Povratak u budućnost

13 kol., 2014 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Nemali broj puta moglo se i od samih HNL fanatika čuti kako je praćenje najvišeg razreda hrvatskog nogoloptačkog cirkusa sport samo za probrane mazohiste. Isto tako, iako to neće svi priznati na glas, upravo u tome je posebna draž. Naravno, uzbudljivo je pratiti utrku za visoka mjesta grijući se na laganoj vatri euforije, pogotovo ako je i prezentirana igra iole gledljiva, no prava istina je da čovjek ne mora biti fan nogometa da bi uživao u HNL-u. Kako Rijeka ulazi u sfere ‘pravog’ nogometa, bio bi red da se podsjetimo vedeta koje su trčkarale Kantridom u razdoblju kada su se pojačanja tražila u trećim ligama s iskrenim entuzijazmom.

Napomena: U obzir su uzeti igrači zaključno sa sezonom 2004./2005., s obzirom da bi kopanje u dalju prošlost rezultiralo uglavnom velikim brojem igrača koji su jednostavno objesili kopačke o klin. Također, odlučio sam se samo za manji broj obrađenih igrača koji sam smatrao zanimljivim čitaocima.

Kultne legende

Jedan od najdugovječnijih igrača u riječkom dresu – Hrvoje Štrok – nakon Rijeke vuče Zagreb koliko može, sve do ispadanja protekle sezone. Iako se očekivalo kako će probati na nekoj egzotičnoj lokaciji uloviti koji petrodolar, čovjek koji je umjesto u društvu manekenki češće bio viđen ‘kod Hampija’ s pokojnim protagonistima Nightmare stagea Ševom i Željkom Malnarom, odlučio se za niža, ali sigurna primanja i ostanak ‘doma’ u sesvetskom Radniku, gdje uz Krunoslava Lovreka i Sergeja Jakirevića čini okosnicu momčadi koja služi za razvoj mladih talenata. Glasine kruže kako mu još uvijek nitko nije uspješno oduzeo loptu iz nogu.

Radomir Đalović je, osim lamentiranja nad gubitkom Vedrane Linardić, vrijeme proveo igrajući u Amkar Permu, a potom i u iranskom Sepahanu. Nakon što je u klubu stolica postala klimava dotadašnjem treneru Zlatku Kranjčaru, Đale je Iran zamijenio Kinom i Shanghai Shenxuom s kojim mu ugovor ističe početkom ovog ljeta. Iako još uvijek bez kluba, navodno je na pragu potpisa za tajlandski BEC Tero Sasana. ž

Na kontinentu na kojem se nalazi Radomir Đalović, međutim, suvereni vladar je Eddy Bosnar. Pošto je Rijeku zamijenio Heracles Almelom za navodnih 300.000 eura, u Nizozemskoj provodi sezonu i pol. Čitavo vrijeme je standardan te u prvoj sezoni upisuje 28 nastupa uz 1 autogol, dok u idućoj polusezoni bilježi 14 nastupa uz 1 zgoditak i 1 asistenciju. Slijedeće 2 sezone provodi u japanskom JEF Unitedu, da bi zatim proveo 2 sezone u Shimizu S-Pulseu. U oba kluba je nezamijenjiv i pauzira samo kada skupi žute. Japanci ga naprosto obožavaju. Nakon sezonu i pol u južnokorejskom Suwon Bluewingsu, gdje također igra relativno bitnu ulogu, prelazi u kineski Guangzhou C&F te krug zaokružuje povratkom ‘kući’ u australski Central Coast Mariners gdje je nastupio u 9 od mogućih 11 susreta uz 1 pogodak. Zainteresiranima neće biti teško pronaći zbilja opširnu statistiku njegovih nastupa u Aziji na bespućima interneta.

Još jedan tihi, ali dugovječni ‘Riječanin’ – Davor Landeka – iz Rijeke se pomalo neočekivano transferira u švicarski Grasshoppers, gdje vrijeme provodi između klupe i tribine te biva nagrađen titulom najgoreg pojačanja sezone. Brzo se otrijeznio i vratio u Široki gdje je bitan kotačić na sredini terena, do lani u paru s ‘našim’ Zlomislićem. Barem kada nije ozlijeđen, jer kada jest se druži s Lukom Modrićem u Madridu.

Drugi, puno manje tih, izdanak BH Telecom Premierlige – Fenan Salčinović – nakon Rijeke je u BiH igrao samo za Olimpik, iako je napravio dar mar u dobrom dijelu lige. Obećao se Sarajevu, pa se uputio u Željezničar gdje ga odbija Amar Osim, da bi se ovaj puta obećao Čeliku u kojem ga prate ekscesi na pripremama. Vratio se u ‘svoj’ Sandefjord u Švedsku, na vlastitu sreću, kao i sreću pola BiH Premierlige. Na nesreću te iste lige, ove zime ponovno je osvanuo u matičnom zeničkom Čeliku s kojim ljetos nije produžio suradnju.

