Rijeko moja dobra budi, imat ćemo provod ludi

21 velj., 2017 by S. Host

Print this article Font size -16+

Završen je zimski san u nogometaša HNL-a, lopta se ponovo kotrlja travnjacima. To što se kotrlja i da je to ipak travnjak, možemo zahvaliti pogodnim vremenskim uvjetima koji iste nisu pretvorili u oranice i krumpirišta. Nekim čudom, ili spletom okolnosti, jer naravno, nekog drugog razloga nema, nogometaši Rijeke imaju daljnji raspored, iz kola u kolo, takav da svoje utakmice igraju nakon jedinog konkurenta za osvajanje naslova. U vidu transparentnosti i poštenja imamo sad i izvlačenje sudaca za utakmice. Ne treba sad cjepidlačiti što se ne vidi što je u istoj, što se prvo izvuče sudac a onda odluči, odokativno, koju on sudi utakmicu. Imamo i famoznu pjenu za brijanje. Nemamo predsjednika saveza. Zapravo imamo, ali ne znamo gdje je. Spektakl.

Otputovala je Rijeka na gostovanje u Osijek. Osijek, koji je po mnogočemu označen kao jedna od ključnih utakmica na putu prema bujolu. Domaćin jaše na valu optimizma, potvrđen vrlo dobrim rezultatima u pripremnim utakmicama. Ulaskom stranog kapitala, najavom novih ulaganja, te trenutnom pozicijom trećeg kluba, uz realnu pretpostavku da to mjesto postane konstanta, domaćin je protivnik koji zaslužuje respekt, ali ne i strah.

Nogometaši Rijeke su se postavili kako i dolikuje lideru prvenstva. U uvodnim minutama susreta suvereno su gospodarili terenom i stvorili vrlo dobre prilike za postizanje pogotka. Domaćin vidno zbunjen, rekli bi i preplašen, nije nalazio načina da prenese igru na polovicu gostiju. Visoki presing Rijeke pogodovao je nekim komičnim rješenjima igrača domaćih što je potenciralo zvižduke vlastitih navijača i zabrinutost kod trenera Zekića. Takvim stanjem na terenu bilo je pitanje vremena kada će Rijeka povesti. Gavranović, 0-1.

Bojazan i skepsa kako će izgledati zid ispred Prskala, zbog prodaje Mitrovića, i statusa Zhute, zbog kojeg neki, u šali, govore da ima klauzulu u ugovoru da dok je on u Rijeci ne smijemo kupiti igrača za njegovu poziciju, probudila se kod izjednačenja Osijeka. Neshvatljivo ispadanje riječkog lijevog beka, neuigranost u pokrivanju prostora stoperskog para, i zaboravljen na drugoj strani, od gostujućeg desnog beka, strijelac Lopa. 1-1.

Zadavao je napadač Osijeka, Boban, podosta problema riječkoj zadnjoj liniji, pogotovo Šofrancu. Iako domaćini nisu odveć pritiskali, u jednoj akciji Boban prima loptu u zaleđu, pomoćni sudac ne signalizira (ljudski je griješiti, pogotovo ako si od krvi i mesa), otresao je s leđa stopera Rijeke, Prskalo odlično brani udarac ali Ejupi šalje ne odveć jak udarac prema golu gostiju na čijoj crti stoji Elez i pokušava petom istu izbiti. Lopta je u mreži, očajni Prskalo proklinje svoga suigrača zbog nonšalancije. Ejupi za jupiiiii domaćina. 2-1.

Kakav je Matjaž Kek lisac pokazao je u drugom dijelu susreta. Može imati Zhuta klauzulu da ne smijemo kupiti lijevog beka, ali nema istu da to ne može igrati netko tko je već tu. Ostavio je Slovenac švedskog Makedonca u svlačionici, uveo svog sunarodnjaka, povratnika iz Bundeslige, 3 milijuna eurića vrijednog napadača Bezjaka, a na Zhutino mjesto stavio Vešovića, čovjeka s desnog krila. Ključan i veliki potez Keka! Tim potezom dobila je Rijeka napadački forte s obje strane, a upravo je Vešović u jednom od svojih mnogobrojnih prodora i ubačaja, sada silom prilika lijevom nogom pronašao Frankovu glavu za 2-2.

Koliko god teško bilo gostovanje, kada si lider prvenstva, najbolja momčad, onda uvijek ideš na pobjedu. A Rijeka je išla po nju! Domaćini su po svemu prikaznom bili zadovoljni s bodom. Povučeni na svoju polovicu, što svojom voljom, što pritiskom gostiju. Davno se jedan trener žalio kada je na Kantridi izgubio utakmicu da su “dica kriva jer su sporo vraćala loptu u igru”. Sličan recept su pokušali primijeniti i domaćini. Bod bi njima bio uspjeh. I ne samo njima.

Sva ta nadanja i želje padaju u vodu u završnici susreta. Gorgon jednu visoku loptu, leđima okrenut, glavom šalje Andrijaševiću u for. Znalci se osjete i kad se ne vide. Franko, naizgled sporog i nezgrapnog trka je neuhvatljiv za stopera domaćih, majstorski puca lijevom nogom. Lopta ide prema gostujućem vrataru, prolazi pored njega, nastavlja put prema golu… traje to dugo… gdje će? Tamo gdje jedino treba. Gol!!! 2-3!

Franko nije stao… samo je produžio taj svoj karakterističan trk do tribine s navijačima Rijeke. Orilo se iz 500-tinjak grla “Rijeko moja dobra budi, imat ćemo provod ludi”. Zagrljaj svih igrača podno tribine. Vjera, ponos, prkos, snaga! Pobjeda, jedna u nizu ka konačnom cilju. Demonstracija snage i kvalitete na terenu, mudrosti i znanja s klupe, spoznaja svojih grešaka, te pravodobno uočavanje i ispravljanje istih. Mentalitet pobjednika, neutaživa glad i želja za pobjedom. To je naša Rijeka danas. Na ponos svim navijačima. Šampionska!

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host