Tišu!

Tišu!

Nekada redovni posjeti Fadili (s mitske Kantride) ponovo su uvedeni u repertoar našeg redovnog izvannastavnog druženja s najdražim klubom. Ako rezultati i dalje budu kao protiv Kuje i Kujice, obitelj Tokalić bit će ubrzo u prilici ući u renovaciju tog kultnog ugostiteljskog objekta. Hm, da, koga ja zavaravam. Renovacija. Ali bar su sad ćevapi došli na razinu lepinje, koja je uvijek, uz začepljeno pivo, bila bolja opcija. Dobre navike se ne mijenjaju, ćevapi kod Fadile = pobjeda Rijeke. Potpisujem.

No, dosta gastro-navijačkog trabunjanja, okrenimo se onom bitnom, razmontiravanju najpovlaštenije ekipe u povijesti nogometa od strane aktualnih osvajača duple krune.

Iako će, u mnogim medijima, nezasluženo, u prvi plan biti stavljeno nesportsko, pa čak više i ljudski nedolično ponašenje jednog brđanskog ljudskog liliputanca s obala luganskog jezera, mi se ovdje, na taj isprdak kojeg su Rijeka i Kek, sa dna švicarske lige, doveli pred vrata Rusije, nećemo više osvrtati. Sam je pokazao što je, a upravo takav i pripada tamo gdje sada i jeste, u najodvratnijem klubu koji je ikada postojao na kugli zemaljskoj (a kad se samo sjetimo da je do pred 30-ak godina isti uvažavao simpatije velikog broja Hrvata), iako je konkurenata, pa i u našem bliskom okruženju ove lige, jako, jako puno. No oprostimo se od njega s uspješnicom “Sanja”, uz žal za starim vremenima kada su takvi teren napuštali na kotačima sa sirenom na vrhu kola.

Heroji jučerašnje pobjede nisu samo onih 14 momaka koji su istrčali na tepih zamjenskog stadiona u kampu na Rujevici, već i svi oni koji su se našli na klupi i tribinama. U manje od 2 mjeseca u kojima se došlo do velikih promjena u kadru prvaka, štajerski čarobnjak složio je novu ekipu za velike domete. Tek 3 i pol (Žuta, Bradarić, Črnic, te još pola, pošto je Župarić došao na pola lanjske sezone) igrača od lani i Prskalo na klupi isprašili su “bankomate” natrag u Mordor. No više od pobjede veseli način na koji je to ekipa napravila. Iako se u svakom dodiru vidi da je pred njima još puno uigravanja, ova ekipa igra našu igru. Matjaž Kek još jednom je pokazao da nije bitno ime već sustav, te da kod njega neće igrati imena nego oni koji se podrede zahtjevima ekipe. I upravo EKIPA je ono što mi opet imamo.

Iako će General okrenuti pilu naopako, odgoda susreta s Dinamom u prvenstvu, ali i u Kupu (susret koji se je trebao igrati jučer) dali su Keku vremena da, unatoč sibirskim uvjetima, bar malo više uigra ekipu. Leovac je dobio koji trening više (iako se na njemu vidi da je daleko od “onog” Lea, te ga je i Olmo jučer poslao na ćevape), Grahovac, koji je iz Dubaija uskočio u prvih 11 počeo se je uštimavati s Bradarićem i Pavičićem, a o Čolaku koji je u 4 kola 2 puta poentirao, 4 puta asistirao, te nebrojeno puta osvojio duele i na zemlji i u zraku, bespotrebno je i pričati. Dobio je Kek i vremena da od najkostantnijeg igrača Rijeke u zadnjih sezonu i pol, defenzivnog lijevog beka, katkad, taktički, i trećeg stopera, napravi ofenzivnog desnog beka koji dobar dio vremena provodi pred suparničkim vratima. Šilterica dole majstore!