Posebna nagrada ‘Zlatni ždral’ za najbolju karijeru na Dalekom Istoku: Eddy Bosnar
Honorable mentions: Mato Neretljak (Suwon Bluewings, Omiya Ardija) i Dario Dabac (CG Li Fan, SY Zhongh Ze)

Djeca kluba

Ako je vjerovati mnogim trenerima koji su prodefilirali domaćom klupom na Kantridi, kada bi se nogomet igrao samo na treningu, Mario Tadejević bio bi u Real Madridu. Ovako je proveo dvije standardne sezone u FK Sarajevo, gdje je ljetos postao suvišan. Očito se ljestvica podigla nešto više dolaskom Vincenta Tana. Horde Zla nisu ‘padale u afan’ od njegovih igara, ali se slažu da je poslužio kao sasvim pristojan igrač i navodno im je ostao sasvim drag. Za razliku od Maria, Duje Baković se ne može pohvaliti standardnošću u karijeri nakon odlaska iz Rijeke. Naime, u FC Baku igrao je malo do ništa, s naglaskom na ništa. Osamnaest mjeseci od napuštanja Azerbajdžana, još uvijek traži klub te ‘uzgaja’ zavidne brčiće.

Bakovićev stoperski partner – Denis Ljubović – nakon Kantride prati Igora Pamića u Karlovac, a potom i u Istru. U oba kluba igra relativno malo, nakon čega se na jedvite jade skrasio u Zadru, gdje je skupio nemali broj nastupa i minuta, što ga transferira u Sloveniju. Tamo je ‘Ljubo’ pravio društvo Banoviću i Gabriću u Domžalama. Nakon prosječne prve sezone, drugu sezonu iskušava kvalitetu sjedala na tribinama i klupi, da bi proljetos potpisao za norveški Fyllingsdalen.

Nešto bliže se zadržao Vedran Gerc, koji nakon Rijeke i nebrojenih posudbi po niželigašima, karijeru nastavlja u Karlovcu pa Zadru. Inozemnu avanturu započinje u malezijskom Kedahu, a potom i Žalgirisu s bivšim suigračem Androm Švrljugom, u kojem osvaja litavski Kup uz tri gola i dvije asistencije u 12 nastupa. Put ga nakon šest mjeseci na Baltiku vodi u albansku Tiranu, da bi na svoj 28. rođendan, ove godine, potpisao za Pomorac.

Iako nije striktno gledano dijete Kantride, Labinjon Valentino Stepčić, nakon što je dio ugovora s Rijekom odradio na posudbi u labinskom Rudaru, u svom matičnom klubu je završio i ‘za stalno’. Na zimu 2013. godine dolazi u slovenski drugoligaš Belu Krajinu kao zamjena za ozlijeđenog asa i bivšeg partnera u napadu ‘bijelih’ Damira Čehiča. Upisao je sve nastupe u polusezoni – 11  utakmica, od toga sedam svih 90 minuta. Broj golova i asistencija je bio jednak. Nula. Od tada se nalazi u Letećem Cirkusu Dražena Medića, poznatom i kao NK Zagreb, gdje ove sezone u izravnim prijenosima možemo vidjeti njegov pokušaj prekomandiranja na središnjeg veznog, izveden od strane najuspješnijeg hrvatskog inženjera građevine u nogometu. Ako može Manuel Pellegrini…

Dok je Rijeka po tko zna koji put vapila za povratkom Radomira Đalovića, jedan riječki robusni centarfor ponikao u Orijentu prolazio je svoju Odiseju istokom Starog kontinenta. Edin Junuzović je, eto, nakon Rijeke skoknuo u Sloveniju gdje igra za Celje, Krku i Rudar Velenje iz kojeg se ne uspjeva prodati u Chievo radi izričite želje predsjednika da ga zadrži. Kao nagrada, nešto kasnije završava u ruskom Amkar Permu, koji ga proslijeđuje na posudbu u Dynamo Briansk. Tamo u 28 utakmica daje devet golova i dvije asistencije, pa po povratku u Amkar zaslužuje i pokoju minutu u Europa ligi protiv Fulhama. Nažalost, to nije dovoljno da impresionira poslodavce pa se ponovno vraća u Briansk gdje u 30 utakmica postiže sedam golova, što ga transferira u kazahstanski Zhetsyu Taldykorgan (23 ut./7 gol.). I njegov idući klub je također kazahstanski – Ordabasy Shymkent, dok je unazad mjesec dana član južnokorejskog Gyeongnama.

