Izaberimo obranu

25 lip., 2015 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Nakon što smo birali najboljeg vratara na red dolazi obrana. Pogledamo li u prošlost ali i sadašnjost momčadi s Kantride naići ćemo na niz respektabilnih imena kojih se ne bi posramile niti puno jače momčadi od Rijeke. Neki od njih kroz igre u Rijeci su uhvatili i reprezentativni dres, a neki su to uspjeli igrajući kasnije za neke druge klubove. Zanimljivo je kako je u prvoj sezoni neovisnoj Hrvatskoj Rijeka primila točno jedan pogodak po susretu (22/22). U sljedeće dvije sezone Riječani su svoje uspjehe temeljili na granitnoj obrani. u sezoni 1992/93 u 30 susreta primili su 24 pogotka, godinu potom u 34 susreta 27. Taj trend se promijenio u sezoni 1994/95.

Dugo godina zatim bijeli su primali više pogodaka nego što su odigrali susreta, a negativni rekorderi su sezone 1995/96 kada su igrači Rijeke morali vaditi loptu iz mreže čak 56 puta u 36 utakmica, te sezona 2006/07 kada su u 33 susreta kapitulirali u 53 navrata. U posljednje dvije sezone obrambeni zid ispred vratara opet je vrlo važan čimbenik u izgradnji rezultata. Posebno je uspješna bila posljednja sezona u kojoj je riječka obrana posrnula u 29 navrata u 36 susreta.

Za vas smo u ovoj anketi izdvojili one za koje smatramo da su kroz godine iza nas bili najbolji i koji su nam ulijevali najviše povjerenja. Birat ćemo lijevog i desnog bočnog igrača te dva središnja braniča. Izbor kao ni kod vratara nije jednostavan i biti će zanimljivo da se prisjetimo nekih već pomalo zaboravljenih igrača koji su ponosno nosili dres Rijeke.

Lijevi bek

Dalibor Višković dugo godina je suvereno vladao lijevim bokom. Rijetko kada bi razočarao, neprelazan u obrani i vrlo probojan prema naprijed. Dres Rijeke nosio je od 1995. do 2002., a u tom periodu zabilježio je 156 nastupa.

Kristijan Čaval, za Rijeku je nastupao u dva navrata. Nakon što se iz juniora priključio prvoj momčadi, član momčadi bio je od 1996. do 2005. A nakon povratka 2010. godine igračku karijeru zaključio je 2013. Čaval je u svojoj igri bio poznat kao igrač koji se nije libio pucati s raznih pozicija tako da je nerijetko bio i strijelac. U karijeri je zabio 25 pogodaka od čega u dresu Rijeke čak 14 u 211 nastupa koliko je ukupno zabilježio u bijelom dresu.

Iako je nastupao relativno kratko za Rijeku, Manuel Pamić je ostavio upečatljiv dojam, a ponajviše se, osim fizičkim predispozicijama, istaknuo asistencijama. Kada ga je Red Bull Salzburg kupio i odveo u svoje redove mnogi su predviđali da je pred njim blistava karijera, no stvari se ipak nisu odvijale prema željenom scenariju. Na kraju je Pamić otišao u Spartu iz Praga iz koje je posuđivan u talijanske klubove u kojima je pokušao, ne baš uspješno, vratiti karijeru na pravi put.

Jasmin Mujdža imao je čast biti dijelom momčadi koja je osvojila Kup u sezoni 2004/05, za Rijeku je ukupno upisao 47 nastupa. Godinu dana kasnije njegovu poziciju zauzeo je Krunoslav Rendulić i ponovio uspjeh svojeg prethodnika. Posebno se pamti njegova asistencija za Novakovića kojom je Rijeka izborila finale s Varteksom, gdje je u prvom susretu ponovno bio asistent, ovoga puta za četvrti pogodak koji je postigao Fredi Bobič.

Naravno tu je i Marin Leovac, koji je u Rijeku stigao iz bečke Austrije. Igrama u Rijeci brzo je privukao pažnju na sebe i ubrzo je postao hrvatski državljanin nakon čega je redoviti sudionik svih reprezentativnih okupljanja.

Desni bek

Teško je govoriti o najboljim desnim bekovima a potragu ne započeti s legendarnim Mladenom Romićem. Pokojni Romić je stigao u Rijeku 1988. godine i pod stijenama se zadržao sve do 1994. U tom razdoblju ovaj stasiti Hercegovac uspio je skupiti i tri nastupa za reprezentaciju. Nakon dvije godine, 1996. se ponovno vraća u Rijeku gdje ostaje naredne dvije sezone. Sveukupno je za Rijeku nastupio 179 puta.

Iako često kod dijela navijača osporavan Božidar Čačić odigrao je vrlo dobro za Rijeku u sezoni u kojoj se borila za naslov do zadnje sekunde. Posebno će pamtiti utakmice na samom kraju te sezone, kada je njegov gol protiv Hrvatskog dragovoljca odlučio pobjednika, a na Poljudu, u sada već legendarnom dvoboju protiv Hajduka u kojem je Rijeka slavila s 1:3 također se upisao u strijelce načevši Pletikosu u 13. minuti.

