Drugi dio: Danas jedna obična priča, sutra velika legenda
Ljeto je polako bilo na izmaku, prijelazni rok je dolazio svome kraju, sa strepnjom se čekalo na izvlačenje protivnika u drugoj uzastopnoj sezoni Europa lige. Na Kantridu su stigli Vešović i Ivančić, a put Fiorentine je otišao Bagadur. U oproštajnoj utakmici Breze Rijeka je svladala Zadar s visokih 6:1, predstavljena je treća garnitura dresova s našim dvoglavim orlom, Moises je zabio hat-trick, a Cvijanović gol s centra.
Nakon što se saznalo za protivnike u skupinama EL glavna preokupacija većine vjernih navijača bila je kako izvući nekoliko slobodnih dana, godišnjeg, bolovanja ili čega već i skrojiti „badžet“ za novu europsku turneju. Puno su se navijači Rijeke ove polusezone borili sa slaganjem „badžeta“. Nakon članskih i pretplate, došlo je do brainstorminga kako odvesti cijelu obitelj na utakmice EL na Kantridi.
U pauzi se pratila i reprezentacija, pogotovo još kad je naš Krama debitirao. U prvoj (prijateljskoj protiv Cipra) imao je asist, dok je već u drugoj utakmici (kvalifikacijska protiv Malte) postigao i prvi gol za A reprezentaciju.
Premda se u najljepšem gradu radilo na mobilizaciji za Belgiju u Osijeku se nakon reprezentativne pauze ipak skupilo 30-ak navijača Rijeke gdje smo po kiši i teškom terenu dobili 1:0 golom Jugovića. Slijedilo je gostovanje u Liegeu, okupacija belgijskih pivnica i totalna dominacija na tribinama. Na terenu je u statistički gotovo izjednačenoj utakmici Rijeka izgubila uz pomoć suca i manjak sreće, iskustva…. kako smo mi tada zaključili muda. Premda je Jajalo igrao. Možda nam je lošu sreću donio i Zec koji je samo dan ranije potpisao na „vjernost“ klubu?
Da „zlo nikad ne dolazi samo“ pokazalo se par dana kasnije, kada smo izgubili od Dinama u prvom ovosezonskom međusobnom susretu. Rijeka je bila nadmoćnija, s više izrađenih prigoda ali nam ga je Soudani svima stavio u 69´, stavio nam ga je i Ante, onaj Vučemilović, koji je ponovno „odlično“ odradio svoj posao. Kantrida je bila gotovo puna, a na zapadu je bila „užarena“ atmosfera bez obzira što smo u trenutku slavlja dobili gol. Bila je ovo i prva kapitulacija Rijeke na Kantridi nakon dugo vremena.
Sljedilo je podizanje ekipe i domaća pobjeda protiv Zagreba 3:0, a zatim je Kantrida dočekala branitelje naslova, Sevillu. Španjolci su kao i mnoge velike ekipe došle podcjenjujući Rijeku i jedva izvukli bod. Prepunu Kantridu su dijelile sekunde od još jednog povijesnog uspjeha, ali smo u sudačkoj nadoknadi pokleknuli i završili remijem. Bez daljnjeg da je to odličan rezultat, ali smo svi s Kantride te večeri odlazili doma s gorčinom u ustima.
Nakon brojnih peripetija i odluka o mjestu i vremenu odigravanja jadranskog derbija Rijeka je otišla u Dugopolje na noge Hajduku i od zavisti povampirenim hajdučkim navijačima koji su koristili sva moguća sredstva da napadnu naše igrače i trenera. Armada je ispunila svoj sektor i naravno bila optužena da je također potrgala pola tribine (upitna je kvaliteta stolica koje su pucale čim bi se stalo na njih).
Još jedna reprezentativna pauza, utakmice protiv Bugarske i Azerbajdžana te Kramin gol u ovoj drugoj. Broj igrača Rijeke u raznim reprezentacijama se već značajno počeo povećavati pa Keku i nisu baš „dobro“ padale ove pauze.
Konačno je uslijedio i odgađani okršaj s Lekenikom u 1/16 kupa, pa onda tri utakmice u nizu na Kantridi, pobjeda protiv Istre u odličnoj atmosferi na zapadu, sjećanje na Blagu Zadru, a i poseban pozdrav smiješnom Radonjiću. U to vrijeme nam je maskota i magistrirala pa smo dobili i Mr. Sharky-a Pešekana. Zatim je došlo na red rušenje još jednog velikana, pobjeda 3:1 protiv Feyenoorda dan prije godišnjice pada Reala. Brojni gostujući navijači u centru grada napuhali su turističke rezultate, a bilo je i dosta igre lovice. Niz domaćih utakmica završili smo remijem s Splitom. U to vrijeme Rijeka je imala gust raspored i utakmice svakih par dana pa ni ne čudi da je neke igrače Kek ostavio u Rijeci i s kombiniranom ekipom „tukao“ gospare. Možda bi i za riječke navijače bilo bolje da su ostali doma, naime na granici s BIH isti su zadržani, nije im dozvoljen prolaz te su se morali vratiti za Rijeku nakon prevaljenog ogromnog puta. Već 3 dana kasnije gostovali smo u Koprivnici i izvukli još jedan remi, valjda su u glavi neki igrači već bili u Rotterdamu, neki su glavu i izgubili, pa je tako Zeko otišao u šumarak.
Sljedeće odredište bio je Rotterdam, brojni navijači uputili su se već dan ili dva prije, uživati u blagodatima Nizozemske turističke ponude, okupilo se više od 700-tinjak riječkih navijača koji su još jednom i na gostujućem terenu bili glasniji u velikom dijelu utakmice. Nažalost u utakmicu smo ušli prestrašeno i primili rani gol, dok smo se posložili već je bilo kasno. Ipak većini će ostati uspomena na jedno lijepo gostovanje, a Rijeci je i dalje ostala šansa za prolaz dalje.
Svu gorčinu zbog poraza protiv Feyenoorda igrači su iskalili već sljedeće kolo na Lokomotivi kada smo ih po drugi puta dobili 6:0 sa 5 golova sjajnog Kramarića. Uslijedila je još jedna reprezentativna pauza uz nastup 7 naših reprezentativaca protiv Argentine i gol Anasa. Održao se također i tradicionalni mimohod za Vukovar koji je okupio preko 2000 ljudi. Riječki navijači pratili su i utakmicu u Milanu nakon koje se pokrenula velika polemika o hrvatskoj nogometnoj močvari. Neki su Riječani imali loših iskustava s opljačkanim autima na parkingu. A što se tiče močvare, naravno da su neki svu vodu okretali na svoj mlin, pokušavši se prikazati mučenicima većim i od Isusa Krista, organizirali velike prosvjede da bi na kraju još jednom pojeo vuk magare.
Završni sprint prije zimske pauze počeo je dobro, upisali smo pobjedu u Zadru, zatim i prvu povijesnu u skupinama EL kada smo porazili Standard i zadržali šanse za prolaz skupine te smo pobijedili Osijek na Kantridi. U Zadru je tradicionalno bio pristojan broj naših navijača, Stanovima se orila pjesma Armade dok se u isto vrijeme u Zagrebu provodilo vođenje kluba s ulice. Protiv Standarda doma što se posjete tiče je moglo i bolje. Zapad je kao i većinu utakmica bio ispunjen, Armada je još jednom dokazala da je 12. igrač ali i „štit“ kluba kako je i prikazano na koreografiji. Tukli smo doma zatim i Osijeka, pisali dopise MUP-u i raspravljali o crnim listama. Na kraju smo svi mogli kupiti ulaznice u Rijeci i mirno otići za Zagreb u nadi da ćemo se maksimalno približiti Dinamu. Skupilo nas se na jugu gotovo tisuću, i više nego dovoljno da se nadglasaju domaći „navijači“. BBB-a nije niti bilo a ove ostale ne vrijedi niti spominjati. Kao rijetko koji puta, i za razliku od prošlih godina, došli smo s vjerom u dobar rezultat ali nažalost vratili se pokisli i s još jednim bolnim porazom.
Za kraj Eurolige u ovoj sezoni ponovno se putovalo u Sevillu gdje nas je kao i lani čekala posljednja utakmica u skupini. Ponovno su mnogi iskoristili ovo gostovanje za obiteljski izlet, koji nam se već pretvara u tradicionalno gostovanje za kraj godine, tko zna što nas čeka iduće sezone. Grad je već mnogima poznat, ima se što za vidjeti i uživati uz relativno jeftinu pivu. Okupljanje je ponovno bilo u samom centru, kod već iskušane pivnice nedaleko katedrale. Skupilo se ponovno 700-tinjak naših te su u korteu praćeni policijom promarširali centrom. Sa tribina su se poslale poruke Šukeru koje baš i nisu dobro sjele domaćima. Dečki na terenu su dali sve od sebe i nitko im nije zamjerio za poraz. Bila je to jedna lijepa priča za oproštaj od Europe.
I dok su se neki tek vraćali sa dalekog gostovanja trebalo je poći još do Kranjčevićeve pa da se podvuče crta i u HNL-u. Tribina se još popunjavala, transparenti vješali a već smo vodili. Sharba je zabio u 25. sekundi utakmice i za pretpostaviti je bilo da će to biti jedna lagana pobjeda. Pokazalo se to krivim nakon 20-ak minuta kada smo uz isključenje Močinića iz istog prekida primili i gol. „Jaki“ Močo uspio je iz ljutnje izbiti staklo na putu do svlačionice, lom se pronio stadionom a na tribini su se smišljale priče o mogućem događaju. Utakmicu smo na kraju dobili, ali nimalo lagano kao što smo mislili na početku. Osim po još nekim i ne tako lijepim događajima utakmica će se pamtiti i po tome što je to bio posljednji nastup Andreja Kramarića za Rijeku.
Andrej je otišao, neki novi dolaze, mi smo tu, tu smo bili prije, tu i ostajemo bez obzira na sve. Pratit ćemo Rijeku gdje god da treba. Pratit ćemo Rijeku i na kraj svijeta. Pratit ćemo Rijeku jer Rijeka to smo MI!
Foto: www.novilist.hr, www.armada-rijeka.hr
Komentari
Related Articles
Finale Kupa: čin drugi
Nošeni sjajnom podrškom na Maksimiru, bijeli su u prvoj utakmici odličnom igrom stekli minimalnu prednost pred današnji uzvrat na rasprodanoj
HNK Rijeka’s official reaction to Manchester City’s racism allegation
HNK Rijeka issued an official statement in response to allegations in the media in relation to the alleged incident in
U obranu 4 boda
Premijerligaški tempo momčadi Rijeke nastavlja se u nedjelju susretom sa uvijek nezgodnim Slaven Belupom. Još uvijek nedorasli Osijek lakoćom je
