Na krilima bure pometite Dinamo!

Na krilima bure pometite Dinamo!

Trebalo je imati čelične testise ,užareno srce, hladnu glavu i upravo nevjerojatnu glad za pobjedom, pa se u orahovoj ljusci odnosno batiskafu “Trieste”, u vlasništvu američke mornarice uputiti u epsku pustolovinu, zaron u najdublju podmorsku dolinu na svijetu zvanu Marijanska brazda koja se nalazi u Tihom oceanu. Na njenom dnu, na dubini od 11 kilometara, vlada potpuni mrak, temperatura vode je blizu ledišta, a tlak je više od tisuću puta veći od standardnog atmosferskog tlaka na razini mora i čovjeka bi zdrobio poput kukca. Također spuštajući se u srce bezdana, možete sresti bizarne, morbidne, zastrašujuće oblike života koja svojim izgledom podsjećaju na suludi genetski megamiks vanzemaljaca, dinosaurusa, Babaroge i zmajeva iz bajki.

23. siječnja 1960. godine, mornarički poručnik Donald Walsh i švicarski biolog mora Jacques Piccard došli su do najdublje točke Marijanske brazde pod nazivom “Challenger Deep“ i osvojili ono što se naizgled činilo nemogućim osvojiti.

Trebalo je imati čelične testise ,užareno srce, hladnu glavu i upravo nevjerojatnu glad za pobjedom, pa se odlučiti na uspon prema 8848 metara visokom Mount Everestu najvišoj planini na svijetu koja je dio himalajskog planinskog masiva smještenog u Aziji između nizina rijeka Inda i Gangesa na jugu i Tibetanskog visočja na sjeveru. Izazovi koji se moraju svladati putem su: hladnoća, strmina, nedostatak kisika, snijeg, užasan vjetar koji znade puhati i 250 km na sat, snježne lavine, teške visinske bolesti.Srpanj je najtopliji mjesec u godini, a tada je prosječna temperatura blizu vrha -20° C. Ispod samog vrha, ima jedno područje poznato kao Rainbow Valley (Dolina duge) radi tijela alpinista koja leže na njenom dnu još uvijek obučena u raznobojne pernate jakne. Od početka osvajanja Everesta na toj je planini poginulo oko 450 penjača.

29. svibnja 1953. kao prvi u povijesti novozelandski alpinist i istraživač Edmund Percival Hillary i nepalski šerpa Tenzing Norgay došli su na “krov svijeta“ i osvojili ono što se naizgled činilo nemogućim osvojiti.

Obje pustolovine ostavljaju me doslovno bez daha, skoro kao zalazak sunca nad Kvarnerom i Učkom. I obje su da se uvijeno, diplomatski, “u svilenim rukavicama“ izrazim, pravi pravcati “pičkin dim“ odnosno da se pripadnice ljepšeg spola ne uvrijede zbog naizglednog, ali zaista nepostojećeg seksizma, upotrijebit ću i termin “goli kurac“, naspram onog pothvata što ga je ostvarila HNK Rijeka protekle godine.
Imala je čelične testise ,užareno srce, hladnu glavu i upravo nevjerojatnu glad za pobjedom.

Morala je savladati bezbrojne prepreke i nedaće, sve silne Scile i Haribde (predobro poznate svim domaćim pratiocima i poklonicima te divne igre s loptom zvane nogometom) koje su vrebale u močvarnim uvjetima dragog nam nadmetanja u HNL-u i osvojila ono što se naizgled činilo nemogućim osvojiti. 

Titulu prvaka.

Glavni i jedini takmac u toj povijesnoj nam godini bio je zagrebački Dinamo.

Isti klub dolazi u goste ove nedjelje na Rujevicu povodom odigravanja 23. prvenstvenog kola.

U ovoj godini ne odvija se utrka za prvo mjestom između Rijeke i Dinama. Jedan od razloga je što su “bijeli“ nažalost morali prodati svoje šampionske igrače, jer stavimo li ruku na srce, drugi izvori prihoda gotovo da i ne postoje. 

No, isto tako što je očigledno i slijepcu, u metropoli je na početku natjecanja 2017/18 uključeno zvono na uzbunu. Vladar u sjeni, a zapravo najobičnije dno dna, “Marijanska brazda “, ništa ovog puta nije prepustio slučaju. 

Zorni je pokazatelj izbor “djelitelja pravde“ u narednom nam susretu. Provjereni su to i dokazani zviždači, koji su već Rijeci znali “uzimati mjeru“.

Nabrajati njihova (zlo)djela je potpuno besmisleno, jer bi popis poprimio “debljinu“ telefonskog imenika New Yorka, dok su se imenici još ukoričavali.

Dovoljno je samo spomenuti da je glavnom sucu Širkan kao drugi otac. On ga je i uveo u organizaciju ljudi “od krvi i mesa“. Vjerojatno su zapjevali bećarac uz tamburašku potporu prilikom regrutacije. Kako ono? Ah, da.“Mila majko ti ne roni suza, sudačka mi dolikuje bluza. Ja sam sudac i moj tata bio, otac sinu zanat ostavio“.

Bogme ga i naučio. Nadodao bih za kraj.

Ipak, i još nešto. Našim igračima.

Doletite samo na travnjak i pometite Dinamo kao naleti bure ( koja se očekuje u nedjelju) suho lišće.

Nek vam u uhu bude ona naša dobro znana… 

Koju je onomad lijepo zarežavši izrekao sve što je ikada trebalo izreći o Rijeci. 

Cijeli njen sukus, bit, srž, esenciju kluba s obala najdražeg nam Kvarnera, legenda i ikona riječkog rocka, veliki, veliki Zoran Prodanović-Prlja.

“Rijeka ima muda, Armada to smo mi, bili smo i ostali sami protiv svih, idemo, Rijeko mi te volimo“!

Komentari

komentari


Related Articles

“Zajedno ste *****”

Upisali su nogometaši Rijeke nova 3 boda na svoj konto. Očekivano. Gosti iz Zagreba, novi prvoligaši, iako su 4 puta

Osmijeh se vratio u grad

Ovdje nitko nije normalan, nije normalan, nije normalan… Poveo je od uha do uha nasmiješeni Matjaž Kek ovu pjesmicu na

Tko je kriv za poraz?

Svi nogometni razgovori i danas počinju pitanjem tko je kriv za poraz Rijeke, teško se oteti dojmu da su izabranici