Goran Vincetić, također se predstavio kao vrlo dobar igrač u vrijeme dok je nosio bijeli dres. U dvije sezone nastupio je 52 puta i postigao jedan pogodak.

Još jedan igrač koji sigurno zaslužuje status legende u klubu je i Daniel Šarić. Karijeru je započeo i završio u Rijeci. U međuvremenu je nastupao i u Španjolskoj za Sporting iz Gijóna, s Dinamom je igrao u Ligi prvaka nakon čega je sreću pronašao u grčkom Panathinaikosu. Nakon toga slijedi povratak na Kantridu i kao šlag na kraju bogate karijere, u kojoj je upisao i čak 30 nastupa za reprezentaciju, stižu i dva naslova pobjednika Kupa Hrvatske. Na Svjetskom prvenstvu u Koreji i Japanu 2002. godine nastupio je u sva tri susreta koja je Hrvatska odigrala, od čega dva puta u početnoj postavi.

Ivan Tomečak došao je u Rijeku 2013., i unatoč tome što je došao iz omraženog Dinama, vrlo brzo je svojim načinom igre i odnosom prema klubu osvojio simpatije navijača. Njegovi ubačaji s boka često su „pola zgoditka“, a posebno su im se radovali Benko i Kramarić koji su se nadavali zgoditaka nakon njegovih prodora. Njegove igre nisu prošle nezapaženo niti kod izbornika na čijem se širem popisu nalazi i Tomečakovo ime. Jedan od najvažnijih trenutaka u dresu Rijeke dogodio mu se na terenu na kojem je odrastao, kada je u prvom susretu finala Kupa pogodio za 0:1, čime je otvorio put prema osvajanju Kupa.

Središnji braniči

Posebna su priča središnji braniči. Lista imena koji kandidiraju za samo dva mjesta je takva da niti da ih biramo četiri izbor ne bi bio jednostavan. Pokojni Dubravko Pavličić bio je član generacije „Čileanaca“ koji su osvojili omladinsko Svjetsko prvenstvo, a kako Dinamo nije prepoznao njegov talent skrasio se u Rijeci u kojoj je pustio neizbrisivi trag. Stariji će se navijači posebno sjetiti pogotka u finalu Kupa 1994. koji na kraju ipak nije bio dovoljan za slavlje.

U tri navrata Elvis Brajković bio je član Rijeke, a 1996. je kao igrač riječkog prvoligaša sudjelovao i na Europskom prvenstvu u Engleskoj.

Damir Milinović je zasigurno bio jedan od najupečatljivijih igrača koji su nosili dres Rijeke u devedesetima. U čak četiri navrata nosio je bijeli dres, no možda i najsvjetliji trenutak karijere dogodio mu se u Zagrebu kada je s klubom iz Kranjčevićeve proslavio naslov prvaka, ono što nije uspio s Rijekom 1999.

Nešto mlađi Andre Mijatović bio je komandant obrane prije nego li je Rijeku zamijenio Dinamom. Vrlo je cijenjen u Njemačkoj u kojoj je godinama igrao prvu i drugu ligu.

Peter Lerant je sudjelovao u oba osvojena trofeja u Ježićevoj eri. Ovaj stasiti Slovak poznat kao ptica selica najviše je utakmica (65) u karijeri odigrao upravo za Rijeku.

Mario Tokić jedan je iz čitave lepeze igrača koji su nakon igranja za Rijeku karijeru nastavili Dinamu. U razdoblju od 1992. do 1998. Tokić je skupio 134 nastupa za Rijeku nakon čega je prešao u redove zagrebačke momčadi. Vrlo dobru karijeru napravio je kasnije u austrijskoj Bundesligi.

Robert Rubčić u nekoliko je navrata igrajući za Rijeku skupio 184 nastupa. Debitirao je u davne 1982. godine, a karijeru je završio također u Rijeci 1996.

Na kraju tu su i igrači koji su i trenutačno u kadru. Lešković i Mitrović predstavljaju budućnost Hrvatskog nogometa, a iako su obojica još uvijek mladi, u uspjehe Rijeke u posljednje dvije sezone ugradili su vrlo značajan doprinos. Obojica su povremeni reprezentativci, a podatak da je riječka obrana prošle sezone primila 29 pogodaka u 36 susreta dovoljno govori koliko su pouzdani.

Ne treba s uma smetnuti niti Daria Kneževića, koji u posljednje vrijeme prolazi teško razdoblje protkano ozljedama. Nažalost, ozljeda ga je spriječila i u tome da u Juventusu pusti dublji trag. Nakon što se izborio za dres Juventusa i nakon samo tri nastupa, ozljeda ga je udaljila iz momčadi i spriječila u tome da postigne i više. Raritet je da u 148 nastupa za Rijeku nije zabio pogodak.

Neki će se prisjetiti i samozatajnog Mladena Ivančića, koji se nakon neuspješnog pokušaja osvajanja naslova prvaka otisnuo u Austiju gdje nije uspio nastaviti s igrama kakve je pružao u Rijeci pa se vrlo brzo vratio na Kantridu gdje je i završio karijeru.

 Loading ...

 Loading ...

 Loading ...

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader