Subota za brzi zaborav

08 svi., 2016 by F. Stojanac

Print this article Font size -16+

Osijek – Rijeka 0:0 (1:1)

Osijek – Stadion Gradski vrt. Utakmica 35. kola MAXtv Prve lige. Gledatelja: 1.712.

Suci: B. Marić (Daruvar), a pomoćnici su mu G. Loparac (Sladojevci) i M. Stolnik (Hraščica).

Strijelci: 54’ Gavranović 0:1, 90’ Lukić 1:1

Žuti kartoni: Lukić, Vojnović, Knežević, Špoljarić (Osijek), Bradarić, Močinić (Rijeka).

HNK Rijeka: Prskalo, Ristovski, Mitrović, Bradarić, Vešović (Viziger od 88´), Močinić, Maleš, Tomasov, Gavranović (Brezovec od 73´), Bezjak (Zhuta od 67´), Balaj

NK Osijek: Mikulić, Matas, Lesjak, Džolan, Arsenić, Kurtović (Lukić od 65´), Vojnović, Mioč, Špoljarić (Mandić od 78´), Knežević i Perošević (Štrkalj od 78´)

Pretposljednje kolo ove sezone HNL-a je iza nas, Rijeka u Gradskom vrtu nije mogla do pobjede, ali konačni rezultat 1:1 ne otkriva cijelu priču. Uostalom, u već odlučenom prvenstvu, gdje Bijeli ne mogu niti gore niti dolje, rezultat je možda i najmanje važan.

Bila je to utakamica za testiranje nekih, dosad manje korištenih, igrača, za traženje novih rješenja, davanje prilike mladima, stvaranje dodatne kohezije u momčadi i progresiju na planu igre. Iz prethodno nabrojanih ciljeva svatko može sebi izabrati onaj koji smatra najvažnijim, no istina je da su vjerojatno svi jednako bitni.

Što smo od toga vidjeli u Osijeku? Od svega ponešto, no u konačnici ostaje dojam rastrganosti u pokušaju ispunjavanja svega s liste, povezan s izrazitim pobjedničkim mentalitetom Matjaža Keka. Treneri ne mogu pobjeći od svoje osobnosti, najpoznatiji Slovenac na Kvarneru je osoba koja obožava pobjede i mrzi poraze, taj stav je jasan iz svake njegove riječi i djela. Teško je onda od njega očekivati neko preveliko miješanje karata, postavljanje igrača iz trećeg ili četvrtog plana, rezultat je svetinja. General nakon bitke može biti svatko, nema (valjda?) grijeha u postavljanju pitanja je li Vizinger mogao dobiti i nekoliko minuta više. Tko zna, možda ih i dobije u sljedećem kolu.

S druge strane, kako već pomalo zaboravljeni Ikić nema povjerenje struke, a ne bi bilo ni iznenađenje da uskoro upozna izgled izlaznih vrata iz Rijeke, Bradarić se pokazao kao sasvim solidno (vatrogasno) rješenje na stoperskoj poziciji. Jedini problem je u tome što se radi o najokomitijem i vjerojatno najboljem riječkom veznjaku ovog proljeća, njegovo povlačenje unatrag jučer je značilo da veza nije na optimalnoj razini.

Prekrasan pogodak Gavranovića sakrio je pak slabosti u napadu, nesporazume, greške i nedostatak pravog poteza u blizini gola Osijeka. Do protivničkog šesnaesterca sve je funkcioniralo vrlo solidno, Vešović je primjerice pokazao kako je i na lijevom beku jednako okomit i probojan te se definitivno dodatno učvrstio kao vodeći u all-around kategoriji.

Ne vrijedi prednjačiti u negativi, ne valja iskakati u euforiji. Jučerašnja utakmica nije bila jedna od onih kojima se voli pridavati epitet dvoboja godine ili desetljeća, tek neopterećen susret već odlučenog prvenstva. Jesmo li nakon nje ponešto pametniji – jesmo, jesmo li mogli biti još i više – vjerojatno smo mogli.

No, ne postoje idealni dani, ne postoje savršene priče, u svakom dobrom postoji lošeg, u svemu lošem i nešto dobro. Ono što slijedi je Istra, posljednji čin prije spuštanja zavjese na sezonu 2015/16. A onda nakon fešte (po dobrom starom običaju, kakva god godina bila, njen kraj treba proslaviti), skupiti glave, zbrojiti pluseve i minuse i dalje snažno, bez kompromisa, u nove pobjede. Ova ekipa u sebi ima potencijala i za mnogo više domete, uz nekoliko pravih pojačanja, uštimana od strane maestra Keka, može donijeti još puno osmijeha na lica svih nas kojima je draga bijela boja.

Baš zato, svi za vikend na Rujevicu, ispratiti jednu, a dočekati novu godinu, u dobrom društvu riješiti se svih frustracija i fokusirati na jedino bitno, kako sljedeću godinu ispuniti sa što više osmijeha i sreće. Prizvati ju možemo zajedno, navijači, igrači, trener, uprava, a kada postoji sinergija, Rijeku malo tko može zaustaviti. Nije zabranjeno sanjati.

Komentari

komentari

F. Stojanac

More articles by F. Stojanac