Nasukani riječki brod

Nasukani riječki brod

Oprezan je bio Kek prilikom najave susreta, napominjući kako Nizozemce sigurno peče poraz na Kantridi. I nije pogriješio. Domaći su nogometaši ušli u susret izuzetno motivirano. Domaći strateg poslao je sve raspoložive snage na teren. Očekivano, Rutten je na teren poslao ekipu u formaciji 4-2-3-1, a jedina promjena u odnosu na susret koji se odigrao u Rijeci je povratak Van Beeka u momčad na stopersku poziciju. I Matjaž Kek je učinio promjenu u posljednjoj liniji. Umjesto Mitrovića od prve minute na travnjak je poslao Samardžića.
Od početka utakmice bijeli je brod izgledao neharmonično i impresionirano, baš poput jedrenjaka na olujnom otvorenom moru, ljuljalo je sa svih strana. Domaćini su visokim presingom sabili naše nogometaše u šesnaesterac, u krilo Vargiću i sakrili im loptu. Svaki prelazak centra slavio se kao pola pogotka. No, ipak previše je prodora vode bilo u trup riječke lađe da se ne bi dogodio – brodolom. Neshvatljivo mekana reakcija Samardžića u duelu sa Kazimom otvorila je priliku El Ahmadiju da načne gol momčadi s Kantride. Sva nadanja i sva crtanja po ploči pala su u vodu nakon samo nekoliko minuta. Još se nismo ni pribrali a već smo bili u minusu dva pogotka. Prekidi su stara boljka naših nogometaša, a poglavito vratara Vargića. Lijepo su se igrači Feyenoorda iskrižali i tako zamijenili čuvare, uslijed čega je na Immersu ostao Jajalo umjesto Samardžića, no Vargić je zakašnjelom i nesigurnom reakcijom zapravo otvorio vrata Immersu koji je rado prihvatio poklon. Ne govori se uzalud da je vratar kralj svog peterca. Suci, u pravilu, štite vratare i pri svakom, pa čak i najmanjem kontaktu sviraju prekršaj. Nažalost Vargić nije uspio niti ući u kontakt koji bi dao priliku Škotu da mu dosudi prekršaj.

Dirigenti kasno proigrali

U tim trenutcima bijeli brod opasno se nagnuo i prijetila je havarija epohalnih razmjera. Ružno je bilo gledati na semafor koji je već u 20. minuti pokazivao 2:0 za domaće. Sve je mirisalo na katastrofu. Furiozni domaćini su iz dva udarca u okvir gola postigli isto toliko golova, a Riječani su nemoćno promatrali „leteće Nizozemce“. Jednostavno prebrzi u reakciji , igrači Feyenoorda uspijevali su uvijek biti za korak ispred u svakom duelu. Ničije lopte lakoćom su postajale njihove kako na zemlji tako i u zraku.  Srećom Feyenoord nije Red Bull i nema ubilački instinkt kada nanjuši slabost već svladanog protivnika, iako se nešto pita i – protivnika. Kako je odmicalo vrijeme Rijeka je pomalo dolazila k sebi. Sharbini je bio vrlo nadahnut i prava je šteta što je umjesto kaznenog udarca zaradio javnu opomenu. Nakon žutog kartona nekoliko puta je za tren zakasnio u obrambenoj reakciji i dojam je da ga je trener izvadio ponajprije zbog mogućnosti da zaradi drugu opomenu.

“Ravnanju” broda najviše su doprinijeli CvijanovičJajalo, koji su još jednom dokazali da se izvrsno nadopunjuju. Osim prvih pola sata kada je kompletna momčad djelovala bezglavo, dobro su dirigirali igrom. Već prije, u nekim utakmicama dalo se naslutiti da Samardžiću brzina nije jača strana. No izvrsno čitanje igre i postavljanje na terenu prikrivali su taj nedostatak ovog iskusnog stopera. I ovoga puta se vidjelo koliko pati kada ostane na širokom prostoru s igračem u situaciji jedan na jedan.  Ono zbog čega ga je trener pretpostavio Mitroviću, je osim iskustva, skok igra. Oba gola pala su nakon loše reakcije  Samardžića u skoku. Prvi jer je bio premlak, a drugi jer su njega i Jajala, križanjem izigrali domaći igrači. Očito je da ovu utakmicu mora što prije zaboraviti i okrenuti se novim iskušenjima. S druge strane Lešković je odigrao solidnu partiju, a veseli što su izostali trenutci dekoncentracije koji su ga pratili u posljednje vrijeme. Ako su Jajalo i Cvijanovič uspjeli uspostaviti ravnotežu na sredini mora se priznati da nam bokovi nisu odradili posao kao na Kantridi u prvoj utakmici između ova dva takmaca. Neutralizirali su ih udvajanjem, to je činjenica. Međutim nije bilo one siline i prodornosti koje bi natjerale protivničke bočne igrače da ne prelaze centar.

