Sa štitom ili na njemu

08 kol., 2015 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Danas nas očekuje derbi dvije, trenutačno najjače hrvatske momčadi, bez obzira na to što je položaj na tablici nešto drugačiji od onoga što ove dvije momčadi predstavljaju posljednjih sezona na domaćim travnjacima. Nitko ne sumnja da će upravo ove dvije momčadi na kraju sezone završiti kao dvije prvoplasirane momčadi prvenstva. Mi se nadamo da će vrpcu prva presjeći momčad Rijeke, iako neuvjerljiv start u prvenstvo i ispadanje iz Europe gdje je Rijeka zapela već na prvoj stepenici ne izgledaju nimalo obećavajuće. Još kad tome pridodamo tradicionalno suzdržane najave iz riječkog prvoligaša koje bi zadovoljio bilo kakav rezultat koji bi omogućio izlazak na euro scenu, ispada da momčad u Maksimiru zapravo nema nikakvog imperativa. S druge strane, ako gledamo čašu kao napola punu, možemo govoriti o sezoni u kojoj Rijeka u prvenstvu još uvijek ne zna za poraz, a u tri remija koja su zabilježena u pravilu je bila bolji suparnik i u svim utakmicama bila je puno bliže pobjedi od suparnika.

Sigurno da bi pozitivan rezultat iz Zagreba donio novu energiju momčadi koja je već protiv Lokomotive na otvaranju kampa pokazala kako u momčadi ima i znanja i motiva da borba za naslov potraje ipak nešto duže od prvih kola. Iako svi navijači Rijeke sanjaju o pobjedi , svi bi bili itekako zadovoljni ako bi se iz metropole vratili barem neporaženi i tako ostali na pristojnoj udaljenosti iza Dinama, vrebajući nove kikseve plave zadruge. Uoči gostovanja na terenu gdje bijeli po običaju prolaze kao bosi po trnju ohrabruje i to što niti modri ne djeluju odveć uvjerljivo. Mučenje u pretkolima Lige prvaka, te slabašan start u prvenstvo pokazuju da su vrlo ranjivi i da ima prostora za pozitivan rezultat. Dinamo je prvenstvo otvorio poput Rijeke, s dva remija, a da se agonija prekine pobrinuli su se oni koji već tradicionalno pružaju najviše za momčad kada kola krenu nizbrdo, suci. U obje pobjede koje su uslijedile, djelitelji (ne)pravde imali se vrlo snažan utjecaj na tijek susreta i time pogurali modre na prvu poziciju ligaške ljestvice. Izbor suca za subotnji derbi pobudit će u Riječanima negativne uspomene na uzvratni susret prošlogodišnjeg polufinala Kupa Hrvatske, iza kojeg je ostalo dosta repova. Osim poništenog pogotka u smiraju susreta i previd na otvaranju susreta kada nije vidio povlačenje u šesnaestercu gostiju domaći su imali mnogo prigovora na neujednačen kriterij suđenja koje se samo nastavilo na suđenje iz prve utakmice.

Problemi u modrom taboru krenuli su još na pripremama kada je trener momčadi završio u pritvoru, a osim lošeg starta u prvenstvo, nevolje u raju prouzročio je i Machado. Portugalski je veznjak na kritike s tribina odgovorio podignutim prstom, no kako nije bila riječ o palcu krenula je prava bura negodovanja. Portugalac je izbačen iz momčadi, no vrlo brzo je i amnestiran jer sitna slova u ugovoru nisu dopuštala drugačiji rasplet. Ipak upitno je hoće li Portugalac istrčati u subotnjem derbiju, što je svakako dobra vijest za Rijeku. Jer u susretima s kraja prošle sezone upravo je Machado bio najvažnija karika modrih. I ove sezone Dinamo ima dosta problema sa zadnjom linijom. Već lani smo ukazivali na mogućnosti koje otvara porozna obrana plavih, no srednji red plavih odmaknuo je Riječane dovoljno daleko da pritiska ne bi bilo. Gledajući prošle susrete modrih, a posebice onaj posljednji u Norveškoj, dojam je da Pinto ima najviše problema s formom i da je tu možda i najveća prigoda naših igrača. Ako bi Leovac odigrao utakmicu na razini one protiv Lokomotive, moglo bi biti uspješnih ubačaja i prodora.

Ono gdje su bijeli najčešće gubili utakmice na Maksimiru je sredina terena. Prečesto su Ademi i društvo predstavljali pretvrdu prepreku, i prečesto su bijeli trčali za loptom po travnjaku. Vrlo rijetko bijeli vezni red uspijeva doći u neki posjed kojim bi učinio opasnost za Eduardova vrata konstantnim. Zapravo uvijek se sve svodi na pokušaje neke brze kontre koji se vrlo često razbijaju već na tridesetak metara od modrog gola. Ne pomaže niti činjenica da Rijeka već tradicionalno u Zagreb dolazi „na nadigravanje“ ali s tek jednim napadačem u vršku napada. I dok smo uvijek priželjkivali Rijeku koja je visoko postavljena i koja će pokušati presingom iznenaditi modre, ovoga puta razum nalaže na posve drugačija očekivanja navijača. Ako bi se Kek otvorio i podigao momčad visoko vrlo je izgledno da bi susret bio riješen već u prvom poluvremenu. Nije tajna da Samardžić i Mitrović nisu igrači kojima je brzina glavni forte. Naročito se to odnosi na Samardžića koji ima vrlo mnogo problema kada ostane jedan na jedan na brisanom prostoru. Pridodamo li tome i problem, još uvijek trkački nedovoljno spremnog, Ristovskog jasno je da Kek ipak mora postaviti momčad pliće nego bi to htio. Makedonac je pokazao neke vrlo dobre odlike od kako je stigao, a posebice je bio inspiriran protiv Lokomotive. No unatoč tome što je zabilježio dvije asistencije i odličnu partiju, njegova igra u toj utakmici otkrila je kako u povratnom trku još nije na razini Tomečaka. S obzirom na to da je na njegovoj strani obrane Samardžić izvjesno je da svaki njegov izlet na protivničku polovicu koji ne završi udarcem na gol donosi opasnost da je svaka izgubljena lopta vrlo opasna po vrata bijelih. Tu je vrlo važno koliko će zadnji vezni igrači imati vremena i mogućnosti zatvoriti nastale praznine.

Močinić je konačno odigrao odličnu utakmicu u oba smjera i pokazao da se u njegovim nogama krije ogroman potencijal. Za razliku od dosadašnjih nastupa konačno je uspio izbalansirati obrambenu i napadačku fazu. Iako nije djelovao maestralno, zapravo je sve konce utakmice, protiv Lokomotive, držao u svojim rukama. Izvrsno je čitao igru, a podijelio je i nekoliko zanimljivih lopti prema naprijed. Reklo bi se da je odigrao modrićevski. Nešto slabije od njega snašao se Bradarić. Mora se priznati da Bradarić djeluje kao da ne zna točno koja mu je zadaća na terenu. Iako mu se ne može zamjeriti na angažmanu, ponekad je dojam kao da se ne razumije previše s ostatkom momčadi. Iako bi vjerojatno priča bila puno drugačija da je jedan od njegovih „balona“ iza zadnje linije uspio uhvatiti Tomasov ili netko drugi, jer ponekad su nedostajali tek centimetri ili malo više koncentracije prilikom prijema lopte. Tada bi vjerojatno pričali o savršenim asistencijama.

Možda je Kekov as u rukavu Maleš. Mate je odigrao tek posljednjih petnaestak minuta u prvoj pobjedi sezone, ali je uz malo nesigurnosti pokazao koliko bi njegov povratak mogao značiti za momčad. U borbi na sredini terena protiv Ademija i društva sigurno bi puno značio igrač poput Maleša koji zna uči čvrsto, ali i također pravovremenim prekršajima umrtviti protivnika i ne dati mu da igru prenese na 20 metara od vratara. Iako na prvi pogled može zvučati čudno, možda je najpametnije da Kek ostavi kapetana na klupi. Teško Sharbini igra protiv Dinama, pogotovo se to odnosi na Maksimir. Upitno je koliko može donijeti prema naprijed, a jasno je da ne donosi previše u fazi obrane, pa je stoga možda pametnije da njegovo mjesto zauzme Jugović, koji ipak puno više radi za momčad. Nije izvjesno da će se Kek odlučiti za tu varijantu, ali dubljim promišljanjem sigurno ne zvuči nerealno.

Isto vrijedi i za dilemu da li početi utakmicu s jednim ili s dva napadača. Svaka opcija ima svoje prednosti ali i donosi rizik koji takva odluka povlači za sobom. Ako bi počeo utakmicu s jednim tada je jasno da je Kek žrtvovao tog igrača jer borba Bezjaka ili Balaja s dva stopera je unaprijed osuđena na neuspjeh. To opet daje mogućnost da se napuni vezni red i time pokuša ostvariti balans na sredini terena. Opcija s dva napadača daje puno više mogućnosti u igri prema naprijed. Pogotovo zato što su Balaj i Bezjak nekako najbolje na terenu djelovali kada bi u igri bili zajedno. To pak otvara rupu u veznom redu, a s obzirom na prijašnje susrete i način na koji je rijeka primala pogotke, nije uputno da sredina bude šetalište. Ključevi uspješne transformacije iz faze obrane u fazu napada u mnogome ovise (naravno ako bude spreman) o Moisesu. On je svakako igrač koji je u stanju zadržati loptu u nogama, ali i povući ako bi se otvorio prazan prostor ispred njega. Marin Tomasov je trenutačno možda i najveća enigma momčadi. Puno se trudi, mnogo se toga vrti oko njega i zaista nitko ne može osporiti trud i zalaganje. Ali isto tako stoji činjenica da su neke utakmice otvorene njegovim promašajima, a koji su mogli susrete usmjeriti u mirne vode da su završili pogocima. Mnogi su uvjereni da je njegov promašaj u prvoj utakmici protiv Aberdeena otvorio mogućnost gostima da prežive prve nalete, te da bi utakmica u slučaju da je Tomasov pogodio poprimila potpuno drugačiji tijek. Slično se dogodilo i protiv Slaven Belupa. Možda je vrijeme da sav taj trud dođe na naplatu i donese njemu i momčadi radost.

Ne treba niti napominjati koliko bi pozitivan rezultat imao utjecaja na atmosferu, kako unutar momčadi, tako i među navijačima. Iako unatoč neuvjerljivim uvodnim predstavama, navijači nisu okrenuli momčadi leđa, bod(ovi) bi sigurno donijeli puno pozitivne energije pred još jedan derbi koji predstoji odmah sljedeći vikend. Dva pozitivna rezultata koji bi se nadovezali ne već postignutu pobjedu protiv Lokomotive, probudila bi neke usnule ambicije.