Rijeka II – revealed

Rijeka II – revealed

Utakmicom (i porazom) protiv vodeće momčadi lige, druge ekipe Dinama, pao je zastor na jesenski dio 3. HNL Zapad, premijerne sezone u novom formatu u kojem nastupaju i druge ekipe prvoligaša. Liga se zove 3. HNL Zapad iako ju puk naziva i 3. HNL Zagreb pošto je, još jednom nelogičnom odlukom HNS-a, došlo do spajanja dvije možda i najjače treće lige, Zapad (Istra i Primorje) i Središte (Zagreb i okolica). Većina primorsko-istarskih klubova, osim Novigrada, odbila je igrati tu ligu pa većinu klubova, osim spomenutog Novigrada, te drugih ekipa Rijeke i Istre 1961, čine trećeligaši iz Zagreba i zagrebačke okolice. No, taj, još jedan u nizu apsurda apsurdnog saveza nema smisla više komentirati. Okrenimo se analizi igre naše ekipe, Rijeke II.

U 15 kola, druga ekipa Rijeke ostvarila je 8 pobjeda i 3 remija, a 4 puta su teren napuštali pognutih glava, uz gol razliku 26:15. Skupili su 27 od 45 mogućih bodova (60%). Kod kuće je Rijeka II odigrala 7 susreta uz 5 pobjeda i 2 poraza (gol razlika 12:7). Na Rujevici je osvojeno 15 od mogućih 21, bodova (71,43%). Rijeka II je gostovala 8 puta, a ostvarila je 3 pobjede, uz 3 remija i 2 poraza (gol razlika 14:8). U gostima je Rijeka II osvojila 12 od mogućih 24 bodova, što je točno 50% uspješnosti.

Rijeka II je ostvarila pobjede protiv Zeline (1-3), Novigrada (2-0), Zagorca (0-4), Vrbovca (2-1), Španskog (2-1), Dubrave (1-0), Samobora (0-2) i Vrapča (3-0), remizirala je kod HAŠK-a (1-1), Dugog Sela (2-2) i Trnja (0-0), dok je poražena od Maksimira (2-1), Stupnika (1-2), Istre 1961 II (2-1) i Dinama II (1-3). Posebno su bolni porazi iz Pule, kada je naša ekipa imala 0-1 te promašila jedanaesterac, i protiv Maksimira koji je, uz Zelinu, najslabija ekipa lige. Ovaj „score“ bio je dovoljan za treće mjesto, dva boda iza ekipe Damira Milinovića (Novigrad) i osam iza druge ekipe Dinama. Rijeka II četvrtoj Dubravi bježi 2 boda, petom Trnju 3 boda, a ekipama Istre 1961 i Dugog Sela 4 boda.

Kada se analiziraju igrači koje je trener Renato Pilipović koristio u prvih 15 kola prvenstva, dolazimo do brojke od čak trideset nogometaša. Dio njih je bio „na posudbi“ iz prve ekipe u trenucima kada su se oporavljali od ozljeda ili nisu bili u kadru Matjaža Keka za određeni susret. U ovu grupu možemo ubrojati sljedeće igrače: Ajayi, Knežević, Bertoša, Lima, Ivančić, Močinić, Zlomislić, Maleš, Špikić, Raspor i Prskalo. Odličan je primjer Močinića koji je kroz četiri susreta druge ekipe lakše prebrodio povratak nakon teške i dugotrajne ozljede. U drugoj skupini su Budicin i Scaglia, igrači koji su, ipak, ciljano dovedeni u kadar Rijeke II kao iskusniji igrači, produžene ruke trenera na terenu. Treća skupina su igrači iz Nigerije (istovremeno na terenu može biti 4 igrača koji nisu državaljni EU). To su: Diyoke, Okechukwu, Collins, Nwolokor, pa i Ajayi koji je krenuo kao prvotimac, ali se brzo „zabetonirao“ u drugoj ekipi. Četvrta skupina su igrači iz izlaznih godišta juniorskog pogona Rijeke koji su ove sezone dobili priliku u Rijeci II, a to su: Dangubić, Kokorović, Mršić, Filipović, Batinić, Marciuš, Klapan, Vidas, Budan, Bagadur, Furijan, Lucić, Fl. Fumić i golman Bilandžić (koji nije nastupio iako je 11 puta bio na klupi za rezerve). Neki su igrali više, neki manje, a Ricardo Bagadur je nakon prvog kola (u kojem je bio dvostruki strijelac) dres Rijeke zamijenio onim Fiorentine.

