Zašto je Rijeka bez pobjede?
Nogometaši Rijeke su razočarali svoje pristalice na otvaranju nove sezone. U prvih pet službenih utakmica ostvarena su četiri remija te jedan poraz. Ispadanje iz Europe na prvoj stepenici je veliki kiks koji će se dugoročno odraziti na klupski budžet, vrijednost igrača, te europski koeficijent. Iako ulazak u prvenstvo s tri uzastopna remija nije tragedija jer se igra još 33 kola, navijači s nestrpljenjem očekuju prvu ovosezonsku pobjedu i hvatanje priključka s vodećim momčadima.
Rijeka je 2008./09. posljednji put sezonu otvorila bez pobjede u prvih pet službenih utakmica. U toj sezoni je Rijeka u Intertoto kupu ispala od makedonske Renove (0:0 na Kantridi i 0:2 u Džepčištu), da bi onda u prvenstvu izgubila u gostima od Dinama (0:2), na Kantridi od Zagreba (0:1), te u 3. kolu remizirala u Zaprešiću (2:2). U 4. kolu došao je kraj negativnoj seriji domaćom pobjedom protiv Hajduka (3:1), a tu sezonu je Rijeka okončala na visokom 3. mjestu. Nadamo se da će kao i u sezoni 2008./09. prva pobjeda stići u šestoj utakmici.
Analizom ključnih ekipnih i individualnih indikatora (u priloženoj tablici), te usporedbom istih s drugim dijelom prošle sezone, dolazi se do zaključka da su loši rezultati Rijeke na početku nove sezone ponajviše proizvod loše igre u obrani te nedostatka sreće i koncentracije u igri prema naprijed.
U odnosu na proljeće 2014./15., Rijeka ove sezone ima veći posjed lopte te nešto veći broj kornera. Bijelima je u prosjeku potrebno desetak minuta i 2,5 udarca više za postizanje pogotka u odnosu na proljetni dio prošle sezone. Od ukupnih 76 udaraca na protivnički gol, 39 ih je išlo u okvir, uz 8 golova. Kao ključni faktor manjoj iskorištenosti prilika nameću se nedostatak sreće i koncentracije. Naime, Bijeli su u čak 7 navrata pogodili okvir protivničkog gola (Lešković i Kvržić protiv Intera; Tomasov protiv Aberdeena; Balaj protiv Slavena; te Sharbini i Leovac dvaput protiv Zagreba). Također, Rijeka nije iskoristila dva jedanaesterca (Lešković protiv Intera i Moisés protiv Slavena). Uz svu nesreću, riječki napadači su vrlo efikasni. Balaj postiže pogodak u prosjeku svaku 121 minutu provedenu u igri (na proljeće 156 minuta), a Bezjak svakih 88 minuta.
Dok je u igri prema naprijed Rijeka opasna, te u svim utakmicama kroz posjed kontrolira igru, u obrani vlada rasulo. Iako su protivnici uputili samo 27 udaraca na gol Vargića i Sluge (od toga 19 u okvir) postigli su čak 11 golova. Dok ukupan broj udaraca ne sugerira da protivnici stvaraju mnogobrojne prilike, činjenica da im je potrebno manje od 2,5 udarca za pogodak je porazna, te je dokaz da zadnji red igra na mnogo lošijoj razini nego na proljeće. Dok su na proljeće protivnicima bila potrebna preko dva sata igre (te skoro 8 udaraca) za postići pogodak, u prvih pet utakmica nove sezone potrebno im je svega četrdesetak minuta igre. Individualna statistika pet ključnih igrača u zadnjem redu koja je dostupna u priloženoj tablici ilustrira ove porazne brojke. Važno je napomenuti i da je u prvih pet utakmica nove sezone Rijeka primila čak 6 golova u neposrednih 10 minuta nakon postignutog pogotka. Ova činjenica demonstrira manjak koncentracije u obrambenim zadacima ne samo braniča već i defanzivnih veznjaka. Vrijedi dodati i podatak da vratari brane samo 42% udaraca na gol, što je mnogo manje od proljetnih 70%. Ipak, iako je bilo kikseva, mnogo je teže obraniti udarac s ruba peterca nego s ruba kaznenog prostora.
Damir Mišković je nedavno preuzeo odgovornost za loš početak sezone aludirajući na grešku s kraja prošle sezone kada težišnim igračima nije omogućen odmor iako je rezultatski sezona bila rješena. Ova teorija sigurno “drži vodu” jer su u prošloj sezoni najviše nastupa skupili većinom igrači koji trenutno “štekaju”: Tomečak (48), Leovac i Jugović (44), Sharbini i Vargić (43), Lešković (41), Mitrović (37), Samardžić (36). Uz nikad kraću pauzu između završetka prošle sezone i početka priprema za novu sezonu (samo 11 dana), većina ovih igrača je imala dodatni uteg (ili čast) sudjelovati u reprezentativnim utakmicama za vrijeme pauze, što je dodatno umanjilo vrijeme dostupno za odmor. Iako je Matjaž Kek rotirao ekipu kao nikad prije – za Rijeku je u prvih pet utakmica nastupilo čak 20 igrača uz četiri debitanta (Bezjak, Sluga, Ristovski, Roshi) i jednog povratnika (Kvržić) – traživši dobitnu formulu, to mu nije pošlo za rukom budući da je novim igračima potrebno dosta vremena za dostizanje potrebne tjelesne spreme te za prilagodbu na novi način igre.
Komentari
Related Articles
Statistika Rijeke kroz bespuća Wikipedije
Za one navijače Rijeke koji vole klupsku povijest i statistiku, službene klupske stranice na žalost sadrže jako malo informacija vezanih
Trenerski počeci
U širim krugovima nogometne javnosti manje je poznato kako je Matjaž Kek završio karijeru nogometaša i na koji način. NZS
Kantridi nogomet – Vojaku atletika
Puno se rasprava vodilo oko novog stadiona na Kantridi i njegove „prenamjene“ u isključivo nogometni. Dakle stadion koji ne bi
