Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020 manjak ambicija ili nešto drugo?

Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020 manjak ambicija ili nešto drugo?

Nakon dvije godine natječaja za prijestolnicu kulture Rijeka je prije par dana izabrana između četiri grada za laskavu titulu prijestolnice kulture 2020. godine. Većina građana samoga grada ne zna što to znači za njihov život, niti misle da će se do 2020. godine nešto u samome gradu osjetno promijeniti upravo radi te laskave titule. Ali krenimo nekim redom.

“Port of diversity” ili  po našem “Luka različitosti”. I već u samoj luci leže prvi problemi. Rekao bi probajte zamisliti grad koji želi biti veliko lučko i turističko središte te koji želi ugostiti neke od najvećih kruzera na Mediteranu i to ne uspijeva jer mu luka nema dovoljan gaz, niti je lokacija samoga terminala dobro izabrana. Rekao sam probajte zamisliti, ali to je ono što Riječani već godinama gledaju uz igrokaz upiranja prsta tko je kriv, umjesto da se sam problem riješi što hitnije, kako bi već drugu sezonu luka bila privlačna istim tim kruzerima, a ne da se moraju vezati na kontejnerskom terminalu. Naravno svim tim gostima trebalo bi ponuditi i neke sadržaje u gradu, a ne ih strpati u autobus i razvoziti po županiji kako bi im se imalo nešto pokazati. Teško da je netko ostao bez riječi zbog ponude koju Rijeka nudi čim je sišao s kruzera.

Prošećemo li lukom u nekom drugom razdoblju npr. za vrijeme održavanje tradicionalnog Riječkog sajma nautike mogli bi se šokirati. Rijeka kao pomorski grad trebao bi imati veći sajam a ne tri jahte, dvije jedrilice, i deset derivacija nečega što je “Kvarner plastika” iz Labina radila prije rata. Ako sami ne možemo dovesti najveće svjetske kompanije koje proizvode jahte i brodice, dajmo tu priliku nekome tko može. Postoje mnoge kompanije koje to organiziraju po Njemačkoj uz gore izložbene prostore i od toga zarađuju, pa je pitanje zašto ne možemo upravo s takvom jednom kompanijom napraviti partnerstvo gdje će oni dati znanje i veze, a mi prostor.

Kad smo već kod prostora, svi koji redovito se popenjemo do gradine na Trsatu imamo što vidjeti. Osim lijepe slike uvijek nam voljenog grada, ono što se vidi s naše gradine je da puno polažemo u prijevoz. Nije li tužna slika grada da nam većinu prostora u centru grada okupira veliko parkiralište, autobusni kolodvor za autobuse sa oba kraja Rječine, te garaža Autotroleja na Školjiću. Sva sreća da se još ne vidi i Žabica jer bi to onda bilo stvarno previše. Ne znam gdje su se danas izgubili svi oni cinici koji su trčali u strahu po gradu da će Mišković nakon preuzimanja i spašavanja Rijeke tražiti poznati “waterfront” kako bi izgradio svoje malo carstvo između dva korita Rječine. Koliko čujem svakodnevno u gradu moraju odbijati investitore na tom području kao i one koji žele restaurirati Galeb.

I dolazimo do najvećeg dobitnika Riječke kandidature za prijestolnicu kulture, jahte Galeb, mnogima nikada prežaljenog vođe Jugoslavije, dok teško će moći novi ministar kulture objasniti svojim glasačima zašto obnavlja brod najvećeg kriminalca u njihovim očima i to još državnim novcima. Ako se nešto za Galeb može reći, to je da ima života više od mačke, te bi nakon dugo vremena opet mogao služiti nekoj svrsi.

A sad cijeloj ovoj priči dodajmo i torpedo. Rijeka je grad u kojemu je isti izumljen, ali to nikada nećete saznati jer očito je da nitko taj dio riječke povijesti ne želi adekvatno brendirati, te umjesto da imamo muzej torpeda uz samu lansirnu rampu mi imamo derutnu rampu u koju bi po nekim procjenama trebalo investirati oko sedam milijuna kuna kako bi ista postala turistička atrakcija. Smiješni su to novci za jedan takav “landmark” koji bi samome gradu dao još jedan sadržaj koji bi privukao turiste. Rijeka kao pomorski grad, pa ako može jedna Slovenija kao pomorska sila u svom muzeju imati podmornicu zašto Rijeka kao pomorski grad ne može imati torpedo, i zašto sam gradonačelnik od Ministarstva obrane ne traži da se jedina hrvatska podmornica Velebit ne bi našla svoje mjesto kao muzejski brod upravo u Rijeci.

Sva sreća u Rijeci je već krenula dobra stara “užanca” da svaki projekt mora imati svoju agenciju, svoje ljude, svoje direktore, menadžere, tajnice i čistačicu. Zar stvarno u Rijeci nema agencije ili odjela u gradu koji sve ove godine brine o kulturnoj baštini grada Rijeke pa se mora otvarati nova agencija? Tko je sve ove godine brinuo o karnevalu, Guvernerovoj palači i svim ostalim  kulturno turističkim znamenitostima ovoga grada? I što ćemo s agencijom nakon 2020. godine, iako je najavljeno da će se ista ugasiti nakon ispunjene svrhe? Zar netko u to zaista vjeruje?

A sad krenimo sa malo zanimljivih činjenica. Rijeka će za svoju preobrazbu u kulturološki centar investirati sličnu sumu novca koja je potrebna za izgradnju pristupnih cesta za novu Kantridu, ili će skupa s državom, EU i partnerima investirati koliko je Mišković do sada investirao u nogometni kamp na Rujevici. Rijeku bi tijekom 2020. trebalo posjetiti stotine tisuća turista, nadam se samo da se nećemo crveniti od srama zbog manjka ambicija, nedostatka vizije ili sposobnosti.

FOTO: HRVOJE SARŠON

Komentari

komentari


Related Articles

Pomozite nam da izaberemo najbolje!

Kao i prethodnih sezona i ove ćemo godine na kraju pokušati izabrati najbolje igrače, te događaj koji je obilježio sezonu

MUP objasnio “riječku crnu listu”

Uredništvo portala HoćuRi je prije nekoliko dana poslalo službeni upit Ravnateljstvu policije RH za objašnjenjem pojma “crne liste”, koliko se navijača

Uvod u novu sezonu Prve HNL: pripreme i prijelazni rok (HNK Rijeka)

U posljednjem dijelu analize priprema i prijelaznog roka hrvatskih prvoligaša kao uvod u novu sezonu Prve HNL na redu je HNK