Kopićeva lekcija Keku

06 tra., 2016 by L. Stojčić

Print this article Font size -16+

Današnja odjava pripala mi je skoro po kazni. Kad pobjeđujemo ima nas i previše koji bi dali svojih “10 lipa” o utakmici. Kad nas rezultati ne maze, onda se štafeta prepušta drugome. I sam ju često rado izbjegnem. Ovaj put je bilo: “Aj, daj ti. Bio si gore.” OK, bolje da se tu ispucam nego da ide u prazno na forum. Neće ovo bit klasična odjava, nije niti utakmica, ili bolje utakmice, nisu bile klasične. Pa ajde, neka krene tijek misli…

I na tribini, bolje rečeno logoru u Koprivnici (jer kako drukčije objasniti detaljan pregled momka sa očitim homeoerotskim sklonostima, ne samo na ulazu na tribinu, već i poslije, nakon odlaska na toalet, koji se nalazi u sklopu iste), a onda poslije (a bome i prije) na forumu se je čulo prizivanje smjene Keka ili kako ga neki, oni koji na naš forum navrate tek onda kada našoj Rijeci ide lošije, nazivaju, “štajerskog tovara”. Osobno tako daleko ne bih išao, no činjenica je da dobar dio kritika mora biti upućen upravo na ovu adresu. Situacija je čista, prije ovog dvomeča imali smo prvenstvo u svojim rukama, a u Kupu smo “samo” morali ne izgubiti. Sad smo na -4 od najpovlaštenije ekipe u povijesti nogometa, a iz Kupa nas je izbacila, to se mora reći, bolja ekipa. Pa da postanem malo “general poslije bitke”.

Matjaž Kek je u oba susreta izašao ofenzivno u 4-2-3-1 formaciji. Dok je u prvom, prvenstvenom, susretu to i bilo logično pošto smo u toj formaciji, od dolaska Mateija i Gavranovića, odigrali i vieše nego dobro. Čak je i osporavani Bradarić našao svoje mjesto pod suncem i prometnuo se u prvu veznu violinu Kekovog orkestra. U subotu je Željko Kopić, u dvoboju dva trenera s obala Drave (Kopić je rođeni Osječanin), očitao lekciju starijem kolegi. Visoki pritisak, sužavanje linija uže obrane i veze čime je zatvoren Gavranović, blokada bokova. Rijeka je obezglavljena, praktično bez udarca na gol, reakcije sa klupe mlake, rekli bismo kozmetičke. Musa, kojega mnogi poznaju kao (ispod)prosječnog stopera Zagreba, je uz Edsona (oba susreta je odigrao doktorski) izgledao kao Nesta, a Jambor i Paracki, uz Danca Christensena, kao Albertini i Gattuso. Epilog: Remi ravan porazu (http://www.hocuri.com/remi-ravan-porazu/). Snovi o (drugom) naslovu prvaka, kod dijela navijača, padaju u vodu.

I dok je u subotu ofenzivan pristup bio opravdan, u uzvratnom susretu polufinala Kupa Rijeci je bio dovoljan i početni rezultat. 0:0. Matjaž Kek, svima poznat kao trener koji zna odigrat na rezultat, upao je u zamku, pa možda i pretjeranih komentara u medijima, prozivajući ga da je ziheraš. U susret je ušao potpuno isto kao i u subotu (promjene su bile tek tehničke naravi, Mitrović, Brezovec i Balaj umjesto Leškovića, Močinića i Tomasova). Bespotrebno ofenzivno, bespotrebno preuzimajući rizik igre na sebe. Epilog: Potpuno isti kao i u subotu, uz maestralnu partiju koprivničkog Zadranina na krilu, Filipa Ozobića koji je odradio posao koji za Rijeku odrađuje jedan drugi momak iz tog kraja, Marin Tomasov. Tri laka komada, potop riječkih ambicija u mutnoj vodi koprivničke Šoderice. Matjaž Kek je u Koprivnici iznevjerio sebe. Išao je protiv svojih ideala, kao da je nekome nešto želio pokazati. Još jednom je upao u zamku Željka Kopića čija je ekipa odigrala “kekovski”. Tvrdo i agresivno u defanzivi, okomito i ubojito u napadu. Šteta, jer samo da je Kek ostao vjeran sebi, samo da je prepustio igru ekipi koja je morala napadati i tražiti gol, sve bi, vrlo vjerojatno, bilo puno, puno drukčije, a navijači s Kvarnera bi sada planirali produženi vikend u Osijeku. Tužno je bilo gledati Matu Maleša kako se zagrijava, Ivana Močinića kako se pregrijava, a sve dok su na terenu Filip Bradarić i Josip Brezovec izgledali kao dva amatera pored nekadašnjeg juniora Rijeke Gorana Parackog, većini anonimnog Nikole Jambora i, ipak klasnog, Sorena Christensena. Uključujući opet “general poslije bitke” mode, postavlja se pitanje, čemu Matjaž Kek nije krenuo s tri igrača u vezi, pouzdanim Matom Malešom iza Bradarića i Brezovca (odnosno Močinića), te se dva hitra krilna igrača? Klasični 4-3-3 koji nam je već toliko puta donio rezultat, a koji bi, u susretu u koji smo ušli s vodstvom od 2:1, bio idealan. Pogotovo nakon što nam je 4-2-3-1, od strane Željka Kopića, pročitan i brutalno rastrgan na komadiće? Šteta. Velika šteta.

No, ujedno nas to dovodi do jednog drugog zaključka, zaključka do kojega su pasionirani navijači Rijeke odavno došli. To je Kekova spora prilagodba trenutku, neki bi rekli i tvrdoglavost. Slijepo vjerovanje u određene dogme, pa čak i onda kada se s vrha Triglava vidi da to ne ide. Dakako, to ne znači da je potrebna smjena Keka, no i sam trener će morati malo olabaviti.

Ipak, bilo bi nekorektno svu krivnju svaliti na trenera, iako je on prvi među jednakima. Valja istaknuti da su, oba susreta, svi igrači odigrali kako da im je netko prije susreta u vodu usuo koktel proizvoda sponzora koprivničkog kluba. Navijače Rijeke osobito nervira činjenica da se, i s tribina i pored malih ekrana, nije vidjela želja, krv, srce. Sve to je pokazao jedan drugi nekadašnji stanovnik bijele svlačionice, momak koji je preblio tešku bolest, a koji je trećim projektilom u trup bijelog broda isti i potopio. Radi se, dakako, o Nikoli Pokrivaču, najvećem pobjedniku dvomeča Slaven Belupo – Rijeka. Neka im Nikola bude uzor u sljedećih 7 susreta. Susreta u kojem je još uvijek može pobijediti ekipu koja je povlaštenija od Tuđmanove Croatije, Kiriginovog Hajduka i od Zvezde od…, hmmm, od Zvezde od njegog osnutka. Jasno je da i oni vide i da na svojoj koži osjete rad mafijaške mašinerije Mamićeve nogometne lige, iste one koja je Rijeku, u prethodnih 29 susreta, zakinula za barem 8 bodova, dok je bar toliko poklonjeno ekipi malenog brace. Nisu niti oni slijepi kod zdravih očiju, vide i oni da prvenstvo ne smiju osvojiti, no upravo to bi moralo biti onaj impuls više, onaj impuls koji je izostao u zadnja dva susreta. Impuls koji se je vidio u očima i u igri igrača “malog” Slavena, protiv ekipe koja pretendira da bude “velika”.

