Za sladokusce… i one druge

by S. Host | 11/07/2015 13:59

Susretom protiv Intera iz Zaprešića nogometaši Rijeke otvorili su novu sezonu HNL-a. Gledajući kroz prizmu rezultata i renomea, očekivala se pobjeda gostiju, uvjerljiva. No, znamo onu o ražnju i zecu. I nažalost, bi tako.

U nedostatku standardnog defenzivno veznog dvojca, Radošević- Bradarić, glavne uloge u središnjem dijelu Bijelih zauzeli su Močinić i Mišić. Zapravo, svatko je odigrao po jedno poluvrijeme. Dok se Mišić u prvom nije ni “pojavio” na travnjaku, u drugom dijelu s njega je “nestao” Močinić. Pomalo iznenađujuće, u početnom sastavu svoje mjesto nije našao najbolji riječki igrač s kraja prošle sezone, Tomasov. No zato je tu bio dugo očekivani Moises, povratnik nakon duge, preduge pauze.

Matjaž Kek ni u ovom susretu, protiv prošlogodišnjeg drugoligaša, nije odustao od igre s jednim napadačem i dva defenzivna vezna. Domaćini, željni prvoligaških travnjaka, krenuli su iznenađujuće otvoreno, bez nekog respekta prema protivniku. U uvodnim minutama igralo se pred oba gola, a domaćini su zaredali u svom mini pritisku s četiri kornera. Posebno je opasan bio Nestorovski, ulazio je prelako u šanse, i srećom po goste, promašivao.

Sredinom prvog dijela Moises postiže zgoditak, kojeg sudac Burilo poništava. Od tog trenutka Rijeka počinje ozbiljnije, čvršće, pritisak je sve jači, koji se nastavlja i u drugom dijelu susreta. U nastavku su Riječani uspjeli promašiti najstrožu kaznu, pogoditi još jednom prečku, ali i opasno visjeli u sučevoj nadoknadi vremena.

Uzevši u obzir očekivanja prije susreta, ali i viđeno na terenu, ostaje svakako žal sa “samo” osvojenim bodom. Ili izgubljena dva, kako vam draže. Nije ovo bila bajna predstava Bijelih, ali ni toliko loša, dapače. Preko dvadeset udaraca prema okviru domaćina potvrda je da se pokušavalo, ali nije išlo. Posjed lopte debelo u riječku korist, kao i udarci iz kuta. Susret obilat situacijama i potezima, materijala za svakakvog pratitelja nogometa. Ima nešto i u sreći, za one koji u nju vjeruju, dvije prečke idu njima u prilog. Ima materijala i za teoretičare zavjera i urota, Moisesov zgoditak svakako golica njihovu maštu. Doduše, maestralni potez ljubičastog Sharbinija ovdje poravnava donekle račune. Obožavatelji riječkog Boga nogometa došli su ovim potezom na svoje, i to treba znati.

Na svoje su došla i “gunđala”. Zašto Lešković puca “penal”, zašto igramo s jednim napadačem? Zaista, utakmica za svačiji ukus. Susret koji je donio puno pitanja ali ujedno dao i neke odgovore. Prvi je svakako Mišić. Ako se ne možeš nositi s dojučerašnjim drugoligaškim igračima, pokazati barem karakter i htijenje, iskoristiti priliku koja ti je dana, onda on nije, bez uvrede, igrač za ovu Rijeku i njene ambicije. Močinić, koliko god imao kredita kao domaći dečko, samo je potvrdio već znano. Defenzivno korektno odigrano, ali ofenzivno nedostaje doza bezobrazluka, hrabrosti da se stvori višak igrača nekim potezom ili prodorom.

Veliki forte Rijeke u mnogim utakmicama bili su njeni ofenzivno nastrojeni bekovi, Leovac i Tomečak. Dok je Leovac koliko toliko pokušavao, probijao stranu, pogotovo u drugom dijelu, kada mu je Sharbini ulascima u sredinu terena otvarao prostor, Tomečak je bio poprilično rezerviran, te nije previše boravio na protivničkoj polovici, niti dolazio u priliku za svoj specijalitet, ubacivanje iza leđa protivničke obrane.

U velikom izboru krilnih igrača, Sharbini je pokazao, još jednom, da mu i pozicija “lutalice” u sredini terena savršeno odgovara. Lakoćom se otresao i po tri igrača koje je navlačio na sebe, za svoj renome bio iznenađujuće rastrčan, i u ovom susretu najbolji igrač, kapetanski! Kvržića je nesreća spriječila da se trijumfalno vrati u, ovom susretu, bordo dres. Moises, kada napuni baterije do kraja, biti će opet onaj stari. Samo da koljeno izdrži!

Rijeka je izgradila renome, poziciju velikog kluba, barem u okvirima HNL-a. Slavlje domaćina i trenera Toplaka nakon osvojenog domaćeg boda dovoljno govori, kao i njegova izjava: Zaslužili smo da u prvom kolu nakon povratka u prvu ligu u Zaprešić dođe jedna ovako velika ekipa kao što je Rijeka. Imali smo i sreće i ne mogu žaliti za našim prigodama jer ih je i Rijeka imala. I svi će tako slaviti, nadamo se rijetko. Realno, ovo je kiks, iznenađenje, neka bude škola, još jedna. Svjestan je toga i Matjaž Kek: Rezultat je realan jer nama nitko nije kriv što smo promašili sve što smo promašili. Ovo je daleko od svega što smo radili i dogovarali se. Imamo nekoliko problema i moramo ih riješiti. Nema mjesta tragediji niti osudama, događa se, jednostavno, nije išlo, koliko god je “moralo”. Izvući pouke, i naplati u sljedećim susretima. U četvrtak je prva prilika!

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/za-sladokusce-i-one-druge/