Svakog gosta tri gola dosta

Svakog gosta tri gola dosta

Da ne napišem ništa više, sve sam rekao, no kolege bi mi zamjerile da ostane samo na ovome. Ja sam navijač, emotivac, ali ne kao onaj iz Ruglomirske 128, jer tu interesa nema, samo ljubav, (pre)često neuzvraćena, gruba, ohola. Srećom, danas se je, kao i u puno zadnjih susreta ova dva kluba sa jadranske obale, sve poklopilo kako treba.

Dolje nisam bio. Niti idem više. Jednostavno bez mene dolje pobjeđujemo. Protiv toga se ne može. Srce boli, ali donosim nesreću. Bolje da sam tu, u nebitnom gradu na nebitnom sjevernom Jadranu gdje igra nebitni klubić.

Eto, nebitni klubić, iz nebitnog gradića, iz grada di je more manje slano, sunce slabije grije i di se pije žufkije vino pobijedilo je u centru svita. Opet. Jebat ga. Lo siento prike.

O utakmici neću puno. Ne treba dodavati sol na ranu, “šamarat mrtvog tovara”, kako bi onomad rekao Željko Vela, cijenjeni novinar kojemu je također “bila” u srca. U 90. minuta smo sve pokazali. Analizirat Tomasovljev gol u golmanov kut, Radoševićevo dominiranje veznim redom ili Bezjakovo hladnokrvno matiranje “prvog kuta”. Čemu? Svi smo sve vidili. Učenik nikad neće biti boji od učitelja, kopija je uvijek blijeđa od originala, ma koliko se trudili. Jedino mi je ža’ dice…

Srce mi je na mjestu večeras, unatoč raznim zubatim stanovnicima šuma i šumaraka koji na predizborne skupove dolaze sa šalovima najpoštenijeg kluba na svitu, unatoč ministrima koji, rutinski, zanemaruju svoju funkciju i okreću leđa onima koji su ih izabrali i odbijaju puste milijune za državne dionice “narodnog” kluba, unatoč svima onima koji, godinama, desetljećima, guraju svoj “narodni” klub, državnim novcima, danas je pobijedio nogomet. Onaj čisti, iskreni nogomet. Pa neka im je i oprostio onaj četvrti gol. Nema veze, tri su tu. Ipak smo mi iz grada di je tri popularna brojka, jer tako oni kažu. Nema veze, zabili smo tri, pa nam taj četvrti nešto i ne znači previše. I bez njega smo na Poljudu otvorili karte, poker je bio znatno jači od blefiranja.

Suma sumarum, veni, vidi , vici. Odoh, danas na Sisvete, zapalit jednu sviću gore na Kozali. Rođendansku. Sritan vam rođendan. I za kraj, zapamtite, “bila”, na našu veliku sreću, nikad neće biti bijela.

Foto: Novi List.

Komentari

komentari


Related Articles

Po prolaz

Jučerašnjim ranojutarnjim letom s Krka klupska ekspedicija HNK Rijeke otputovala je za Manchester. Nakon slijetanja, ekspedicija je autobusom krenula prema

Trenerski počeci

U širim krugovima nogometne javnosti manje je poznato kako je Matjaž Kek završio karijeru nogometaša i na koji način. NZS