“Velika” Rijeka, ove sezone ima tek 3 poraza u 36 susreta (po jedan u prvenstvu, Kupu i Europi), no simptomatično je da su sva tri bila biblijski potopi, sva tri, u možda tri najvažnija susreta sezone. Aberdeen početkom ljeta, Dinamo početkom proljeća i sada Slaven u polufinalu kupa. Sva tri poraza po 3:0, sva tri poraza karakteriziraju tri momenta:

1.) zatvaranje bokova, sužavanje linija kretanja, agresivnost protivnika,
2.) očajna igra vezne linije,
3.) kardinalne greške uže obrane (Lešković za 0:3 protiv Aberdeena, Lešković protiv Dinama za 0:2, te Samardžić za 2:0 i Mitrović za 3:0 u Koprivnici)

Na sve to se nadovezala i loša prilagodba trenera Keka, prekasne izmjene i slijepo vjerovanje u sustav. Na žalost, kada se bude podvlačila crta pod sezonu, upravo ova tri susreta će biti oni po kojima će ona biti suđena. Upravo oni su ti koji su sezonu usmjerili. Osobnog sam stava da niti ispadanje iz Europe nije tragedija, niti su to porazi od Dinama ili Slavena. Stava sam da je ova ekipa, ekipa koja se je, opet, gradila iz nova, napravila mnogo toga dobrog ove sezone. Stava sam da je napravila i dovoljno da u normalnoj ligi osvoji prvenstvo, puno veći problemi leže negdje drugdje. Gdje? Slobodan sam citirati post jednog “niknejma” sa našeg foruma, čije “gunđanje” pogađa srž. “Niknejm” je simboličan, radi se o korisniku 26.5.99.

Mislim da je vrijeme za otrežnjenje i vraćanje u realnost, ali tu mislim na apsolutno svih.

Mišković se mora otrijezniti i shvatiti da je okružen sa puno loših ljudi koji su dvolični i vide samo njegove pare, a odjebali bi njega i Rijeku odmah sutra da nestane šuška. Ta bagra uhljeba mu samo tepa i govori samo ono što on voli čuti i iz tih informacija on zauzima stav prema HNS -u i Armadi.

Mora se otrijezniti i gosp. Kek i to zbog svoje pretjerane tvrdoglavosti, mora shvatit da je vrijeme kad je došao u Rijeku prošlo, u vrijeme njegovog dolaska on je bio debelo iznad postojećeg stanja i sa svojom predanošću i poštenim pristupom nas je sve kupio, podignuo je sve na neku razinu na kojoj nismo nikad bili. Prošla godina je bila gotovo idealna jer su klub i trener bili na istoj razini savršeno sinkronizirani, a ove godine se dešava to da su ambicije i uvjeti u klubu veće nego ikad. E baš tu mislim da Kek posustaje i to baš zbog svog tvrdoglavog karaktera (neću nikad igrat tika-taku).

Prijatelju, shvati da navijači, a trebali bi i ostali u klubu, očekuju dominaciju u svakom pogledu sa svima u HNL-u osim Dinama, dok sa Dinamom očekuju neizvjesnost. Možeš gubiti, izgubi zbog lošeg dana ili super dana protivnika, ali sa 15 udaraca na gol i nitko ništa neće prigovoriti.

Igrači neka se otrijezne i shvate da sa svojim pristupom i ponašanjem provociraš poštovanje navijača, ali i dobru igru i dobar transfer jednog dana. Kramarića je upravo to prodalo. Pogledajte se svi u ogledalo i zapitajte se da li ste dali baš sve od sebe.

Moramo se otrijezniti i mi navijači i shvatit da ništa ne ide preko noći i shvatit gdje smo i ne bit nerealni jer ovo je već na rubu šizofrenije.

Kaže ona stara što te ne ubije to te ojača, a ja bih dodao, da te greške koje radiš ne ubiju, moraš ih primjetiti i prestat ih ponavljat. Kad to uspiješ onda si i ojačao.

Želim nam svima skupa da ojačamo.

Komentari

komentari

L. Stojčić

More articles by L. Stojčić