Dvostruko sunce nad Kvarnerom

Dvostruko sunce nad Kvarnerom

Rijeka je jučer opet pokazala da je najjača kada je najpotrebnije. Mnogi su nas nakon poraza od Lokomotive i Dinama otpisivali i govorili da smo umorni i pred raspadom, a onda bi svi takvi mislioci doživjeli hladan tuš već u prvoj slijdećoj utakmici Rijeke. Neprocijenjivo je bilo jučer gledati bijesne dinamovce kako trgaju medalje s vrata čim bi se maknuli s pozornice na kojoj su im dodijeljene ili pak plač njihovog možda i jedinog raspoloženog igrača jučer Soudanija. Nisu bez razloga suze na njihovim očima jer su znali da su izgubili sve ono što su oni sami, njihovi čelnici, režimski novinari, suci i cijeli HNS očekivali da jednostavno moraju dobiti. Dinamo je nakon dvanaest godina ostao bez ijedne titule čime mu je, nadajmo se svi, zadan udarac od kojeg će se dugo oporavljati.

Uzalud su jučer bili sav trud, već spomenutog Alžirca, trud suca Vučemilovića koji je odlučio da, čak ni na oproštajnoj utakmici, neće odustati od načela da navlači za momčad iz glavnog hrvatskog grada pa im je tako oprostio dva crvena kartona.  Uzalud također bespomoćni vapaji i tuga u glasu komentatora Čosića i njegovi slučajni ili namjerni lapsuzi da kako dinamo “nažalost” igra loše ili spominjanje  “naših” kad se govorilo o igračima Dinama. Rijeka je jednostavno jučer pokazala da je bolja momčad i da su samo površni poznavatelji HNL-a mogli misliti da će utakmica u Varaždinu biti samo nastavak one u Maksimiru prije tri dana. Jučerašnja utakmica naime puno je više nalikovala nastavku jedne druge utakmice, odigrane u rujnu prošle godine na Rujevici i zapravo je samo preslika cijele sezone u kojoj se Rijeka postavila gordo i dominantno u odnosu na sve ligaške protivnike te je zasluženo došla do dvostruke krune. Dinamo je pak pokazao gomilu slabosti, koje nisu uspjeli umanjiti niti sudački poguranci, niti protežirana pozicija u HNS-u, koje su se najviše manifestirale u obliku odluke o spašavanju nekih njegovih igrača van travnjaka ili poštenom “ždrijebanju sudaca”. Koliko je HNS-u stalo do bilo koga drugoga osim Dinama i miljiuna koja donosi prodaja njegovih bankomatića dovoljno govori podatak da predsjednika HNS-a, nekad proslavljenog igrača  i idola nacije, a sada sinonima za osobu najnižeg morala, nije bilo na nijednoj od riječkih proslava.

Uzimajući sve u obzir Rijekin uspijeh još više dobija na težini i radi od Rijekinih igrača istinske heroje koji su zaslužni da svakom navijaču Rijeke i građaninu našeg podneblja ovaj svibanj bude najljepši svibanj u živutu. I zato hvala svim igračima, stručnom stožeru, liječnicima, oružarima, trenerima, hvala sportskim direktorima Juričiću i Manceu na odličnim procjenama u prijelaznom roku, hvala velkom Matjažu koji je sva glazbala, koja su drugdje bila otpisana, ulaštio i uštimao ih u orkestar u kojem svatko zna svoju ulogu i koju notu treba odsvirati. Hvala i Armadi kojoj nije bilo teško potegnuti na daleka gostovanja kako bi stvorila domaćinsku atosferu i bodrilla svoj klub. I na koncu veliko, veliko hvala Damiru Miškoviću bez kojeg ovog riječkog čuda sigurno ne bi bilo i tko zna kakkvu bi sada Rijeku gledali da skupa s Gabrieleom Volpijem i Social Sportom nisu preuzeli klub prije 5 godina. S njim na čelu krilatica “Zajedno smo rijeka” dobija svoj smisao i zvuči sasvim drugačije od mnogih trenutno vrlo aktualnih praznih obećanja naših političara.

Sinergija između navijača, kluba, riječkih novinara i samog kraja mora nam biti zalog i u buduće za još veći trud i napor da održimo, ili još više poboljšamo nivo današnje Rijeke,  čija će generacija sigurno biti zlatnim slovima upisana u povijest ovoga grada i o kojoj će se sigurno još dugo, dugo pričati. Uopće ne sumnjamo, dok su ljudi u stručnom stožeru isti, da će i unatoč tom nesretnom krpanju budžeta i prodaji igrača, Rijeka iz svega izaći još jača te da ćemo na Rujevici uskoro slušati i himnu lige prvaka, nešto što smo osvajanjem prvenstva i ostvarenjem starog sna upravo počeli sanjati.  Tako ćemo opet svim sportskim neprijateljima sa sjevera i juga pokazati da ova Rijeka misli ozbiljno i da je konstanta koju svi moraju uvažavati i rspektirati.

No prije svega neka se svi, osim onih zaduženih za prijelazni rok, skupa sa svima nama zasluženo odmore, a nova uzbuđenja očekuju nas za dvadesetak dana kad ćemo saznati ime protivnika u drugom pretkolu lige prvaka. Da dobro ste pročitali lige prvaka, koliko god nam to još uvijek nestvarno zvučalo

Komentari

komentari


Related Articles

Godinu dana s Vama

Vrijeme leti. Na današnji dan prošle godine, zaslugom dvanaestorice volontera i entuzijasta, Vaš i naš portal je počeo s radom.

Najdraža Rijeko za tebe dišem i najljepšu priču srcem ti pišem

Hoću Ri je skupina entuzijasta koja voli svoj rodni kraj i HNK Rijeku. Okupili smo se vođeni idejom da izradom

HoćuRi sa akreditacijama na Kantridu!

Portal HoćuRi je prvenstveno zamišljen kao mjesto na internetu na kojemu će se navijači Rijeke informirati, okupljati i razmjenjivati mišljenja