Preko trnja do dojma

Na poluvremenu je riječki brod uspješno prošao remont, razvijena su bila velika bijela jedra. Od broda kojem je prijetilo potonuće dogodio se kafkijanski preobražaj u jedrilicu koja stremi k barem počasnom pogotku. Riječki igrači potpuno su preuzeli konce igre u svoje ruke i prava je šteta da za to nisu nagrađeni pogotkom. Kramarić je promašio ono što inače žmirećki zabija.  A kad je tako zna se da je pobjeda daleko. Daleko kao proljeće kojem se nadamo.  Kako je vrijeme odmicalo Rijeka je bila sve goropadnija a sve jasnije je postajalo da je dobar rezultat ostao neuhvatljiv zbog neobjašnjivo lošeg početka. Dvije trećine utakmice Rijeka je djelovala kao momčad s glavom i repom. Nažalost  u onoj prvoj dionici domaćini su stekli prednost koju su s nešto muke ipak uspjeli obraniti. Niz gostujućih utakmica u Europi bez pogotka tako je nastavljen, međutim igra u drugom dijelu daje nam nadu da na taj pogodak nećemo još dugo čekati. Tko zna, možda nam „fortuna“ vrati neke dugove već protiv Seville u posljednjem kolu. Prije toga na Kantridu stiže još jedan dužnik. Standard je u prvoj utakmici upisao vrlo sretne bodove, i sada ja na našima da im vrate i da se pobjedom opet priključe borbi za drugi krug. Sve utakmice u dosadašnjem djelu natjecanja daju nam za pravo nadati se da taj cilj nije neostvariv.

Glatka pobjeda na tribinama

Posebna su priča pak navijači. Iako brojčano “debelo” inferiorni , potpuno su nadglasali domaće. Otprilike sedamsto vjernih navijača pružilo je sjajnu partiju na tribinama. U pojedinim trenutcima toliko su bili glasni da bi slučajni prolaznik mogao pomisliti da se radi o domaćoj utakmici riječkih nogometaša. Nisu štedjeli dlanove ni glasnice, učinili su nas ponosnima i sretnima. I zaslužili su duboki naklon. Kako igrača, tako i svih onih koji su ostali kod svojih kuća. Niti igrači nemaju razloga za spuštanje glava u pod. Nisu odigrali partiju za pamćenje, ali daleko od toga da su razočarali. Loš uvod kompromitirao je nastavak na koji mogu biti itekako ponosni. A taj nastavak neka im bude putokaz za nadolazeće susrete. Proljeće još uvijek čeka. Karte za igru i dalje su u njihovim rukama i konačni rasplet nije još na vidiku. Vjesnici proljeća još se uvijek stignu brati po europskim travnjacima. S igrom koju su prikazali u nastavku susreta šanse za prolazak ne čine se toliko dalekima.

foto: uefa.com

Komentari

komentari


Related Articles

Forza Rijeka i kad ne ide

Posljednjih dana, naša Rijeka ali i mi skupa s njom proživljavamo traumatične trenutke. Nažalost obistinila se izjava mog dragog prijatelja

Sunce za kraj

Slavljem Istre na  Poljudu u susretu gdje je ponos Dalmacije, više igrom nego rezultatski, ogoljen  do gole kože Rijeka je

Rijeka slavila u Beogradu

06.08.1989. Riječka bura zaustavila “parni valjak” U drugom kolu Prve savezne nogometne lige u Beogradu na stadionu JNA 06. kolovoza