Veliki dobitak za Rijeku bila je ta odgoda. I igrački, a posredno onda i psihički, dobitak. Kekove trupe prvo su pregazile Kujicu, jučer i matičnu Kuju, napunili se pozitivnom energijom, a sve pred dvoboj u kojem će “braniti četvrto mjesto” pred naletima Toplakovih igrača. Srećom, taj susret ipak nije prebačen u Rijeku (da jeste, Rijeka bi do kraja sezone imala samo 3 domaća susreta, Cibaliju 18.3. Osijek 21.4. i Hadjuk 19.5, te čak 8 gostujućih). Ipak izgleda da će u Zaprešiću napraviti malo čudo i u 5 sunčanih dana, s temperaturom oko 15 stupnjeva, uspjeti pripremiti teren. Bravo predgradski divovi! U taj susret Rijeka ulazi s čak 4 bitna igrača na 2 žuta kartona (Leovac, Punčec, Bradarić i Heber), te bi netko drugi, ne i naš Matjaž, u tom susretu naredio čišćenje kartona (iza Intera slijedi Cibalija, pa Hadjuka na Poljudu za Uskrs), pošto kvalitetnih igrača da iste zamijene protiv jedne od najlošijih ekipa lige, itekako ima (Raspopović, Escoval, Capan i Črnic prije svih).

Jučerašnji susret je popratilo tek nešto više od 4500 gledatelja, od toga 100-tinjak u kavezu. Izgleda da su oni svoj susret odigrali na Trsatu pred 10-ak dana, a istovremeno sa susretom Rijeke i Dinama, igrao se je i malonogometni derbi Futsal Dinama i Broda u Slavonskom Brodu te je dio zločestih plavih momaka jamačno otišao i put Slavonije pokazavši i tako koji “dinamo” im je bliži srcu. Iskreno, ne može se reći da nisu u pravu. Nepovoljan termin, kao i monsunski uvjeti koji su vladali na Kvarneru pred jučerašnji susret, sigurno su “oštetili” i naše tri tribine za bar 1000-1500 ljudi. No ionako od davno znamo da onih koji su s Rijekom svuda i po svakakvom vremenu, ima upravo ovoliko. Šteta, ovi momci su jučer zaslužili pune tribine.

Među 4572 gledatelja na zamjenskom stadionu u sklopu kampa na Rujevici bila je i delegacija HNS-a vođena jedinom osobom na svijetu koja po starosti može konkurirati Mirku Barišiću, Joži Manoliću i maslini sa Brijuna. Ne znamo da li se radi o poznim godinama kada je primjerenije biti u toplom domu, uz dekicu, vatru i unuke ili o stanju na terenu, no naš Srebrni bio je podosta pokisao za vrijeme susreta. Posebna pažnja treba ići i prema kontroloru suđenja, stanovitom Branku Bajiću iz “najsporCkijeg grada na Sviiiiitu” koji je na pitanje jednog uvaženog navijača na centralnoj tribini, a koje je glasilo “Kako ste zadovoljni suđenjem?”, samo klimnuo glavom uz komentar – “Li-la.” Nije trebalo dugo čekati za kontru, jednog drugog navijača sa Zapada koji je samo dobacio loži – “Naravno da vam je li-la, kad je isključen vaš igrač u plavom.”

Pohvala ide u klubu, koji se je sa novim PR (narodski: PiaR) i vrijeme prije susreta (glazbena podloga), ali i videozapisima koji prate dana nakon susreta, podigao taj segment na jednu višu, prvaka vrijedu, razinu. Vidi se da su sugestije od pred nekoliko godina, a koje su bile dočekane na nož, da na takvoj poziciji mora biti osoba koja razumije bilo navijačkog puka, itekako imale smisla.

Sukus cijelog susreta je da je prvak opet pokazao tko je gospodar grada na obalama Rječ…, pardon, Jadrana, te pokazao svima koji su likovali nad “raspadom” Rijeke da će ubrzo svoje carstvo opet proširiti na cijelu ovu napaćenu zemlju. Tako malo je trebalo, a veliki dio leži i na odstranjivanju truleži iz ekipe koja se, na nesreću, nije dogodila već na ljeto, nego tek u zimskom prijelaznom roku.

 

I zato TIŠU, MOSA TIŠU!

 

Komentari

komentari


Related Articles

Rijeka se voli sve do Udina

Nogomet piše čudne priče, poglavito kada su navijači u pitanju. Zbog navijača se nogomet i igra, bez njih to nije

Andrijašević za tri boda i miran zimski san

Rijeka – Istra 1961 1:0 (1:0) Rijeka – Stadion Rujevica. Utakmica 20. kola MAXtv Prve lige. Gledatelja: 4.470. Suci: Goran

Bolnica iznad grada

U petak, 12.2. nastavlja se 1. HNL i to utakmicom HNK Rijeke i filijale GNK Dinama, Lokomotive na zamjenskom stadionu