“Area (0)51”

“Area (0)51”

Treći poraz zaredom u prventsvu, peti ukupno zabilježio je još uvijek aktualni prvak Hrvatske, HNK Rijeka. Sudački previdi u ta sva tri poraza toliko su puta prežvakani, ali ipak živimo u Hrvatskoj, gdje žive i ljudi od krvi i mesa. Samo kod nas, toga ima samo kod nas. Treba biti pošten pa reći da ih je najmanje bilo ( što ne znači da ih nije bilo, od “ćakule” kod prvog gola, do izvođenja auta Soudanija…) u jučerašnjem ogledu protiv aktualnog viceprvaka Dinama koji je pošteno “istamburao” poljuljanu  što ozljedama, što kartonima desetkovanu Kekovu momčad. I sve to ne bi bilo ništa posebno da uoči susreta nije zabilježena posebna uvertira istog. I porazi su sastavni dio nogometa, jednom je, ako ne i više puta, spomenuo predsjednik Rijeke Damir Mišković. Trenutno najbolji napadač Rijeke Mario Gvranović uredno je, zajedno s Matjažom Kekom “odradio” press konferenciju za sve priznate i službene medije ( HoćuRI to nikada nije bio jer nam eto to nije dozvoljeno od prvog dana rada) a onda iznenadno prijavio ozljedu zadnje lože zbog koje nije niti putovao prema Maksimiru. Zadnje lože da. Ili ipak akutne upale aduktora. Samo kod nas, toga ima samo kod nas. 

U takvom ozračju otputovala je Rijeka na Maksimir domaćinu željnom “krvi” prvaka i svi smo vidjeli kako se provela. Ali kako je i kapetan Bradarić rekao, ovim se dečkima nema što prigovoriti, na trudu, zalaganju i atomima snage koje su ostavili na jednom od najružnijih stadiona na svijetu. 

Prigovori trebaju biti upućeni nekom drugome. Svi smo pogledali barem jednu seriju ili film engleskog govornog područja, gdje odvjetnici pred sudom svako toliko govore “objection” u raspravi s kontra stranom, ili ti ga ponaški – prigovor.  Zamislimo si takvu situaciju, dva ravnopravna i poštena protivnika u ovoj situaciji i krenimo redom. 

Draga HNK Rijeko,  nije problem izgubiti i treću utakmicu zaredom, problem je kada bezpogovorno štitite igrača koji, unatoč tome što je dosada bio najbolji napadač Rijeke u ovoj sezoni, svojim postupcima i svojim ponašanjem očito nije zaslužio lovorike koje je imao u šampionskoj sezoni. Draga HNK Rijeko, isti taj napadač dan prije službenog završetka ljetnog prijelaznog roka skoro je prešao u redove najvećeg rivala. Demantirali ste vlastitog glasnogovornika, Alena Rivettija, koji je u istom slučaju prvi i posljednji put istupio u javnost kao glasnogovornik kluba. Ne svojom krivicom.  

Draga HNK  Rijeko, sjetimo se samo prve utakmice ove sezone i suzavca po stotinama ljudi od strane policije zbog penjanja na ogradu maloljetnih navijača, upotrebe prekomjerne sile i stotina prijava zbog bacanja plastičnih čaša po tribinama. Šutjeli ste, bez reakcije. 

Draga HNK Rijeko, vratimo se  i na posljednja tri poraza, i na sezone unazad, pa i na šampionsku sezonu gdje su nam ljudi od “krvi i mesa”  uzeli toliko bodova da smo mogli biti prvaci već u travnju. Šutjeli ste, bez reakcije. 

Draga HNK Rijeko, atmosfera i već poznata parola “gdje su ljudi sa Stuttgarta” vaših je ruku djelo, uspjeli ste svojim neradom, zatvorenošću, dezinformiranjem, skupim cijenama karata, nelogičnostima pri prodaji karata, pri otvaranju Rujevice , kao i nakon toga, ali  i brojnim drugim postupcima na štetu navijača učiniti atmosferu oko kluba nedostojnom aktualnog prvaka. Šutite, bez reakcije. 

Shvatili ste poantu, a ovo je samo dio neobjašnjenih stvari vezanih u klub. “Area 51”. Tako simbolično za HNK Rijeku.  Mi navijači ( da ne kažemo potrošači), smo ljuti. Imamo pravo znati. A vi i dalje šutite. Zašto sada šutite? Zašto ste šutjeli cijelo vrijeme kada su navijači, ne tamo neki niknjemovi, upozoravali na brojne nelogičnosti i od vas zahtijevali samo razumno priopćenje, samo razumno, makar i navijački pristrano ili nigerijski objektivno priopćenje, demantij brojnih stvari koje su izazivale upitnike? Za nas, od Vas. Ništa. Nula. Bit ćeš i dalje šampion Rijeko moja, moj jedini, voljeni šampion.

I onda je vaš prvi službeni demantij ( ne računajući otvoreno nadmudrivanje Roberta Franka i Ivana Volarića u Novom listu) usmjereno opet i upravo protiv novinara koji preko 15 godina prati i živi za HNK Rijeku. Svi Vaši demantiji to ne mogu isprati, “istina bez kompromisa” nekada je krasila medijsku kuću iz Rijeke, daleko su ta vremena. Ivan Volarić ostao je isti, mirni obiteljski čovjek zaluđen klubom iz grada koji teče. Unatoč svemu, nikada nije izmišljao, unatoč sitnim pogreškama i gafovima nikada nije bio zlonamjeran, unatoč silnoj energiji usmjerenoj u suprotnu stranu od strane drugih uvijek je volio svoju Rijeku. I voli je i sada! Objektivno, novinarski, često i navijački. Slično kao i mi.

Samo kod nas, toga ima samo kod nas. Veo tajne, zatvorom strogo čuvane tajne gdje se svatko tko misli drugačije  (sjetimo se “simpatičnog penala”), malo drugačije etiketira kao mrzitelj kluba i grada, navijači su gunđavci i niknejmovi koji ruše atmosferu, mi smo problem. Dok se igrači na plaći kluba ponašaju kao članovi nekog drugog kluba, a drugi “plaču” što su prislilno izgnani iz istog,  dok neki igrači javno govore o čemu se radi neki okreću glavu od istog, dok navijači godinama tupe što žele, uzima ih se zdravo za gotovo. Ne niti tako, nego kao gotove naivce, da ne kažemo nešto gore. Šutite, bez reakcije. 

Vrijeme je gospodo, da objasnite brojne stvari. Pored zdravih očiju teško je “progledati” kroz šumu. Šumu negative koju ste vi stvorili, šutnje prije svega. Vrijeme je gospodo, da zaista ne (p)ostanete Area 51. 

 

 

Komentari

komentari


Related Articles

Širina kadra, minutaža, ozljede i suspenzije: statistička analiza

U današnjoj kolumni analizirali smo širinu igračkog kadra Rijeke, te nastupe, minutažu, dostupnost i izostanke igrača u trenutnoj prvenstvenoj polusezoni.

Farmaceutima, i treća sreća!

Farmaceuti su protiv bijelih uspjeli u svom naumu. Iako su najavljivali pohod na sva tri boda, bod im je, na

Rijeka se porazom oprostila od Lige prvaka

Rijeka – Olympiacos 0:1 (0:1) Rijeka – Stadion Rujevica. Uzvratna utakmica playoff-a UEFA Lige prvaka. Gledatelja: 8.105. Suci: Danny Makkelie,