Zimski san

Zimski san

Utakmicom Rijeke i Osijeka naša stara ljepotica pod stijenama je zatvorila svoja vrata, bar za ovu godinu. Posljednja ovogodišnja utakmica na domaćem terenu i još jedna pobjeda, koja znači održavanje priključka s Dinamom prije međusobne utakmice koja slijedi u sljedećem kolu, Rijeka nastavlja sanjati.

Može se reći kako je utakmica počela mnogo prije predviđenog vremena da lopta krene s centra, cijelog dana oči navijača su bile uprte u nebo i stanje travnjaka, molbe da se kiša zaustavi, a drenaža proguta vodu su uslišane, a utakmica je uspjela početi na vrijeme. Na stranu to da je stanje terena bilo daleko od idealnog, na nekoliko mjesta su postojale duboke lokve vode u kojima je lopta plivala, striktno gledano radilo se o neregularnim uvjetima, međutim nedostatak slobodnih termina i želja obiju momčadi za igrom su prevladali poteškoće.

Snažan početak, slab nastavak

Za riječke Bijele su stvari krenule vrlo dobro, bolje su stajali na terenu te su svoju nadmoć okrunili u 12. minuti kada je pogodak postigao Samardžić. Stasiti stoper se naklonio na ubačaj Jajala i potvrdio svoju odličnu ofenzivnu formu te forte koji posjeduje u skok igri. Nastavila je Rijeka napadati, redale su se (polu)prilike, okvir gola su gađali Kramarić i Krstanović, ali do poluvremena se rezultat nije mijenjao.
U drugo poluvrijeme su bolje krenuli Bijelo-plavi iz grada na Dravi, preuzeli su konce igre, iskoristili pomalo nonšalantan pristup Rijeke te zagospodarili terenom. Međutim, tada se ukazuje Moises, tek osam minuta nakon što je ušao, u 61. minuti kao poklon raspjevanoj Armadi postiže pogodak te podiže prednost.

Tada se činilo kako je sve gotovo, kako Rijeka samo treba kontrolirati rezultat do kraja te kako pobjeda neće doći pod znak pitanja. Međutim, Osijek se nije tako lako predavao. Pokazao se tvrdim orahom, borbenom i trkački raspoloženom ekipom koja je u drugom dijelu pokazala više od nogometa, a potpuno zasluženi pogodak postigli su u 73. minuti nakon velike pogreške nesigurnog Vargića. Do kraja su gosti imali i nekoliko prilika za izjednačenje, ali ponajviše zahvaljujući prisebnim riječkim stoperima do toga nije došlo, a tribine Kantride mogle su sa svojim ljubimcima proslaviti još jednu pobjedu.

Nije ovo bila dobra predstava Rijeke, po teškom travnjaku nije izgledalo da se radi o dvoboju konkurenta za naslov i člana Europa lige te momčadi s dna tablice, Riječani su bili premalo borbeni, previše zbunjeni i nepravovremeni u reakcijama. Čak je i jedan od boljih u redovima Rijeke, Ivan Močinić, imao svojih loših trenutaka te je u nekoliko navrata bio i na rubu drugog žutog kartona. Ono što vrijedi istaknuti je kako je Rijeka nastupila bez Anasa Sharbinija i Marka Leškovića (ušao je u sudačkoj nadoknadi), dvojica igrača kojima je prijetilo neigranje u Maksimiru u slučaju da dobiju žuti karton su tako sačuvani, a momčad Rijeke u Zagreb putuje u najjačem sastavu.

Točnije, tek treba vidjeti što je sa strijelcem Moisesom, ušao je u drugom dijelu, ali već nakon pola sata i izašao, pojavio se problem s nikada u potpunosti zacijeljenim koljenom. Za nadati se kako se radi o izmjeni iz predostrožnosti te kako će Brazilac biti na raspolaganju treneru Keku već ovog vikenda.

A sad adio…

Tek 2500 gledatelja je na kraju utakmice dobilo priliku pozdraviti svoje heroje, oprostiti se s njima od Kantride za ovu godinu, najsretniji su uspjeli ugrabiti dresove koje je kompletna momčad došla pokloniti najvjernijim navijačima koji su ih i jučer bodrili bez stajanja.

Bio je ovo uvod u seriju od tri gostovanja koja slijede Rijeci, između dva puta u Zagreb smjestio se i odlazak u Sevillu. Sve do jedne izuzetno bitne utakmice koje će, već se sada može reći, odrediti riječke ambicije u nastavku sezone. Pobjeda u Maksimiru donosi krajnje neizvjesno prvenstvo, pobjeda u Sevilli prolazak grupne faze Europa lige, ulozi su ogromni, ali Rijeka tako i najbolje funkcionira.

Nažalost, to će se događati daleko od Kantride, neosvojive utvrde koja je u 2014. godini pokleknula samo jednom (Dinamo, 1:2), a uz to samo tri puta su gosti odlazili svojim kućama s polovičnim plijenom (Dinamo, Sevilla, Split). U svim drugim utakmicama (njih čak 23) Rijeka je slavila pobjede, stvarajući legendu o stijenama koje svakoj ekipi tjeraju strah u kosti.

Opraštamo se od njih za ovu godinu, brojimo još jako sitno i do konačnog oproštaja, bar u ovom obliku. Vjerojatno će se tek prvih par proljetnih kola odigrati na Kantridi, zatim slijedi selidba na Rujevicu, a podno stijena će zagospodariti građevinski strojevi i materijal. Valjda će i nova ljepotica između stijena i mora biti jednako neosvojiva, gorda i ponosna kao i ova sadašnja, svima omiljena i voljena.

Komentari

komentari


Related Articles

Glavu gore! Ne “onu”…

Rijeka je krenula put Zagreba po barem bod, a vratila se već uobičajenim rezultatom, porazom, rezultatski uvjerljivim. Turoban dan, dosadna

Španjolska avantura

U trenutku kad se najbolji vaterpolo klub u galaksiji a i šire plasirao na “Final 6”, nije bilo ni sumnje

Ružičaste naočale

Zadnjih nekoliko mjeseci se na istoku grada na Rječini napokon počeo rješavati problem jednog kluba koji je pisao povijest riječkog