Znate li priču o Vasi Ladačkom?

Znate li priču o Vasi Ladačkom?

Ima jedan tip koji stoluje u panonskoj ravnici. Ponekad običava utvarati samom sebi da je mornar čije je more nestalo. Često zna biti sjetnog raspoloženja, a tada je nenadmašan. U stanju je razbiti svijet kao od šale, samo da je slučajno od stakla. Upada u bezdan i strašno se boji crne ptice. Kada mu pokušaš slomiti bagrenje obuzme ga biblijska srdžba. Inače, zaljubljive je prirode. Voli uzdisati i gledati kupačice, krišom, kroz trsku i šaš, dok preko rijeke noć pada kao plašt. Voli ljubiti u razdeljak, a posebno su mu prirasle srcu djevojke sa čardaš nogama. No, kada mu se dragana udala za drugoga netom što se vratio iz vojske, shvatio je da su sve prave ljubavi tužne. Sve spomenute hudbe, pjesnik je prebolio i na moju sreću još s anđelima na nebu ne igra raub, preferans i ajnc.

Ponekad, u besanim noćima koje su duge poput sjenki što ih prate, volim pomišljati da je se sva mudrost svijeta nalazi u njegovim stihovima. Znao sam ih zamijećivati u osobnim životnim situacijama, dogodovštinama drugih ljudi te općenito u svagdašnjim društvenim zbivanjima.

Prije nekoliko dana Rijeka je igrala važnu utakmicu. Svašta i nešto se izdogađalo u tom susretu. Meni je za oko zapela sljedeća crtica.

Sjedio sam tužan na jednoj tribini stadiona Kantride. Rijeka je izgubila te propustila zasjesti na prvo mjesto. U svojoj radosti zbog pobjede gostujući nogometaši srednjeeuropskog kluba krenuli su podijeliti sreću sa svojim vjernim navijačima.

Mojem čuđenju nije bilo kraja, jerbo mi se pred razrogačenim očima, uzvrtjela jedna davno ispjevana priča.

“Vaso spolno opći sa vama, Vaso spolno opći sa vama !!!“, diplomatski ću umotati u celofan povike koje su uputili vjerni sljedbenici modrog kluba prema igračima odjevenim u dresove boje kanarinaca. Spustili su glave, ti moderni, neustrašivi gladijatori i presječeni usklicima podvili rep, zaokrenuvši put svlačionice.

Kao što je rečeno, sve prave su ljubavi tužne.

Ima jedan tip čiji su roditelji “prijehali” u ravnicu sa negostoljubivog krša i kamena. Nije vam tamo bogznakako te ga uglavnom ljudi napuštaju u potrazi za boljim životom. Nije im za zamjeriti. Napustio ga je i Vasin otac. Bio je sitni paor i morao je prehranjivati mnoga gladna usta. Na starinskom drvenom stolu uvijek je bilo kruha, ali taman toliko koliko treba. No, mali Vasa je htio mnooogo više…

Želio je mercedese vrane, po autoputovima razigrane, skupocjene Philippe Pateke, želio je terene uzmorske, vinograde sve prigorske, usidrene uznosite jahte. Ali, nažalost nije ih mogao imati.

Zaključio je da će pod svaku, ali baš ono pod svaku cijenu steći sva moguća bogatstva ovoga svijeta. Kada je odrastao, Vasa je zanavijek otišao iz sela. Nažalost, selo nikada nije otišlo iz njega.

Dobio je mercedese vrane, po autoputovima razigrane, skupocjene Philippe Pateke, dobio je terene uzmorske, vinograde sve prigorske, usidrene uznosite jahte.

Sve navedeno, stekao je kontrolirajući i vladajući nad jednim nogometnim klubom.

Dobio je nebrojene titule prvaka, dobio je kupove i superkupove, dobio je nastupe u Europi.

Ipak, rezime svih posjedujućih nekretnina i pokretnina te naizglednih uspjeha, mogao bi se svesti na jednu po njega poražavajuću i notornu činjenicu.

Sve je im’o, ništa im’o nije.

Zaboravio je da posao koji stvara ništa drugo osim novca jest vrlo siromašan posao. Smetnuo je s uma da čovjek treba imati novac na umu, ali nipošto na svom srcu.

Nakon završenog derbija igrači Rijeke su potrčali prema svojoj vjernoj publici. Dočekao ih je pljesak i poštovanje. Bezuvjetno i beskonačno. Ljubav navijača i njihova ustrajnost kroz duge godine učinila je pravo čudo. Poznato je da ako nešto dovoljno želiš i sam svemir će se urotiti da ti u tome pomogne.

Ovaj primjer opovrgava tezu pjesnika da su sve prave ljubavi tužne. Oprosti, pjesniče, neke ipak nisu.

Jer…

Za razliku od Vase Ladačkog, Damir je odlučio uzeti lijepu, mada siromašnu djevojku. Za razliku od Vase Ladačkog vratio se u svoje rodno selo. Nije smetnuo s uma da čovjek treba imati novac na umu, ali nipošto na svom srcu. Za razliku od Vase Ladačkog, spoznao je da se voli samo jednom u životu, jer to ne bira pamet nego srce.

Naravno, uz sveznajuću svemirsku spoznaju – Zajedno smo Rijeka.

Autor: A. Žic

Komentari

komentari


Related Articles

Uvod u novu sezonu Prve HNL: pripreme i prijelazni rok (2. dio)

U drugom dijelu analize priprema i prijelaznog roka hrvatskih prvoligaša, u uvodu u novu sezonu Prve HNL na redu su

Kovač objavio popis: Vargić, Sharbini i Kramarić u reprezentaciji

Nakon što je makedonski izbornik uputio poziv za reprezentativno okupljanje Adisu Jahoviću, izbornik nogometne reprezentacije Hrvatske, Niko Kovač, na svoj

Još malo feštanja i humanosti

Nakon dva dana koja su zauvijek obilježila riječki sport, nakon dva dana “ludila” na riječkim ulicama, bio bi red da