Zli ljudi

16 ruj., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Kada je gospodin Damir Mišković došao na čelo našega nogometnog kluba i kada je najavio renesansu prvoligaša s Kantride, malo ljudi je vjerovalo da će jednoga dana ugledati predivno zdanje povrh riječke zaobilaznice na Rujevici. Kamp kakvog se ne bi posramili ni velikani iz Lige prvaka je zasigurno postao najveće blago riječkoga nogometa i sporta općenito, a sve zahvaljujući, takoreć,  poklonjenom novcu ovome gradu i navijačima Rijeke. Nema više samodoprinosa i izdvajanja iz vlastitih džepova građana kako bi se izgradili potrebni objekti već samo postoji dobra volja ljudi koji to sebi mogu priuštiti, da nam podare nešto onakvo, kakvo sada ima naša Rijeka.

Najsretniji su zasigurno oni koji taj stadion i cijeli kamp koriste. Počevši od najmanjih pa sve do najstarijih igrača u tome klubu, svi uživaju u supermodernim odajama unutrašnjosti stadiona. U besprijekornoj travi koja podsjeća na engleske travnjake Premiershipa i svemu ostalome što krasi kamp na Rujevici. Zacijelo su i zaposlenici kluba napokon dobili dostojne uvjete za rad i normalno funkcioniranje jedne sportske zajednice. Navijači su dobili mjesto gdje je srce kluba. Dobili su mjesto s kojim se s pravom ponose i slike pokazuju prijateljima diljem Hrvatske i Europe. Dobili su privremeni dom, koji je unatoč svojim trenutnim nedostacima i dalje njihov dom. A kada se igrači i navijači osjećaju kao “kod kuće”, onda rezultat ne može izostati.

Sva ta priča oko novog stadiona, one ljepotice kojoj se svi divimo na fotografijama, još se nije ni zahuktala, a već zli i ljubomorni jezici plasiraju raznorazne teorije zavjere i kleveću ljude koji su spremni uložiti svoj novac u napredak koji je ovome gradu nasušno potreban. Uvijek je tako u ovoj našoj napaćenoj državi. Susjedovo dvorište je uvijek ljepše, a trava mu je uvijek fino pokošena. E pa da tako ne bude, valja mu zagaditi dvorište, a travu politi benzinom. Jer kako je moguće da susjed ima nešto tako lijepo, a mi ostali starimo i raspadamo se. Slična “priča” postoji i u našem predivnom gradu. Nikad sloge, nikad jedinstva, već “grintanje” i prigovaranje na svaki pokušaj unaprjeđenja učmaloga grada. Pa i onda kada netko svojim vlastitim sredstvima želi podariti nešto novo svome gradu, taj ne valja i traži mu se svaka mana te se izmišljaju razni razlozi zašto takav projekt nije podoban. Jedni bi se šetali, drugi bi išli na ribe, a treći bi se kupali. Četvrti ima svoj projekt, a onaj peti nije nikad bio na Kantridi, ali on tamo ne bi gradio novi stadion i spreman je na prosvjede.

Većina takvih koji po riječkim “kafanama” vrše usmena izlaganja o teoriji zavjere su više manje ljudi kojima “riječka bijela” baš nije draga. Radi se o onima koji ne mogu podnijeti da je jedan klub postao uspješan i da je netko tom klubu i navijačima poklonio sve ono što su sanjali. Umjesto da čestitaju na uspjehu i napokon stisnu ruku nekome koji je odlučio nešto pokrenuti, oni redovito gaze sve što označuje napredak Rijeke u svakom pozitivnom smislu. Jer je to u njima (ali svima nama) očito. Ta zločestoća koja je jača od aplauza i podrške, čestitke i pohvale.

Vjerujem kako su navijači Rijeke prezadovoljni i oduševljeni napretkom našega kluba. Voljeli su Rijeku prije, kao što je vole i sada, ni više ni manje, i upravo je mišljenje tih navijača jedino bitno. Iako ćemo uvijek “grintati” kako nam fali piva, kako je gužva na ulazu i kako nema toaleta, to su minorne stvari koje će klub zajedno sa navijačima ispraviti. Ništa ne može nadjačati volju silnih navijača Rijeke da bodre svoj klub i da žive s njime iz dana u dan. Mišljenja drugih ljudi koji pokušavaju uništiti ili potkopati našu Rijeku su bitna kao i prošlogodišnji snijeg na obroncima Učke, i takvima nije mjesto u našoj okolini, koliko god tolerantan grad bili. Naravno, za uspješnu priču su potrebni i optimisti i pesimisti. Optimisti su davno mislili da mogu letjeti pa su nam izmislili zrakoplov, dok su ovi drugi vjerovali da će se on srušiti pa su nam izmislili padobran. I jedni i drugi su doprinijeli, ali pesimisti nisu ljudi koji žele zlo već jednostavno nisu toliko sigurni u uspjeh. Mi ovdje pričamo o zlim ljudima.

Zato u subotu “puhnimo u isti rog” i donesimo Rijeci novu pobjedu koja će nas na mali koračić približiti cilju. Cilju koji nam je svima isti, a sanjaju ga generacije i generacije navijača Rijeke. Forza Fiume

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović