Kora riječkog kruha

29 svi., 2014 by S. Host

Print this article Font size -16+

Posljednjim sučevim zviždukom, kojim isti označava kraj susreta ali i sezone nogometaša te ih pošalje na kratki odmor, počinje vrijeme iščekivanja za sve navijače, u kojoj mašta buja, želje streme ka visinama, svatko ima svog favorita kojeg želi gledati sljedeće sezone u bijelom dresu, kao i one kojima bi platio kartu u jednom smjeru, po izboru samog igrača.

Sa porastom ambicija, uspjesima, i svim pozitivnim stvarima vezanim oko HNK Rijeke, te manjkom kvalitetnih igrača u okvirima HNL-a, koji bi predstavljali momentalno pojačanje i donijeli prevagu, klub se sve više okreće inozemnom tržištu. A to nije od jučer, mnogi stranci su podno stijena tražili svoju koru kruha, nekima je Rijeka bila usputna stanica, nekima posljednja prilika za još jedan ugovor, a neki su u datom trenutku zaista i bili pojačanja. No, svatko od njih je na neki način ostavio trag, ako nikako drukčije, onda samim time jer je jednostavno bio “stranac”.

Fuad Šašivarević, bosanskohercegovački nogometaš, prvi je strani igrač u redovima Rijeke, od kada je HNL-a. Popularni Fudo ostavio je zapaženi trag, igrač sredine terena koji je u dvije sezone postigao devet pogodaka, i bio jedan od nositelja igre u ratnim vremenima. No, to je bila samo najava nečega što slijedi, dolazak zeničke četvorke i među njima jedan koji će, po većini navijača, ponijeti epitet najboljeg stranog igrača.

Brkić, Bradarić, Hodžić i Hasančić potpisuju pristupnicu Rijeci nakon jedne prijateljske utakmice na Kantridi, igrane sa tadašnjim njihovim klubom, Čelikom. Svatko od njih na svoj način je obilježio svoj dio karijere, pogotovo odličan strijelac Brkić, no jedan je “Haso”. Osam sezona vjernosti bijelom dresu, 51 pogodak, uz obvezatni bosanski šarm i otvorenost prema navijačima, sve to činu Hasu legendom Kantride. Nakon Admira, Kantridom prolaze još mnogi njegovi sunarodnjaci, poput Bolića, Salčinovića, Seferovića… no ne uspijevaju dostići slavu Hasančića.

Prvo riječko pojačanje, a da nije s područja bivše države, dolazi iz Kameruna, Yves Belle-Belle. Vjerojatno zbog svoje egzotike, odmah ulazi u srca navijača, čak se i pjesme skladaju njemu u čast, na tribinama vijore zastave dalekog Kameruna, no pogodak navijači Belle-Bellea nisu dočekali. Sérgio De Oliveira, Paulino Gomes, Yoshika Matsubara, Nubuyuki Zaizen, André Luiz, Jonatan Germano, Johann Smith… pripadaju također skupini igrača poput Bellea, puno nade i vjere, velika egzotika, te na tome sve i staje.

U Rijeci su igrala i svjetski priznata imena, koja su  reputaciju stekla prije ili nakon riječkog dresa. Cimerotič, Bolić, Bobić, Čeh, Ivanov… Velika očekivanja, no samo je Ivanov opravdao svoj status zvijezde, kako igrom, tako i ponašanjem i odnosu prema klubu. Popularni Gonzo je svojim pristupom bio primjer mnogim samoprozvanim veličinama, i pokazatelj kako se odnosi profesionalac prema svome poslu.

Rijeka je bila svojevrsna avangarda po pitanju dolaska stranaca. Prvi Nijemac, Belgijac, Španjolac, Amerikanac, Talijan, Slovak, Bugar, Meksikanac u HNL-u, dolazi kao igrač Rijeke. Mnogo se tražilo, često su to bili igrači za popuniti broj, no ipak neki koji su pristigli u sjeni, bez velikih očekivanja i nadanja, pružili su zapažene partije, i postali nosioci igre. Imena poput Petar Lerant, Barnabas Stipanovitz, Anthony Miličić, Dragan Žilić, Ramon Fernandez, s obzirom na postojeći kadar koji su zatekli pristigavši na Kantridu, i vlastiti renome koji su imali prije toga, svojom igrom su doprinijeli boljem uspjehu cijelog kolektiva, te ih se može staviti u red uspješne kupovine.

Predstoji nam oko 60 dana licitiranja s imenima, igre skrivača, dizanja cijene raznim igračima, prodajama na akciji poput obližnjeg supermarketa. Navijači će sanjati, željeti će “ime”,  nekog dokazanog, sa barem 30-tak nastupa za reprezentaciju vlastite zemlje, koji u nadmetanju Rijeke i Verone za njegovim uslugama, bira nas. No vjerojatno će doći netko “bezimeni”, no spreman da ga stekne upravo ispod naših stijena. Netko kome nije problem trčati pašnjacima, u nekoj tamo Hrvatskoj, netko tko će cijeniti klub i navijače, podrediti se kolektivu, ostaviti srce na terenu i postati dio slogana “Zajedno smo Rijeka”. I još ako bude doza egzotike u svoj toj priči, put ka srcima navijača je otvoren.

Fotografija preuzeta s: www.novilist.hr

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host