Rekvijem za niže lige

Rekvijem za niže lige

Susret Rijeke II i Novigrada u subotnje popodne na Rujevici privukao je nezanemariv broj posjetitelja. Reprezentativna stanka, besplatan ulaz, kasno ljetno vrijeme i interes za uvidom u napredak potencijalnih mladih nada kluba s Kantride pridonio je posjeti, međutim, navedeni susret je pokazao kako je riječka publika spremna podržati razvoj projekta rezervnih ekipa u koji su ušli zajedno s još nekoliko prvoligaša. B sastavi momčadi ustaljena su praksa u većini zapadnoeuropskih liga te služe kao idealna prilika za nametanje, vraćanje u formu te privikavanje igrača koji balansiraju između prve i druge ekipe na sustav igre i kompetitivni tempo. No, je li zbilja sve tako ružičasto?

Lice prve naličje je druge

Kako je prošla Vela Gospa, došlo je i vrijeme za podvlačenje crte i analizu uspješnosti nastupa hrvatskih predstavnika u europskim natjecanjima. Jedna od činjenica koja je isplivala na površinu je ta da je Hrvatska nogometna liga znatno dobila na kvaliteti uvođenjem Lige 10 te sada ima četiri vrlo konkurentna kluba i još barem dva koji graniče s tim epitetom. Uživajući u pohvalama na račun povećanja kvalitete prve lige, Hrvatski nogometni savez spremio je niže lige u zapećak svojih briga. Smanjenje broja klubova u Prvoj ligi dovelo je do koncentracije kvalitete u najvišem rangu, kao i do dolazaka stranih igrača u manji broj klubova, no kako se to odrazilo na niže lige?

Kako je ovogodišnja Druga hrvatska nogometna liga nikad slabija, moglo bi se zaključiti da je bilo iluzorno očekivati da će se pustošenjem kvalitete u Drugoj ligi i na taj način jačanjem prve lige, u Drugoj ostati dovoljno kvalitete za snaženje Lige 10, a kamo li sadašnje Lige 12, ili lanjske Lige 16. Pridodamo li ovom ‘kadrovskom’ pitanju i financijsku komponentu u kojoj se klubovi natječu u nogometnom ‘chi fa menu’ kako bi izbjegli prelazak u viši rang natjecanja, jasno je da nešto neophodno zove na promjenu. Kao najlogičnije rješenje nameće se smanjenje broja klubova u Drugoj ligi i mijenjanje sustava natjecanja u nižim ligama, kao i povećanje zahtjeva potrebnih za igranje u Drugoj ligi, sve kako bi se prelazak iz Druge u Prvu ligu učinio što bezbolnijim za klubove, a ne predstavljao astronomski skok u troškovima organizacije i uređenju infrastrukture.

U periodu teške socio-političke i ekonomske situacije, nije neobično da se zaziva populistička i kulturna strana sporta te se spominje vraćanje ‘tradicionalnih nogometnih sredina’ kao što su Slavonski brod, Sisak, Varaždin ili Šibenik, no guranjem klubova koji nisu spremni na prelazak u viši rang dovodi se samo do daljnjeg zaduživanja i podredno raspada tih sredina. Možda bi se netko trebao zapitati kako su ti klubovi, osim sumnjivim poslovanjem još sumnjivijih vodstava, i dospjeli na današnje grane. U krajnjoj liniji, kulturna i populistička komponenta nižih nogometnih liga, pogotovo u zapadnoj Hrvatskoj, u potpunosti je anulirana posljednjom reorganizacijom ligaških natjecanja. Dosadašnja Treća liga zapad, koja je pružala zanimljiv naboj lokalnih klubova uz ne prevelike troškove, praktički je izbrisana s karte kako su se klubovi regije odlučili za odbijanje ulaska u zajedničku treću ligu s centrom Središte. Liga je  opstala u gotovo nepromijenjenom sastavu, no sada se nalazi još jedan rang niže.

fotka 2

Refleksija na Rijeku

Kako ovo sve utječe na Rijeku i zašto uopće pričamo o tome? Ulaskom u projekt B momčadi, kao što je već rečeno, stvorili su se uvjeti za širenje kadra na manje bolan način i uz izbjegavanje slanja trenutno ‘prekobrojnih’ na tribine. Međutim, navedeni sustav neće poslužiti svrsi ukoliko ne bude odrađen u dogovoru sa strukom prve ekipe i ukoliko ne bude nastupao u iole kompetitivnoj ligi. Subotnji susret bio je ogledni primjerak problema. Novigrad, kao jedna od ekipa koje pretendiraju na sam vrh Treće lige, pa čak i na promociju u viši rang natjecanja, pokazao se kao nedorastao protivnik. Iz vlastitog iskustva praćenja trećeligaških susreta, ovo je jedna od slabijih predstava uopće. Istina, razlika u kvaliteti zna dovesti do umrtvljivanja susreta, dok se podjednako ‘nekvalitetne’ momčadi ipak otvore i pruže oku ugodniji nogomet, no više od toga boli činjenica kako je igra Rijeke II bila apsolutno stihijska.

U jednu ruku razumljivo je kako nema uigranih linija kretanja niti automatiziranog sustava igre u momčadi koja je tek u drugom kolu, no isto tako – riječ je o igračima koji su dobar dio prošle dvije sezone proveli igrajući zajedno što bi trebalo olakšati stvaranje kohezije i navikavanje igrača na ekipne zadatke. Razvoj mladih igrača i njihova prilagodba na razne sustave igre i različite situacije vrlo je bitna, no ukoliko se to ne odradi po sistemu prve ekipe, Rijeka II će moći funkcionirati samo kao odvojeni entitet, ne i kao projekt iz kojega će Rijeka imati koristi. Također, bez da ulazimo u pitanje trenerskog potencijala struke Rijeke II, prilično je očito kako taktički i pedagoški ta struka nije na razini dovoljnoj da isprati zahtjeve postavljene u prvoj ekipi. Pošto je klub u većem dijelu privatiziran, na upravi je da bira zaposlenike i odlučuje što je najbolje, no pogreške u izboru neće se očitovati samo u gunđanju navijača, već i u rezultatima projekta koji će tada voditi i do većeg troška poslovanja kroz dovođenje novih igrača u prvu ekipu ako nitko iz Rijeke II ne bude spreman uskočiti u njihove cipele.

Posljedice – na tanjuru

Prvotimci i oni iskusniji – Knežević, Ajayi i Budicin – odigrali su susret na iskustvo ili pokazali nedovoljno da opravdaju potencijal, dok su mlađi igrači pokazali zavidnu razinu nonšalantnosti i nedostatka voljnog momenta. Dangubić je dokazao da ima potez, no bio je izgubljen u taktičkoj postavci veznog reda, Klapan je učinio jasnijim zašto je sezonu posudbe u Speziji proveo van travnjaka, dok je Gerald ukazao na standardan problem igrača iz Abuje – nedostatak obavezne igre. Igrači od kojih se najmanje očekivalo i koji su najmanje razvikani pokazali su i najviše želje – Kokorović i Scaglia (solidan na desnom beku – bez bekovskih linija kretanja, ali s velikom požrtvovnošću i agresivnošću) – ali kvaliteta je još uvijek veoma upitna. Najbolji i najkoncentriraniji dojam ostavio je lijevi bek Jamilu Collins, no tu se postavlja pitanje je li ovo stepenica niže za njega nakon sezone u Pomorcu i Drugoj ligi, ma kakva ona bila.

Odigravanjem ovakvih polu-revijalnih utakmica u sustavu koji nije kompatibilan onom prve ekipe, mladi igrači i rekonvalescenti neće dobiti okus kompetitivnog nogometa, niti rutinu i uigranost potrebnu da bezbolno uskoče u kadar prve ekipe u slučaju nužde. Restrukturiranjem nižih liga, koncentracijom njihove kvalitete i prelaskom Rijeke II u viši rang, igrači bi se barem navikli na tradicionalno teške gostujuće terene i borbeni pristup domaćina, kao na primjer u slučajevima gostovanja u Imotskom, Vinkovcima ili Mladini. Naravno, ne smijemo izuzeti iz razmatranja niti značaj držanja pod okom i na okupu mladih igrača, no tu se opet nameće pitanje struke koja mora biti spremna i sposobna prilagoditi plan igre i treninga na način da ‘matični’ klub ima maksimalnu korist od projekta.

Put bez “pripreme”

Rijeka i Riječani su pokazali kako imaju volje, želje i elana podržati projekt B momčadi i nadam se kako će isti zaživjeti što brže, tako da u idućoj kolumni na ovu temu dobijem priliku posuti se pepelom, međutim ako se po jutru dan poznaje – u cijelu priču se ušlo zbrzano te bez adekvatne pripreme i kadroviranja. Neki komentari i stavovi možda djeluju i pregrubi, no nisu dobiveni samo na temelju jedne utakmice, već kontinuiranog praćenja nižih liga i omladinske škole HNK Rijeke, a na probleme je bolje ukazati što ranije i što izravnije. Do tada ostaje samo nada da ćemo u budućnosti imati prilike u prvoj momčadi, osim oporavljenika, vidjeti i igrače iz Rijeke II i to ne samo kao prolaznike.

Autor: A. Bučić

Komentari

komentari


Related Articles

Tko su mogući protivnici Rijeke u skupinama Europa lige?

Da, da, zec (Zekić) još uvijek trčkara po šumi. Ne želimo prejudicirati da će Bijelima biti lako u uzvratu te

Nogometna Rijeka se oprostila od “Braleta”

Nogometna Rijeka ali i svi ostali koji su poznavali ili štovali lik Gorana Brajkovića, oprostili su se danas od njega

Kolumbijac José Adolfo Valencia pojačava Bijeli napad

Nakon jučerašnje sjajne vijesti o dolasku Álexa Fernándeza iz Espanyola u Rijeku (posudba do kraja sezone s pravom prvootkupa), preko