Kruha i igara

12 lip., 2014 by S. Host

Print this article Font size -16+

  Počinje… ali ne samo Svjetsko prvenstvo, već sasvim jedna druga utakmica, u kojoj je svaki građanin vrlo bitan igrač, čak i onaj koji ne zna što je zaleđe, ali to je sada “In”, pa će se potruditi razumjeti. Zastavice, šalovi, dresovi, pa sve do onih iritantnih navlaka za retrovizore, obvezatni su asortiman u svakom kućanstvu. Hodočasti se u obližnji supermarket, kupuje sve što ima na sebi kockice, a frižideri, ako nisu sami po sebi već prazni, pune se pivom.

  Ako slučajno ne znate što vam treba da budete pravi navijač, sjednite pred TV ekran, i svakih nekoliko minuta dobit ćete uputstvo koje pivo i čips morate kupiti, u kojem trgovačkom centru, a i sada je pravo vrijeme da postanete rob nekoj telekomunikacijskoj tvrtki i obvežete se na doživotni ugovor, jer za uzvrat dobivate majicu koju možete prevući preko glave. Za mjesec dana to ćete zasigurno poželjeti…

  Hrvatsku, barem onu polovicu koja je zaposlena, poharati će neki neobjašnjivi virus, i većina ljudi će završiti na bolovanju. A lijek je samo jedan. Gledanje četiri utakmice na dan(noć), posjećivanje kladionica i nadanje da će Alžir osvojiti SP, te donijeti golemi dobitak. Naravno, opet će vas u tom naumu spriječiti sudac/stativa/trener/karma… birajte po volji. Za one koji su čudaci, koji ne prate nogomet ili ne žele biti u “trendu”, odlična je vijest da se utakmice igraju iza 22h , pa ne moraju kupovati dodatni TV u kućanstvu, već lagano u krpe. Nezaposlenima je ovo životna prilika da to više ne budu. Uz tolika bolovanja naći će se neko mjesto i za njih.

  Gledajući u TV ekrane, ponovo ćemo saznati da je lopta okrugla,  utakmica se igra 90 minuta, da igrači osim nogometnog znanja mogu pokazati i karakter, te da danas svi igraju nogomet. Hrapavi glas uvjeravati će nas da je sudac dosudio aut, iako svi ostali vide da je pokazao na korner. Pokušat će nas uvjeriti u razne zavjere i da baš tamo neki sudac Japanac ima nešto protiv nas, jer mu na ljetovanju prije sedam godina Stipe zaračunao osam eura skuplji apartman.

  Na ulicama i trgovima, svih naših gradova, skupiti će se ogromno ljudstvo. Staro i mlado, nošeno euforijom i nacionalnim nabojem, zaboravit će da još 25 godina mora svakog prvog u mjesecu posjetiti lokalnog legalnog lihvara, i predati mu ratu za 60 kvadrata nečega što zove dom. Iako nas neki drugi igrači driblaju i zabijaju golove već godinama, nitko ne pomišlja izaći na ulice i u takvom broju iskazati “podršku” igračima u crvenim, plavim, crnim…nebitno, dresovima.

  Reprezentacija je posljednji bastion nečega što čovjek može nazvati da je njegovo. Iako su i njene zidine nagrizene interesima pojedinaca, pa u posljednje vrijeme ni ona ne puni stadione, te sve više prevladavaju na tribinama HR zastave s potpisanim gradovima zapadnih država, ona je naša utjeha i nada. Malo veselja ili tuge, nebitno, ali osjećaj da pripadaš nekome i on tebi, da nešto značiš na ovoj našoj plavoj kugli, i da ti to i ostali priznaju, potvrde da ipak pripadaš nekom svijetu gdje je čovjek – čovjek. Proizvod koji je cijenjen u svijetu, i s ponosom izgovaraš da je tvoj!

  Ponosni na našu domovinu, ujedinjeni u jedno tijelo, navijati ćemo za našu reprezentaciju. Sa svih strana naše zemlje dolaze  iste želje, a tijelom prolaze trnci i oči suze dok himna svira u dalekom Brazilu. Tih dana emocije će bujati, svijet oko nas će stati, jer nama Hrvatima tako malo za sreću treba dati. Živjeti ćemo nogomet i “život” punim plućima, i svatko će htjeti pomoći, na svoj način, igračima na terenu. Jer igra Hrvatska… naša domovina… jedna i jedina.

  Završetkom SP svatko od nas će se vratiti kolotečini života. Problemi neće nestati, oni su tu i biti će. No, ako će nogomet pomoći da ih prevladamo lakše, makar to nazvali i iluzijom, neka bude! Zato, dajte nam tu pivu, čips i majicu… a poslije, što bude, bit će.

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host