi ista pitanja ponukan stihovima pjesme koju pjevušim duboko u nutrini svoga bića. S čime sam zaslužio ove boje i mirise? Zašto mi zavičaj daje sve što mi treba, a ništa ne želi zauzvrat? Odavno sam svjestan da sve ljepote i čuda svijeta nisu sjena kraja moga koji mi ispunjava želju da ga osjećam i budem njegov dio. Ništa mi u tom trenutku nije potrebno. Izašao sam iz mora s okusom soli na usnama.

Sve što je lijepo čini se da traje kratko te smo se morali vratiti dnevnim obavezama. Na papiriću sam dobio popis namirnica što ih moram pribaviti u kvartovskom hiper supertruper marketu. Zlovoljno i nevoljko zbog prekinute meditacije, s noge na nogu kročio sam u potrošačku meku. Glavinjao sam među silnim policama šarenih artikala. Sve je naravno bilo u akcijama i popustima. Pomislih kakao imam nevjerojatnu sreću te će mi zbog samaritanski nastrojene uprave trgovačkog lanca sigurno ostati brdo novaca. Iskoristiti ću ga za neku egzotičnu destinaciju poput Fidžija ili Maldiva. Možda će ostati i za kakvu bijesnu cestovnu krstaricu. Dobročinitelji su ti trgovci kakvih nema nadaleko i naširoko, zaključio sam.

Jedan sasvim običan dan

U jednom trenu nekoliko polica dalje primijetio sam odnekud poznatu konturu jednog lika. Desnom rukom gurao je kolica, a lijevom je stiskao mobitel prislonjen na uhu. Kada priđoh bliže poznata kontura, ispostavilo se, nije bio nitko drugi doli Damir Mišković. Otkud on u mom kvartovskom hipersupertruper marketu? Prva pomisao mi je bila da mu je ponestalo nekih luksuznijih napitaka, a na vrata su mu nenadano banuli poslovni partneri i što da se radi nego “na brzaka“ u nabavu. Vikend je u tijeku. Posluga na odmoru te mu nije bilo druge. Inače mi nije običaj zagledavati u tuđa kolica, ali ovaj put je radoznalost prevladala. Na blagajni Miško vadi Cedevitu, Nutellu,Barillu, med, kavu i ostale“obične“ namirnice. Iznad glave mi je lebdio oveći upitnik zarobljen u stripovskom oblaku. U četvrtak navečer je bio u Tiraspolu na utakmici. U petak je vjerojatno odradio “sto“ sastanaka ili bio možda čak i u Speziji. Eto, početak hodograma aktivnosti za vikend je nepobitno uključivao odlazak u nabavu!!! Supruga Snježana mu je vjerojatno proslijedila papirić sa popisom. Kao i meni moja. Izgledao je taj dan sasvim obično, bio je to jedan običan dan.

Nisam baš toliko naivan da pomišljam da je Damiru Miškoviću svaki početak vikenda zacrtan za nabavu. Također, premda mi aritmetika nije “ jaka karta“, predmnijevam da Miško raspolaže sa nešto više “šuške“ od moje zubarice ili liječnice dentalne medicine kako to radije kazuje naš narod. Poanta je u silnoj energiji koju isijava taj riječki perpetuum mobile.

Napokon nakon dugo godina nevjere shvatio sam da Warp pogon Zvjezdane flote ipak postoji. Ondje ga između ostalog koristi proslavljeni “Enterprise“ u lutanjima dubokim svemirom. Činjenicu da ga posjeduju i rijetki Homo sapiensi shvatio sam tog subotnjeg kolovoškog jutra.

Kada je Rijeka “prošla“ Stuttgart u dva ujutro je skakao po Korzu, a u 13 sati je bio na ždrijebu skupina u Monte Carlu. Isplaćuje plaće za 22 tisuće ljudi. U Južnoj Africi gradi luku od tri milijarde eura. Širi posao u Mozambik. Rijeka će njegovom inicijativom  u dogledno vrijeme imati dva stadiona. I tko zna što još…

Za razliku od moje zubarice, ponekad stigne i subotom u nabavu.

Autor: A. Žic

Komentari

komentari


Related Articles

Taktika opet stanuje u Rijeci pt. II

Ivan Krstanović je čudna biljka, zanimljiva vrsta napadača. Nije favorit navijača, a često niti trenera, no ima svoje zasluženo mjesto

Pobjeda za kraj godine

Zagreb – Rijeka 0:2 (0:0) Zagreb – Stadion NK Zagreb. Utakmica 21. kola MAXtv Prve lige. Gledatelja: 200. Suci: Duje

Rijeka nas spaja na stubištu do raja!

Protekle nedjelje, već i vrapci pod strehama znaju, Rijeka je u nevjerojatno inspirativnoj utakmici do nogu potukla zagrebački Dinamo na