Posebna nagrada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Stranke umirovljenika Hrvatske za najduži period bez kluba: Mikael Yourassowsky / Goran Rubil (oba po dvije i pol godine)

Moja sudbina

Slovenski majstor slobodnih udaraca – Nastja Čeh – na jesen 2009. došao je u Rijeku kao veoma značajno inozemno pojačanje s impresivnim životopisom, kojeg na koncu nije opravdao na terenu. Na zimu iste godine odlazi u izraelski Hapoel Bnei Sachnin gdje isprve ne igra nekoliko utakmica, a onda se ostatak polusezone ustaljuje u momčadi (13 utakmica (10 prvenstvenih i 3 u kupu), svih 13 je starter, 9 po svih 90 minuta, uz 4 asistencije i 1 zgoditak). Iduće sezone nastavlja u istom tempu (30 utakmica (25 u prvenstvu i 5 u kupu), od toga 26 puta starter uz 3 pogotka i 1 asistenciju) te si na kraju sezone zarađuje transfer u jači Maccabi Petah Tikvu, gdje igra čitavih 268 minuta, raspoređenih u 4 ogleda ( u 1., 2., 6. i 7. kolu). Ostatak sezone nije ni na klupi. Istovremeno, upleten je u skandal s ilegalnim kladionicama u Sloveniji. Naime, mariborska policija razbila je krug šest organizatora ilegalnih kladionica, a jednoj od njih protagonist ovog odlomka dugovao je 73.000 eura. Zbog toga, a izgleda i još nekih kockarskih dugova, založio je svoju kuću u Ptuju u vrijednosti 2,53 milijuna eura. Tako se Nastja povlači po novinama, iskaču kockarski problemi, prijatelji i susjedi iz djetinjstva se prisjećaju kako je još u osnovnjaku lupao automate za poker i slično. Rezime svega – Čeh bankrotira, nema prebijene pare, zaklinje se da se neće vratiti igrati u ‘deželu’, pa ni završiti karijeru, te potpisuje za indonezijski PSMS Medan, a posljednjih nešto više od sezone nastupa za vijetnamski Thanh Hoa.

Popis frapantnih ljudskih sudbina ne bi bio potpun bez Tvrtka Kale, točnije Dreshlera Kale. Vratar koji je dres Rijeke mijenjao onima Samobora, Hrvatskog Dragovoljca, Zadra i Hajduka, samo kako bi došao do neutralne Švicarske i Neuchatel Xamaxe te posljedično i do obećane zemlje – Izraela. U ‘svetoj zemlji’ Kale je, osim čuvanja judaizma, čuvao i vrata Maccabi Tel Aviva, Beitar Jerusalema, Hapoel Beer Sheeve, Hapoel Haife te od ovog ljeta i Hapoel Petah Tikve, gdje je i u 40. godini prvi izbor za vratara. Podaci za tekuću sezonu, koja u Izraelu još nije u punom zamahu, su ponešto manjkavi, tako da ne isključimo mogućnost kako je Dreshler K. lansiran od strane Mossada na strateške ciljeve u Gazi i Zapadnoj obali.

Svojim dolaskom na Kantridu Dragan Žilić podigao je mnogo prašine na temelju svoje nacionalnosti. Srećom, prašinu je podizao i igrački odličnim predstavama na vratima ‘bijelih’ sve do 2008. godine. Otisnuvši se u Sloveniju, odigrao je sezonu i pol u slovenskoj ND Gorici. Prvu polusezonu staje na gol, no već nakon 3 utakmice završava na tribini radi ozlijede. Slijedeće sezone brani u 16 utakmica uz jedan clean sheet te ima drugu statistiku lige iza Bobana Savića iz Rudar Velenja. U drugom dijelu više grije klupu i tribinu, s obzirom da najavljuje povlačenje na kraju sezone. Na ljeto 2010. se umirovljuje i vraća kući u Vojvodinu, u Kikindu, gdje 2012. opet staje na gol trećeligaša OFK Kikinda koji je u značajnoj krizi. Nešto poslije mijenja se uprava kluba te Žilić postaje voditelj radne skupine koja spašava klub, a potom i predsjednik kluba, što je i dan danas.

Tek nešto malo poznatiji nogometni funkcionar od Žilića postao je Fredi Bobic. Po odlasku iz kluba završava karijeru te provodi gotovo tri sezone kao sportski direktor Černomorec Burgasa u Bugarskoj, surađujući s bivšim suigračem Krassimirom Balakovom. Po svršetku te avanture dobiva mjesto sportskog direktora u ‘svom’ Stuttgartu, gdje radi i danas.