Kada se pogleda minutaža igrača dolazi se do saznanja da je struka Rijeke II odlučila naglasak staviti na nekoliko mladih igrača i njih više forsirati, dok se preostali mlađi igrači koriste više u rotaciji. Također se da primijetiti da su Budicinu i Scagliji namijenjene uloge mentora. Tek 8 od 30 igrača koji su nastupali je zabilježilo preko 50% ukupne minutaže (preko 675 od ukupnih 1350 minuta), a to su: Dangubić (15 nastupa, 1294′), Diyoke (15, 1240′), Okechukwu (14, 1091′), Scaglia (12, 937′), Collins (11, 990′), Budicin (11, 931′), Nwolokor (10, 900′) i Špikić (8, 720′). U ovoj grupi su dva igrača koji su zamišljeni kao mentori (Budicin i Scaglia), 4 mlađa igrača koji kroz Rijeku II praktično tek upoznaju seniorski nogomet (Nwolokor, Diyoke, Okechukwu i Dangubić), te dva mlada igrača sa seniorskih iskustvom koji se nisu nametnuli Keku (Collins i Špikić).

U sljedeću skupinu ulaze igrači iz rotacije, a imaju 30-50% ukupne minutaže, tj. između 440 i 675 minuta). To se nalazi 9 igrača: Ajayi (9, 611′), Kokorović (10, 543′), Knežević (6, 540′), Bertoša (6, 540′), Lima (6, 533′) Mršić (10, 523′), Ivančić (5, 450′), Filipović (9, 440′) i Batinić (6, 440′). Tu se nalazi Knežević, kapetan prve ekipe Rijeke koji se vraća nakon teže bolesti, 4 igrača koja su nominalno u kadru prve ekipe, a Rijeka II im služi za nametnuti se Keku (Bertoša, Lima, Ivančić i Ajayi), te 4 mlađa igrača (Batinić, Kokorović, Mršić i Filipović).

Zanimljivo je da je Batinić, kao stoper, u sezonu ušao tek kao zamjena zamjene, ali je prodajom Bagadura, te ozljedom Špikića, dobio svojih 5 minuta. Nominalno je on u hijerarhiji iza Budicina, Kneževića i Špikića. Mršić je, kao i Collins, igrač koji se preko Pomorca nije nametnuo Keku, a pokriva deficitarnu lijevu stranu, točnije lijevi ofenzivni dio terena, dok je Kokorović u sezonu krenuo kao standardni veznjak Rijeke II, ali je dolaskom Lime, te vraćanjem u formu nekih igrača iz prve ekipe Rijeke (Močinić, Zlomislić) ispao iz uže selekcije. Posebno zanimljiv je mladi Filipović, špica/polušpica, za kojeg se zanima nekoliko velikih klubova, te će njegov razvoj biti jedan od velikih zadataka trenera Pilipovića. Ovih 17 igrača je praktično iznijelo polusezonu, dok je preostalih 13 igrača igralo puno manje.

Preostalih 13 igrača možemo podijeliti u dvije skupine. Prva su igrači koji su često bili u kadru, a druga su oni koji su u kadar Rijeke II upadali tek sporadično. Prvu grupa čini 7 igrača, a to su: Raspor (4, 360′), Marciuš (8, 333′), Močinić (4, 331′), Klapan (7, 293′), Vidas (7, 175′), Budan (7, 155′) i Furijan (6, 107′). Tu se ističu golman Raspor koji je branio u 4 susreta i Močinić koji je u 4 susreta hvatao zalet za prvu ekipu, dok su preostala 4 igrača izlazni juniori koji su igrali manje. Posljednja skupina su oni koji su zabilježili 90 ili manje minuta, ukupno čak 6 igrača: Bagadur, Zlomislić i Prskalo (1, 90′), Maleš (1, 56′), Fl. Fumić (3, 44′) i Lucić (1, 17′). Bagadur više nije igrač Rijeke, Prskalo je golman koji je branio jedan susret za vrijeme reprezentativne stanke, Zlomislić i Maleš su se kroz Rijeku II vraćali nakon ozljeda. Fumić i Lucić su mladi igrači na koje se, bar prema ovoj statistici, manje računa.

Kad bi se ovaj statistički pregled stavio u određenu početnu jedanaestorku to izgleda ovako (uz napomenu da prema minutaži u prvih 11 upada i Knežević, ali zbog poštivanja formacije nije u prvih 11 već ga mijenjaju Lima/Mršić): Četiri su mlada igrača na kojima je naglasak (Nwolokor, Diyoke, Okechukwu i Dangubić), a tu možemo pribrojati i Kokorovića koji je ipak igrao dosta manje od ove četvorke. Dvojica su igrači koji su prošlu sezonu igrali na posudbi u Pomorcu, ali se nisu nametnuli Keku (Collins i Mršić), dvojica su mladi igrači koji su krenuli u sezonu u Kekovom kadru, ali se nisu nametnuli i kale se kroz drugu momčad (Špikić i Ajayi), a Lima je prinova koja se nije nametnula. Budicin i Scaglia su programirani iskusni igrač uz koje mladi odrastaju. Produžene ruke trenera na terenu.

NwokolorScaglia, Budicin, Špikić, Collins – Kokorović, DiyokeAjayi, Okechukwu, Lima/Mršić – Dangubić

Ono što je zanimljivo, ali i pohvalno, je da Rijeka II pokušava pratiti igru prve ekipe , tj. stil koji gaji trener Kek. Koliko uspješno –  to prepuštamo svakom kibicu da odluči. No, cilj ove ekipe je da „izrodi“ pokojeg igrača koji može ući u konkurenciju Matjaža Keka, ali i igrača koji je upoznat sa stilom koji Kek gaji.

Dangubić je prvi strijelac Rijeke II s 8 pogodaka u 15 susreta (od toga je jedan bio sa 11m, a i jedan udarac sa 11m je promašio). Dangubić je, ujedno, i treći strijelac lige. Drugi najbolji strijelac Rijeke je Ivančić s 3 pogotka u 5 susreta (jedan sa 11m), a isti broj golova, ali u 10 nastupa, ima Kokorović. Po 2 pogotka su postigli Okechukwu i Bagadur, a po jedan Budicin, Vidas, Furijan, Diyoke, Lima, Marciuš, Ajayi i Filipović. Prvi asistenti ekipe su Dangubić i Kokorović sa po 4 asistencije, dok su Okechukwu i Ajayi zabilježili po dvije. Po jednu asistenciju imaju Mršić, Ivančić, Lima, Klapan, Budan i Zlomislić. Vratar Nwolokor je primio 11 pogodaka u 10 susreta, a Raspor 2 u 4 susreta. Prskalo nije primio gol u susretu koji je branio.

Momčad Rijeke II bila je izrazito disciplinirana. U 15 susreta dobili su tek 23 žuta kartona (1,53 po susretu) i jedan crveni. Crveni karton je dobio Filipović u Puli. Mladenačka reakcija momka nad kojim nije suđen evidentni penal. No, u profesionalnom nogometu nema mjesta za takve emotivne reakcije. Zanimljivo je da je on igrač koji je najviše puta i požutio. Čak 4 puta. Po 2 kartona su upisali Budicin, Diyoke, Špikić i Kokorović, a po jedan Dangubić, Scaglia, Collins, Mršić, Ivančić, Bertoša, Lima, Batinić, Marciuš, Furijan i Bagadur.

Rijeka II - statistika

Kada se sumira nastup Rijeke II u prvih 15 kola nove 3. HNL Zapad može se reći da je to za ocjenu 3+. Očigledno je da je ekipa, koja je u svome kadru svaku utakmicu imala barem 3, a često i 4 ili 5 iskusnih igrača, morala trijumfirati u nekim susretima koje je izgubila ili odigrala neriješeno (prije svega protiv Istre 1961, Stupnika i Maksimira), no rezultat ovdje ipak nije primaran.

Rijeka II je došla kao dobra opcija treneru Keku da vidi koliko mogu određeni igrači mogu dati. Tu je Močinić koji je kroz Rijeku II lakše prebrodio povratak nakon ozljede, a slično se događa i s Kneževićem. Ivančić, novi igrač u kadru, je preko Rijeke II lakše svladao vrijeme potrebno za prilagodbu u novom klubu, a igrači poput Prskala ili Bertoše su dobili određenu minutažu koju kod Keka ne dobivaju. Također, moglo se primijetiti da neke prinove, prije svih Lima, ali i Špikić, nisu na razini prve ekipe Rijeke. I dok kod Lime nema pogovora da on nije materijal za Rijeku, barem ničim to nije pokazao, mladom Špikiću će Rijeka II biti odličan poligon za izboriti Kekov poziv.

Što se tiče mladih igrača, jasno je da se ne može očekivati da svaka generacija proizvede 10 prvotimaca, ali se na ovaj način svima može dati prilika da se pokažu, prije svega na treningu, a onda i na terenu. Prema minutaži jasno se vidi na koje su se  igrače orijentirali u Rijeci II. Sretno njima, ali i svima ostalima u borbi za dres.

Pitanje trenera je ono zadnje, no u njega se ne bih upuštao. Ono je kontroverzno zbog same povijesti gospodina Pilipovića, a navijači se dobro sjećaju određenih utakmica i u bijelom, ali kasnije u modrom dresu, kao i iskustva koje on ima. Eto, radije o tome ne bismo.

Foto: www.nk-rijeka.hr

Komentari

komentari


Related Articles

Josip Ivančić na Kantridi

Bliži se završetak prijelaznog roka a u redove Rijeke je pristigao još jedan novi igrač.  Danas je potpis na dvogodišnji

Miran kraj za novi početak

Nakon depresivnog utorka gdje Rijeka nije smogla snage i umijeća nadvladati Dinamo, bolju terapiju od susreta s Hajdukom ne bi

Paralelni svijet

Nogometaši HNK Rijeke i dalje su ostali neporaženi na Poljudu, 1:1 rezultat je koji na kraju realno opisuje stanje na