Tamo i opet natrag
Rani jutarnji sati četvrtka i ispijanje kave na Žabici bili su uvod u prvo ovosezonsko europsko gostovanje. Uskakanje u autobuse i pravac Budimpešta. Atmosfera na razini, zagrijana i optimistična, put i vožnja su samo predigra za pravu stvar, a nitko ni ne pomišlja da je to išta drugo osim Rijekinog izbacivanja Ferencvaroša.
Velika nagrada Mađarske
Kroz Hrvatsku smo prošli relativno brzo, uz nekoliko stajanja za okrijepljenje glasnica i mjehura. Kratki pregled na mađarskoj granici dodatno nas je uvjerio da smo uskoro u Budimpešti, okupljeni u Stefania parku. Mađarska policija nije imala iste ideje. Ludom brzinom od 60-80 km/h krenuli su nas voditi autocestom kroz mađarsku ravnicu. Da nije bilo gomile automobila koji su nas preticali mislili bi da stojimo. U jednom trenutku vidimo tablu Budapest – to je to, tu smo. Uskoro tabla kaže da više nismo u Budimpešti. Onda opet jesmo, pa nismo, pa jesmo i tako skoro dva sata. Vrhunac te lude jurnjave dolazi u trenutku kada dolazimo i do (nekoliko) izlaza za slavni Hungaroring gdje se baš proteklog vikenda vozila Velika nagrada Mađarske. Tu su valjda shvatili da je dosta adrenalinske vožnje pa uskoro skrećemo prema gradu. Parkiraj ispod tribine i ravno na stadion.
Svrati do Pešte
Nogometna i navijačka uzbuđenja su bila kratka, sve je završilo već u 37. minuta. Rijeka je povela 2-0 te na taj način riješila apsolutno sve dvojbe oko ukupne pobjede. Domaći navijači su se nakon toga povukli s tribine, pa ni mi više nismo imali suparnika za nadglasavanje. Poznato je kako su najvatreniji navijači Ferencvarosa u sukobu s upravom svoga kluba zbog represije koju će morati prolaziti na svom novom stadionu, ali nije im ovo bio najbolji tajming. Nekome će ovo izgledati kao napuštanje svoje momčadi u trenutku kada im ne ide, a ne kao borba protiv represije.
Lorde, Lorde, zašto si nas ostavio?
Ni crveni karton popularnog Lorda Krstanovića nije pokolebao Rijeku, drugo poluvrijeme je bilo odrađivanje posla i razmišljanje o sljedećem europskom protivniku, Vikinguru. „Okreći autobuse, idemo direktno za Farske Otoke!“, moglo se čuti na tribini. Pitanje je koliko će se navijača uspjeti dočepati udaljene i nepristupačne destinacije, ali ni ne sumnjam da će oni najvjerniji i najuporniji naći načina. I na Mars bi otišli, u ovom slučaju gotovo doslovno.
Se lipote, čuda svita nisu sjena kraja mojga
Kraj utakmice, ulazak u autobuse i dug put kući. Ponovno astronomske brzine vožnje, kruženja i čekanje Godota. Mi smo svojeg dočekali, dolazak u našu Rijeku se ne može mjeriti ni sa čim. Nakon 26 sati putovanja, od čega 22 u autobusu, došli smo doma. Kupovina novina, naručivanje kave i još jedna analiza svega. Rijeka je pobijedila, gostovanje je bilo uspješno, sada glave prema onome što nas čeka. A što je ljepša najava sljedeće europske utakmice od pobjede nad najvećim rivalom s Jadrana? Zajedno do pobjede nove, naprijed Rijeko, ostvari nam snove!
Komentari
Related Articles
Korak naprijed, natrag dva…
U ponedjeljak 15.1. oko 9:30, u trenucima kad je većina navijača Rijeke bila uz radio prijemnike i u Koradovim „Stijenama“
Obračun u Dugopolju
U nedjelju u 16 sati započet će 135. Jadranski derbi. Nakon peripetija vezanih uz mjesto i vrijeme odigravanja susreta, kocka
Riječanima nogometni “Oscari”
Danas je u zagrebačkom hotelu “Sheraton” održan hrvatski nogometni “Oscar” u kojemu svi nogometaši i treneri u HNL-u biraju najbolje