Nastavljajući niz bivših ‘bijelih’ koji su ostali u nogometu kao dio backroom staffa, Tonito nakon Kantride odrađuje sezonu u portugalskoj Uniao Leiriji te po pola sezone u grčkoj Ionikos Nikei te ciparskom AEK-u iz Larnake. Nakon što je objesio kopačke o klin, postaje ‘director of operations’ u svom matičnom Tenerifeu te u slobodno vrijeme daje intervjue o svom prijateljstvu s Cristianom Ronaldom s kojim je igrao kao klincem u Sporting Lisabonu. Također, pojavljuje se i na fenomenalnim arhivskim slikama s Ronaldom i Ricardom Quaresmom. Full Rujevica style.

Posebna nagrada Miroslav ‘Kutle’ za najuspješnijeg poduzetnika koji je nastupao za NK Rijeku: Robert Lisjak (partner u Pršutani Milan)

Pub kviz trivia

Varaždinski kralj nižih liga – Zoran Ivančić – po napuštanju Rijeke provodi sezonu i pol u Kini, u dresu Beijing Hongdenga. Srce ga očito vuče kući te iduće dvije i pol sezone nastupa za Varteks, sve do njegovog kraha. Cijelu slijedeću sezonu nema kluba, da bi ‘uskrsnuo’ u Austriji, točnije u regionalnom ligašu SV St. Johann im Saggautal. U Austriji provodi pola sezone, nakon čega slijedi 9 mjeseci u Gerecja Vasi u Sloveniji. Početkom sezone 2012./2013. potpisuje za Čakovec, kojeg na zimu mijenja za Mladost Prelog u 3. HNL sjever. Ukoliko ga danas ne možete naći na internetu, nemojte se bojati – Zoran je još uvijek u istom klubu, no klub se danas zove Mladost Komet.

Ivančić se na svojem proputovanju Austrijom jamačno susreo i s još jednim igračem za kojega ga veže riječka svlačionica – Nedimom Halilovićem. Halilović poslije riječke epizode odlazi u Albaniju, u Dinamo Tiranu, a potom s juga Europe na njen sjever – u švedski Dalkurd. Iz Skandinavije se vraća u Novi Marof, no tamo provodi samo par tjedana da bi početkom pretprošle sezone potpisao za Međimurje. Na zimu, pak, potpisuje za austrijskog niželigaša ASKOE Stinatz, a početkom protekle sezone za landesligaški SV Ollersdorf.

Još jedan igrač za rubriku ‘trivia’ ili ‘zar je i on igrao za Rijeku?’ je i Matej Šučurović. S Kvarnera se zaputio u Fruškogorac Ilok (međužupanijska liga Osijek-Vinkovci), a zatim u BiH drugoligaša Krajišnik, poznat po tome što je Rijeci podario Alena Dedića i skoro Ahmeda Trejića. Nakon toga odlazi u njemački SGV Freiberg (Oberliga Baden-Württemberg ), a sada je u Vukovaru ’91 (međužupanijska liga Osijek-Vinkovci).

Niz igrača s impozantnim inozemnim karijerama nastavlja Danijel Vušković. Bijeli Rijekin dres mijenja onim prvoligaša sa Stanova, a potom seli i u Solin iz kojega ide za Zoranom Vulićem u Vladivostok, u dres Luch Energie. Tamo briljira skupivši u polusezoni čitavu jednu (!) minutu, nakon što je ušao u sudačkoj nadoknadi protiv Tom Tomska. Slijedi povratak u Solin gdje provodi jednu sezonu, a zatim i odlazak u Dugopolje gdje boravi dvije sezone. Potom prelazi u Uskok iz Klisa, gdje se druži s Matkom Kalinićem, a tada i u NK Južnjak iz Svete Nedjelje. 33 su mu godine.

Ranije navedeni Matko Kalinić, bivši Hajdukovac koji je u Rijeku došao iz Solina, s ‘azurne obale’ seli u 2. Bundesligu, u redove Rot-Weiss Oberhausena, gdje u jednoj sezoni skuplja 180 minuta, 3 primljena gola i 1 clean sheet. Poslije Njemačke, jednu sezonu relativno standardno brani u Cibaliji te odlazi u grčki Panserraikos. Za razliku od njegove njemačke avanure, ovdje je mnogo uspješniji. Skuplja čak 450 minuta u sezoni, ali i prima 7 golova uz 1 clean sheet. Na početku sezone 2007./2008. dolazi u niželigaški Uskok Klis i tamo je, evo, već 8. sezonu za redom. Također su mu 33 godine.

Posebna nagrada ‘Antun Samovojska’ za najteže pitanje o daljnjoj karijeri: Milan Đurišić (Mladost Podgorica, Lovćen, Mogren Budva, Lovćen)

Posebna nagrada PETA-e za karijeru uništenu sudarom sa životinjom: Dominik Mohorović i Pčela

Autor: A. Bučić

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri