Ponovno na početku

19 kol., 2014 by F. Stojanac

Print this article Font size -16+

Rijeka već dugo sanja nogometni san, 15 uzastopnih pobjeda, 2 trofeja i prolazak 2 europska pretkola fascinantni su podaci, o kojem god klubu se radilo. Pogotovo zato što, ako je vjerovati Matjažu Keku (a naučio nas je da vjerujemo), ovo je još daleko od labuđeg pjeva, on se nada da će mnogo toga biti još bolje.

Gdje su granice ove Rijeke strah me uopće misliti, naviknut na razočaranja i posrtanja, na vječno ponavljanje one „This time next year“… Ne žalim se, obilježeni smo time, budimo se, živimo i idemo na spavanje s tim prikrivenih i vješto zamaskiranih strahom od sutra. Predobro je da bi bilo stvarno. A nekako, ipak jest.

Tko je doživio domaća razbijanja Bijelih trupa od strane Cibalije, Osijeka, Slavena i sličnih nikada neće imati mira zaustaviti se i reći: Više nikada neće biti tako, Rijeka je sada druga priča. Međutim, realnost u kutku naših svijesti govori da zaista neće, da klubu umjesto kaljuži predstoje zvjezdani trenutci, smijeh djece i pjesma brojnih navijača.

Čemu onda ovakav naslov? Čemu ovaj tekst? Sljedeći protivnik riječkih Bijelih je Sheriff iz Tiraspola, prvi će to biti susret play-offa Europa lige. Pobjednik dvomeča ulazi u skupine, predstoji mu još (najmanje) 6 susreta na europskoj pozornici. No opet, zašto je to tako bitno?

Uzet ću si za pravo reći kako je ovu Rijeku najviše obilježilo prošlogodišnje uzimanje skalpa momčadi Stuttgarta. Džaba osvojenih trofeja, uvjerljivih pobjeda, demoliranja domaćih rivala, sve se svodi na tih 180 minuta s favoriziranim Nijemcima. Utakmice koje razdvajaju dječake od muškaraca, gubitnike od pobjednika. Zadržati smirenost u uzvratu, bez obzira na spretan pogodak Nijemaca i autogol Marića, te ubosti u samoj završnici. Bio je to diplomski rad Keka s ekipom koju je trenirao tek šest mjeseci. Rijeka je tu zgrabila mentalitet pobjednika, prijeko potrebnu hrabrost i vjeru u sebe.

Čak i kada su u skupinama Europa lige nekoliko puta ostavili grogiranog protivnika da se pomoću konopaca izvuče iz sigurnog nokauta, vidjelo se da se radi o momčadi koja je stekla nešto što svi novci svijeta ne mogu donijeti. Ekipu koja grize, zajedno napada i zajedno se brani, diže i bodri svakog člana, kreće naprijed i kada je sve protiv njih. Griješi, ali se diže. Uvijek jača, uvijek bolja.

Ponovno smo na početku, ali nije sve isto k’o i lani. Startna pozicija se promijenila, Rijeka više nije nepoznati autsajder nego klub kojeg bi svi voljeli izbjeći. Momčad s glavom i repom, predvođena samozatajnim genijalcem iz Maribora i ubojicom dječjeg lica, ne tako davno protjeranim iz Maksimira. Revolveri su spremni i podmazani, metaka ima na pretek, teško će biti Sheriffu u ovom dvoboju. Međutim, ne valja zaboraviti, ponovno smo na početku. Utakmice s velikim ulogom. Dodatni korak ka sportskim almanasima i pričama o stvaranju moćne Rijeke koje ćemo s radosti pripovijedati unucima ili će ruka ipak od nervoze i očekivanja trznuti i promašiti cilj?

Vjerujem u ove momke, njihovu srčanost, zajedništvo, znanje. Neće biti sami, kada utakmica krene bodrit će ih tisuće grla i duša, stopljenih u jedno. Uspjeh bi potjerao uvijek prisutno zrnce sumnje i straha još malo više u kut, neka se krije u sjeni i nikad više ne izlazi na svjetlo dana. Dovoljno dugo je bilo prisutno, nije nam više potrebno. Znam da je jedan od tih tisuća postao i Šef glavom i kapom. Kapetan broda, ne nepotopivog jer svi znamo kako je završio slavni Titanic, ali svakako nezaustavljivog. I kada potone vraća se, jači, sjajniji, moćniji. Na radost svih nas na tribinama i barbe Matjaža pored terena. Čemu uostalom te podjele na nas i njih? Zajedno smo Rijeka, neka ovo bude još jedan divni početak.

Komentari

komentari

F. Stojanac

More articles by F. Stojanac