Duh Kantride

23 srp., 2016 by S. Host

Print this article Font size -16+

Nogometaši Rijeke uvjerljivo su svladali susjede s one strane Učke, u prvoj domaćoj utakmici novog izdanja HNL-a.

U idealnom terminu za nogomet, petak, 20 sati, oko četiri tisuće navijača bijelih uputilo se na zdanje zamjenskog stadiona, da pogleda porinuće bijelog broda, u olujna mora nove sezone hrvatskog nogometa. Dosadašnja praksa bila je da na brodu ima puno novih mornara, predvođenih istim kapetanom. No ove sezone, posada je skoro ista, uigrana, a neki iskusni morski vukovi zamijenili su plovidbu Jadranom za druga mora. Njihove pozicije popunjavaju se pristiglim kadetima (i još će), no ne treba sumnjati da će kapetan broda, Kek, kao i do sada, od njih učiniti prave mornare, te da će bijeli brod i njegova zastava na jarbolu izazivati paniku i strahopoštovanje u koju god luku budu pristajali.

A sinoć je odaslano upozorenje svima što ih čeka ako i pomisle da mogu mirno uploviti u riječki zaljev. Goropadna Rijeka, u jednom od najboljih prvih poluvremena Kekove ere, istorpedirala je Istrin brod. Puštali su crno-zeleni na sve strane, a Riječani, predvođeni udarnim dvojcem Bezjak- Gavranović, upadali i nemilice kupili plijen. Bilo je to 45 minuta noćne more za Istru. I očaja. Jer, praksa je pokazala da su ti obračuni žilavi, da na kraju otpor gostiju ipak popusti, ali uz dosta muke. No, ono je bila Istra Igora Pamića, i neka druga filozofija i stil… a možda i kvaliteta.

Krajnjim ishodom zadovoljniji definitivno mogu biti gosti. Kako su stajali na terenu, pogotovo u prvom dijelu, uz očekivano spuštanje intenziteta napada domaćina u drugom dijelu, ovo je za njih sasvim prihvatljiv rezultat. Rijeka nije pokazala da ima neku slabu točku, pa je, često osporavan Zhuta, sinoć odigrao najbolju utakmicu u riječkom dresu. Netko će možda reći da ova i ovakva Istra ne može biti mjerilo, ali ako može biti za napadača može onda i za obrambenog. No, ubrzo slijedi, valjda, pravi test i mjerilo snage ove Rijeke. A po prikazanom, uz ovakav pristup, ne treba sumnjati da će i on biti položen.

Sinoć je otvoreno i novo poglavlje posjete Rujevici. Nakon mnogo prolivene žuči, opravdano i neopravdano, svakome na savjest, s bilo koje strane, ako one uopće i postoje, jer ne bi trebale, jer strana se zna, jedna jedina, Rijeka! Sinoć se na Rujevici pojavio duh Kantride, podsjetio sve zašto toliko volimo ovaj klub, još jednom potvrdio da navijače nitko s razglasa ne treba učiti kako da navijaju, u kojoj minuti da podignu šal. Sve te emocije, ljubav, ali i frustracija, kulminirala je pred kraj utakmice, kada je cijeli zamjenski stadion navijao zajedno, preko obje tribine. Tih 10-tak minuta spontanosti, kada pogledi nisu bili na igračima, već prijateljima na suprotnoj tribini, spojeni u jedno veliko srce koje tuče jedino i samo za naš klub. Da, treba reći, da je netko jako nepromišljen, reagirao glupo, odlomio stolicu i bacio je u teren, umalo pogodivši istom Ristovskog. U vidu da je policija bila nevidljiva, redari na ulazu više nego li korektni, najavljenog micanja ograda, nadajmo se da je ovo izuzetak koji se neće više ponoviti.

Rijeka, na terenu, predvođena Kekom, po sinoćnjem prikazu, jamči i ove sezone mnogo veselja i radosti za sve navijače. Barem za onih četiri tisuće koji su prisustvovali otvorenju nove sezone na domaćem terenu. I deset minuta duha Kantride…

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host